Jedan od onih mladih ljudi na kojima počiva neka bolja Crna Gora, predstavnik mladosti crnogorske koja dokazuje da ipak IMA NAS, Ilija Vujačić rođen je u Nikšiću 23. novembra 2001.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a sada je student javno-pravnog modula na Pravnom fakultetu UCG u Podgorici.
Učesnik je brojnih tribina, rasprava, ali i protesta za odbranu građanske, multikonfesionalne, antifašističke Crne Gore i tekovina 21. maja 2006. Član je MENSE i povremeni kolumnista Analitike.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost, koju djetinjstvo sa sobom nosi, ljetnji raspust, basket u školskom dvorištu i nedjelja poslijepodne sa Śalom na stadionu kraj Bistrice.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mogućnost da samostalno donosim odluke i u potpunosti snosim posljedice svojih postupaka.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Dugo vremena sam se bavio rukometom i karateom (čak bio i član reprezentacije) ali nijesam istrajao ni u jednom ni u drugom.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Plahovitost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Časnost i lojalnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Naziv bi definitivno volio da bude „Kiljen“. A sudeći po njegovim ulogama, Mel Gibson bi najbolje približio, dočarao i iznio moje karakterne crte i osobine, tako da definitivno bih njega želio za glavnu ulogu.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Teško da bih sebe i svoj karakter opisao u pet riječi.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Raštan sa kaštradinom, autohtono i tradicionalno crnogorsko jelo.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Po prirodi sam nemirnog duha, tako da ili super brzina ili teleportacija. Čini mi se da je to i jedini način da obiđem sva mjesta na koja u mislima stižem.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ako je u pitanju stvarna ličnost, sa Titom zbog čuvenog „NE 1948“, a kada je u pitanju izmišljeni lik sa Ivanom Karamazovim.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- S obzirom na stereotip o Crnogorcima i početku radne nedjelje, razmišljam kako se probuditi u ponedjeljak ujutro.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Partizan“, Lenarda Koena u izvedbi Džonija Štulića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Orvelova knjiga „1984“. Film „Shutter Island“. Predstava „Dugo putovanje u Jevropu“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U kolijevku komune, moderne i građanske Evrope, Pariz. Apartman sa pogledom na Trijumfalnu kapiju.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Električni trotinet. Stojiš a voziš, nema smisla...
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome. Neke stvari treba da ostanu neispričane.
Čemu se uvijek obradujete?
- Golu crnogorske reprezentacije.
Da li za nečim žalite?
- Ne, jer sam uvijek svjestan posljedica koje moje odluke nose.
Bez čega ne možete?
- Bez Crne Gore i mog Nikšića.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Roditeljima kad su ih u negativnom kontekstu spominjali politički neistomišljenici... Štucaju ljudi.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da mi tuđini ne udaraju međe i kroje kapu po Crnoj Gori. Da se vratimo sebi i svome „Pod svoje nebo, na okup oko svojeg sunca...“. Da mladi stisnu zube, isprave kičmu i shvate da su oni promjena koju čekaju.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Posmatrao pokušaje vezivanja slobodarskog i prkosnog crnogorskog duha lancima srednjeg vijeka, šutnju intelektualne elite i šetnje jahača apokalipse.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Boreći se za ideale, neumorno, istrajno i bezuslovno do kraja. Jer „bolje je umrijeti stojeći, nego živjeti na koljenima“.
Kako biste voljeli da umrete?
- Nije mi bitno kad i kako će smrt doći, ako će eho mojih riječi i djela odzvanjati u barem jednoj glavi koja će podići baklju slobode davno uždivenu i neće joj dati da se ugasi.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- It’s not the end my friend. Ili: To be continued...
