Pripreme za miniranje važnoga plovnog puta, koje ranije nijesu bile objavljene i koje je otkrila američka obavještajna služba, dogodile su se nakon što je prošlo određeno vrijeme od prvoga izraelskog raketnog napada na ciljeve u Iranu, izvedenoga 13. juna, naveli su zvaničnici koji su zatražili anonimnost zbog iznošenja osjetljivih podataka.
Ukrcavanje mina, koje još nijesu postavljene u moreuz, sugeriše da je Teheran možda ozbiljno razmatrao zatvaranje jednoga od najprometnijih svjetskih plovnih puteva, što bi dodatno produbilo sukob i ozbiljno omelo svjetsku trgovinu.
Petina svjetske trgovine naftom i gasom prolazi kroz Ormuski moreuz
Otprilike petina svjetske trgovine naftom i gasom prolazi kroz Ormuski moreuz, a blokada bi vjerovatno izazvala nagli rast cijena energenata. Cijene nafte na globalnom tržištu su pale za više od 10 odsto nakon američkih napada na iranska nuklearna postrojenja, djelimično zahvaljujući olakšanju što sukob nije izazvao značajne poremećaje u trgovini "crnim zlatom".
Iranski parlament je, navodno, 22. juna podržao mjeru za blokadu moreuza, nedugo nakon što je američka vojska bombardovala tri ključna iranska nuklearna postrojenja u pokušaju da zaustavi iranski nuklearni program.
Ta odluka nije bila obavezujuća, a konačnu odluku o zatvaranju trebalo je donijeti Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost Irana, izvijestila je tada iranska televizija Press TV. Iran je tokom godina više puta prijetio zatvaranjem moreuza, ali nikada nije sproveo tu prijetnju u djelo.
Nije moguće verifikovati američke navode
Prema podatcima kojima Rojters raspolaže, nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada je tačno tokom izraelsko-iranskoga rata Teheran ukrcao mine, ni jesu li one u međuvremenu iskrcane.
Dvojica zvaničnika su izjavila da američka vlada ne isključuje mogućnost da je ukrcavanje mina bilo varka. Iranci su mogli pripremiti mine kako bi uvjerili Vašington da ozbiljno razmatraju zatvaranje moreuza, bez stvarne namjere da to učine, rekli su zvaničnici.
Ormuski moreuz nalazi se između Omana i Irana te povezuje Persijski zaliv sa Omanskim zalivom na jugu i Arapskim morem dalje prema istoku. Na najužem dijelu širok je 34 kilometra, a brodski put je širok samo oko tri kilometra u svakom smjeru.
Članice OPEC-a Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Irak izvoze većinu svoje nafte kroz moreuz, uglavnom prema Aziji. Katar, jedan od najvećih svjetskih izvoznika tečnog gasa, gotovo sav svoj izvoz šalje tim pravcem.
Iran takođe većinu svoje nafte izvozi kroz taj prolaz, što u teoriji ograničava njegovu sklonost da ga zatvori. Ipak, Teheran je posvetio znatne resurse kako bi osigurao da to može učiniti ako bude potrebno.