Mnogi napuštaju grad - Grad su napuštali u kilometarskim kolonama automobila, na izlazu naša ekipa je samo 11 kilometara prešla za puna tri sata.
Paničan strah od novih zemljotresa natjerao je ljude da ostave svoje domove, prva je rečenica koju smo o čuli i čim smo rano ujutro ušli u tu albansku luku.
Vožnja od granice sa Crnom Gori preko Skadra i dalje ka Draču na prvi pogled nije ukazivala na razmjere tragedije koja je pogodila tu državu i u kojoj je prema posljednjim infomacijama poginulo najmanje 47 osoba i povrijedjeno oko 600. Za mnogima se još traga i strahuje se da broj mrtvih nije konačan.
Ipak, kako smo ulazili u centar grada slike su bile sve jezivije. Napukle fasade zgrada i polusrušene zgrade, ali i ljudi koji pokušavaju da nastave normalan život– otvorene prodavnice sa voćem i povrćem, butici, restorani i kafići.
„Vi ste mi prvi gosti“, kaže konobar u jednom od lokala. „Nema gostiju, svi su otišli iz grada, svi se boje nakon zemljotresa“, odmah nam je objasnio. Lokal se nalazi odmah do stadiona na kome je smješten kamp sa stanovnicima Drača koji su morali da dane nakon zemljotresa provedu pod šatorima.
Jedna od srušenih zgrada
Kiša i vjetar otežavaju situaciju, kamp skoro pa prazan- Ipak kada smo došli, šatori su uglavnom bili prazni i policija nije dozvoljavala prilaz. Zbog kiše koja je počela da pada i jakog vjetra koji je duvao sa mora morali su da napuste stadion i da sklonište pronadju negdje drugo – svojim kućama ili kako se ko snadje. Kamp im juče ujutro više nije bio adekvatno mjesto gdje će se skloniti. Meteorolozi i za naredne dane najavljuju loše vrijeme, kišu i buru u Draču.
Kod stadiona smo se našli i sa policajcem iz Drača, čiji smo kontakt dobili zahvaljujući kolegama iz Prve Tv, koji su već bili ovdje. Erion Zotaj bio je naš vodić narednih sati. Sa njim smo, na ulici izmedju zgrada, bili i kada je Drač pogodio još jedan u nizu zemljotresa. Ljudi su počeli da istrčavaju napolje, u potpunoj panici, a Erion je tada prvi put izgovorio rečenicu koju je tokom dana stalno ponavljao – very dangerous (vrlo opasno). I njegov brat sa porodicom je napustio grad, on je morao da ostane kako bi radio svoj posao i pomagao nastradalima.
Ispričao nam je kako je izgledala noć kada je zemljotres pogodio Drač i koliko je situacija ozbiljna, ali i koliko je zahvalan ljudima iz Crne Gore na pomoći koju pružaju Albancima. Nije mu bilo teško da satima sa nama obilazi mjesta koja su najviše uništena, a u svakoj njegovoj riječi se osjećao beskrajan ponos na grad i njegove ljepote i strah što donosi svaki naredni minut.
Mnoge zgrade srušene do temelja - U zemljotresu su do temelja srušene neke od zgrada duž obale mora, ali ima i onih koje zemljotres nije ni okrznuo. Srušen je, kako nam je rečeno, jedan od najpoznatijih hotela u tom gradu, sumnja se da pod ruševinama još ima stradalih gradjana, a medju spasiocim, koje smo sreli bio je i tim iz Crne Gore. Oni su zajedno sa kolegama iz Hrvatske angažovani u tom dijelu grada, rade na ruševinama hotela Mia Mare a vodja tima Radomir Šćepanović kaže da pokušavaju da nadju ženu za koju sumnjaju da je tu zatrpana. Biće u Albaniji sve dok bude potrebno.
Specijalni crnogorski tim na zadatku
Pomoć gradjanima Albanije stiže sa svih strana, a žitelji Drača, uvjerila se naša ekipa, dostrojanstveno i solidarno se bore sa nesrećom koja ih je zadesila. Nikome ne pada na pamet da iskoristi haos – čak ni za sitne kradje, toliko svojstvene situcijama slične ovoj...
Prestrašenost od onoga što ih čeka sjutra, nakon što su neki od njih u razornom zemljotresu izgubili najbliže, vidi im se i na licu i u očima.
