Mićević je ovo prestižno priznanje dobio jer se, prema mišljenju žirija, pred njegovim djelom čovjek osjeća kao pred grandioznom katedralom, koja ga magnetično mami nesagledivom dubinom boja, osvjetljenja, oblika, prizora i zvukova koji su svojevrstan repetitorij vijekova, istorije, ljudskog hoda pod pepelom zvijezda.
Istorija ne bi bila istorija, kažu književnici, kada se u njoj ne bi sagledavali učinak i mjesto pojedinca u čijoj se individualnoj sudbini i djelu, po Andriću, najpotpunije odražavaju boje vremena i smjerovi njegovih energija.
"Pisac u djelu govori o poznatim i priznatim autorima, onim koji su još u svome vremenu predstavljali orijentir na stvaralačkom horizontu, ali i onim zaboravljenim", istako je Nikola Vukolić, književnik i predsjednik žirija.
Mićević svojim istančanim muzičko-poetskim nervom, tananom senzibilnošću i ogromnom kulturom vidi da sve vodi istoj, do tada nedosegnutoj visinskoj tački, genijalnom i gigantskom opusu Johana Sebastijana Baha.
"I kao što se nekada govorilo da svi putevi vode u Rim, tako i sada biva jasno da svi putevi muzičkog izraza vode prema podnožju Bahovog spomenika, dosegnutog stepena ljudske genijalnosti", dodao je Vukolić.
Jednoglasnu odluku o nagradi za ovo djelo, osim Vukolića, doniijeli su Miljenko Jergović, Mileta Aćimović Ivkov, Vladan Matijević i Mladen Vesković.
Nagradu "Kočićevo pero" dodeljuje Zadužbina "Petar Kočić" Beograd-Banjaluka, za visoka dostignuća u savremenoj književnosti i odanost ljepoti Kočićeve misli i riječi.
