Mnoge od njih su se, nakon što su ostale bez posla, prijavile na biro rada i- tamo i ostale, a pogotovo one kasnije srednje i pozne životne dobi. Sagovornice Portala Analitika iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore, Sandra Obradović i Vesna Milonjić Aleksić, ističu da u Crnoj Gori žena koja dobije otkaz u 50. godini života nema čemu da se nada, da je “izgubljen slučaj” jer nije konkurentna na tržištu rada, te da je praktično osudjena na dugoročnu nezaposlenost.
Zvanični podaci: Prema podacima koji su iz Zavoda za zapošljavanje ranije dostavljeni Portalu Analitika, na evidenciji ZZZCG su sredinom ove godine bila 37.163 nezaposlena lica, od čega 21.437 ( ili 57,68 odsto) žena. Od ukupnog broja nezaposlenih, 12.879 (ili 34,63 odsto) ima preko 50 godina, a od toga je 6.979 (ili 54,23 odsto) žena.Od 6.979 nezaposlenih žena u šestoj deceniji, njih 3.100 (ili 44,42 odsto) ima srednje obrazovanje, 175 (ili 2,51 odsto) visoko, dok 141 žena (ili 2,02 odsto) ima završenu (raniju) višu školu. Ostalih 3.563 (ili 51,05 odsto) su sa I i II stepenom stručne spreme.
Otkaz poslije 27 godina radnog staža u “muškoj” fabrici: Bivša predsjednica Sindikata Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) Sandra Obradović je u “tipično muškoj” fabrici radila 27 godina prije nego što je krajem marta 2015. dobila otkaz zbog, kako ističe, sindikalnog djelovanja. “Svaka žena će da radi bilo šta da stvori egzistenciju sebi i svojoj porodici, ali je mali spektar poslova koje može obavljati u srednjim ili poznim godinama. Kod nas se poslovi i dalje dijele na muške i ženske. Malo je žena taksista, na primjer. U trgovini poslodavci obično biraju mlađe, koje mogu dugo da stoje… Žene su, za razliku od muškaraca koji se, moguće, kad ostanu bez posla u poznim godinama mogu zaposliti kao stražari ili pomoćni radnici, u mnogo težoj poziciji, a vjerujem da to i teže proživljavaju”, naglašava Obradović za Portal Analitika.
Obradović za slučaj koji je dobro poznat široj javnosti i koji još nije dobio sudski epilog kaže da je dobila otkaz štiteći i zalažući se za radnička prava.
“Tražila sam da se zaposlenima omogući pravo na godišnji odmor. U momentu kad sam to zahtijevala radnici ga dvije godine nijesu imali, a mislim da ni dan danas to pitanje nije riješeno”, kaže Obradović.
Kao kuriozitet Obradović navodi da je za otkaz saznala sa Portala Analitika, koji je prvi tu vijest objavio.
“Za otkaz sam saznala iz vašeg medija. Pola sata nakon što ste objavili vijest zvao me upravnik da preuzmem riješenje o prestanku radnog odnosa”, prisjeća se ona.
Prva reakcija je, kaže Obradović, bio šok od kojeg se nikad nije oporavila.
“Pritom sam i samohrana majka, pa mi se u tom trenutku srušio čitav svijet. Prvi dani nakon otkaza su proticali u tom šoku… Pokušavala sam da se saberem, ali nakon kraćeg perioda to nestaje i dolazi period osvješćivanja. Ostajete sami, sa porodicom, u tišini”, pojasnila je ona.
Izgubljeni slučajevi: Predsjednica Sindikata radnika trgovine Crne Gore Vesna Milonjić Aleksić istakla je za Portal Analitika da su žene koje u poznim godinama ostanu bez posla izgubljeni slučajevi- “bez realne šanse da dobiju posao, izuzev da rade od kuće”.
“Znam da Zavod za zapošljavanje Crne Gore, pretpostavljam iz EU fondova, sprovodi odredjene programe i da su opredjeljena sredstva za edukaciju i prekvalifikaciju tog kadra. Ali, to je zanemarljivo jer veliki broj ljudi te životne dobi ostaje bez posla”, naglašava Milonjić Aleksić, napominjući da žene iznad 50 godina starosti, s izuzetkom visoko obrazovanih, spadaju u kategoriju teže zapošljivih lica.
Ona smatra da bi Država i ZZZCG trebalo da razmišljaju da se, umjesto prekvalifikacije, “otvore neki proizvodni pogoni poput Titeksa, na koji smo svi zaboravili”.
“Zašto se na sjeveru ne otvore neki pogoni, da ljudi rade i ne razmišljaju o odlasku u Podgoricu, primorje ili inostranstvo? Ne možemo svi biti preduzetnici”, poručila je Milonjić Aleksić.
