Zasluga je jednog Napoletanca, Nikole Romea, što je već cijeli vijek istorije, ne samo italijanske, protekao u znaku „sportskog srca“ jedne milanske automobilske kuće.
Zvanično rođena 24. juna 1910. godine, ALFA je okušala sreću proizvodeći modele koji su bili derivat francuske marke Darracq. Proizvodnja se obavljala u halama Portela, gdje je danas staro milansko Sajmište.
I, uprkos skromnom uspjehu modela „24 HP“, cijenjenog zbog mehaničkih kvaliteta i zavidnih performansi, „Veliki rat“ i ograničene finansijske mogućnosti zaprijetili su da ugase san nakon samo pet godina.
Bio je baš Romeo, genijalni inžinjer iz Napulja, taj koji je spasio ALFA-u i njenih 2.500 radnika. Ušao je u izazov, preobrativši mašine u fabrici koje su do tada proozvodile ratne proizvode (municiju, avionske motore, željeznička sredstva) u mašine za proizvodnju automobila.
Tako je nastao Alfa Romeo, mit koji je postao sinonim za Made in Italy po ekselenciji, uzbuđujućih mogućnosti, prava tehnološka inovacija. Uvijek, naravno, sa prilično „konja“.
Okupljanje zaljubljenika u stogodišnju tradiciju: Ovih dana marka puni sto godina. Da bi proslavili događaj „alfisti“ iz cijelog svijeta dolaze na okupljanje koje ispuni trgove grada sa tri hiljade vozila i klubova, zaljubljenika iz 45 zemalja. Sve to u organizaciji opštine Milano, milanskog sajmišta, Autodroma u Monci i Istorijskog muzeja u Arezeu. Vatromet, pirotehnika, zatvaranje skupa sa revijom svih vozila, dok će u Izložbenom Parku u Noveru izložba 100X100 Alfa ponovo pokazati na stotine vozila kojim će se proći kroz istoriju ovog mita. A taj veliki mit „sportskog srca“ u 20. vijeku napisao je stranice istorije društva koje je nemoguće imitirati: svjetske sportske događaje, modele koji pričaju svoju priču o ekonomskom bumu, tehnološkoj ekskluzivnosti, stilu koji je dirigavao mode. Ali, i preživio neke teške momente.
Jedan je bio ona duga sjenka američke ekonomske krize iz 1929. koja je stigla sve do Portela, usporavajući ekspanziju marke.
Godine 1933. fabrika je prešla u ruke Iriju, ((Iri), Institutu za industrijsku rekonstrukciju. Sektor za trke povjeren je timu Ferari.
Pa Drugi svjetski rat... Bombe su u oktobru 1944. pale i na Portelo.
Fabrika je počela ponovo sa proizvodnjom tek 1946.
Ali, slijedile su magične godine Nina Farine i Huana Manuela Fanđa, svjetskih šampiona u Formuli 1.I '48. Alfa Romeo je sjedinjen sa Finmekanikom.
Ponovni početak, egzaltiran je uglavnom iz uspjeha vozila koja i danas znaju da uzbude.
Pojavili su se modeli „Giulietta“, „Giulietta Sprint“, „Spider“, „Giulia“
Predstavljali su jedan od omiljenih statusnih simbola više srednje klase, koja je napokon mogla da pokaže svijetu da je „uspjela“.
Šarm koji je prešao okean: Alfa je na neki način predstavljala okvir za poslijeratni ekonomski i privredni bum, za godine „Dolce Vite“. Postala je i protagonista holivudskih filmova.
Šarm Alfe već je prešao okean, zavodeći i američku klijentelu. Velika potražnja sugerisala je proširenje proizvodnje. I, '62. je inaugurisana fabrika u Arezeu, na vratima Milana, a zatim i Baloku, u kojem je napravljena i moderna pista za probu prototipa.
Sedamdesete su mirne godine, stabilne ekonomske ekspanzije.
U aprilu 1968. postavljen je kamen temeljac za još jednu fabriku, u Pomiljano d'Arko, kako bi se proslavio novi model namijenjen širim masama, Alfasud, u kojem su debitovale neke sofisticirane verzije motora.
Ali, konkurencija u svijetu automobilske industrije sve je oštrija, održati ritam sa njemačkim brendovima i japanskim snagama postaje sve teže.
Treći epohalni obrt dešava se 1986.
Alfa Romeo, pokazuje bilans koji je duboko i dramatično u crvenom.
Grupa Fiat ponovo je uzdiže. U stvari, imala je u rukama već spreman model, pravi dragulj, kao što je „164“, potpisana Pininfarina. Dok je Lancia luksuzna marka, Alfa postaje sportski amblem. To je najnovija istorija.Doći će „156“-ica iz 1997, prekrasne linije. Imala je fantastičan uspjeh i proglašena je „autom godine“ godinu dana nakon što je izašla sa trake.
Potiom „166“-ica, kompaktna „147“-ica, pa „8i“, „159“-ka, sve do nove Đulijete (Giulietta), posvećene stogodišnjici.
Nasljednici jednog mita.
(Prevod: G. Borović)
