On misli, promišlja, mašta da si ka' ti... Ali, nije Crnogorac!
One misle, promišljaju, maštaju da su ka' vi... Ali, nijesu Crnogorke!
On se nada da je ka' mi. On laže sebe da je ka' mi.
Oni misle da su to što smo mi... Ali, nijesu stameni, ka' mi, Crnogorci!
Kače nam slovo U... Slovo K... Slovo B...
I svakakvom nas bijedošću i gadostima gađaju. Više i ne boli...
Čak su i smiješni u svojim veljim utrkama da uvrijede.
Ka'no dijete kad učini kakvi šer, bi ga rado prutom kakvijem... al' oprostiš.
Smiješni su našim grudima...
Smiješni su našoj hrabrosti...
Smiješni su našoj blagosti...
Braća naša više braća nijesu, već umovi mračni zakrvavljenih očiju!
Kažu, malo nas je...
Krote se veličinom svojom u toj nadi.
Da je jedan, postojaće Crnogorci!
Da je jedna, rađaće Crnogorke!
Svako njihovo pravo potiče iz crnogorskog naroda... Jer, svoje nijesu ni imali.
Svako njihovo srpstvo i slobodarstvo sačuvaše i uveličaše crnogorski vladari.
Crnogorski vladari crnogorskog naroda!
Oni se diče kraljom našijem kad melju svoje istine.
A ne znaju kako je bit' izgnan...
Kako je mrijet pod tuđim nebom...
Kako je ne znat' dati kosti počivaju na tvome, Orlovom kršu...
Oni viču da mi nijesmo mi, da ne postojimo, da nas nema...
Al' živjeće zanavijek na svome i bit' živi spomenik svojega postojanja...
Crnogorci!!!
