Nastavak je glasio, „Mandalorija je postavljena nakon pada Imperije i prije nastanka Prvog reda. Pratimo tragove usamljenog revolveraša u vanjskim dosezima galaksije daleko od vlasti Nove Republike…“ Te tri rečenice, ispisane na prepoznatljiv način, žutim fontom na crnoj pozadini, bile su više nego dovoljne.
Internet je dobio novu opsesiju i vijest se proširila začas. Ovim je najavljen ne samo „Star Wars“ spin-of već i Disney+, jedini striming servis kome je moglo poći za rukom ne samo da poljulja tron na kome se nalazi Netfliks, već i da ga s njega zbaci brzinom svjetlosti manjom od 12 parseka.
Usamljeni lovac
Koliko su strepnje bile opravdane možda najbolje govori podatak da je prošle sedmice, kada je Disney+ zvanično počeo sa radom, registrovano više od 10 miliona korisnika već prvog dana. Glavni krivac za to je, pored 57 Disney animacija i ogromne filmske bibilioteke u vlasništvu kompanije koji su sada dostupni, naš novi omiljeni ratnik sa planete Mandalor ispod čijeg se šlema krije Pedro Paskal (Oberin Martel iz čuvene „Igre prijestola“).
Ovaj svemirski vestern o usamljenom lovcu na glave stavljen je u režiserske ruke Džona Favra koji je, na iznenađenje svih koji su imali nedoumice, uspio da opravda očekivanja. Štaviše, probudio je staro uzbuđenje kod fanova koje smo u prethodnih nekoliko godina osjetili jedino kad smo gledali „Star Wars: Rogue One“.
U „Star Wars“ univerzumu, Mandalorijani su oduvijek bili ratnici poznati po borbenoj vještini. Tako i u ovoj priči, Mandalorijan kog upoznajemo prati tradiciju i postaje uspješan lovac na glave. U ovom projektu od osam epizoda, zamišljenom tako da bude malo mračnija i čudnija kombinacija „Ratova zvijezda“ i „Pobješnjelog Maksa“, naš Mandalorijan je „007“ galaktičkog lova na ucijenjene glave. On je čovjek koga će svako unajmiti ukoliko zaista želi da pronađe nekog. Upravo jednim ovakvim unajmljivanjem i počinje prva epizoda.
„Lov na ucijenjene glave je komplikovana profesija“ kaže legendarni režiser Verner Hercog u ulozi bezimenog klijenta koji unajmljuje Mandalorijana. Njegove se riječi brzo ispostavljaju kao istinite. Već na kraju prve epizode, saznajemo da je pedesetogodišnja ucijenjena glava koju je Mando tražio zapravo dijete. U pitanju je beba misteriozne vrste o kojoj znamo vrlo malo osim da njoj pripadaju i džedaj-guru Joda i Jadl. U trenutku dok se prstić ovog nevjerovatno slatkog stvorenja u kolijevci koja lebdi dodiruje sa Mandovim, jedno je jasno. Ovo je najslađe biće u „Star Wars“ univerzumu još od Ivoksa i spremni smo da umremo za njega.
Neodoljiva kombinacija
Spajanje nemilosrdnog antiheroja sa nevinim djetetom intrigantna je i neodoljiva kombinacija koja se pokazala više nego uspješnom u filmovima kao što su „Lone Wolf and Cub“ i „Leon: The Professional“. Način na koji će jedno maleno nevino stvorenje uticati na glavnog lika ujedno je i razlog zbog kog već pomalo paničimo što nam je ostalo još samo šest epizoda.
Dijete koje je Mando pronašao, osim što je nevjerovatno slatko, je i vrlo bitno. Činjenica da Imperija želi toliko jako da ga se dokopa znači da im je potrebno zbog nekog zlog eksperimenta. Najpopularnija fan teorija je svakako ta da Imperija želi da proučava beba Jodu kako bi otkrila zašto tako sporo stari i kako može da živi toliko dugo. Poznato je da će se u filmu „Star Wars: The Rise of Skywalker“, koji izlazi u decembru, desiti i Palpatinov povratak, pa su sumnje da bebu traže baš zato. Međutim, kako ne znamo hoće li radnja serije uopšte biti povezana sa narednim filmovima, jedino što sa sigurnošću za sada znamo jeste da je u ovom djetetu Sila očekivano jaka.
U prvoj epizodi upoznajemo nekoliko zanimljivih likova. Najdraži se već u startu čini lik po imenu Kuil, farmer sa misteriozne planete Arvala-7 na koju Mando odlazi da bi našao dijete. Starcu plemenitog srca sa već prepoznatljivom frazom „I have spoken“ daje glas Nik Nolti i on momentalno kupuje simpatije svih gledalaca. Jedan od intrigantnijih likova koji se pojavljuju je Mandalorijanka, kojoj daje glas Emili Svalov i koja radi kao kovač.
U susretu sa Mandalorijanom, ona uzima rijetki beskarski čelik sa njegovog oklopa i topi ga, praveći od njega novi dio, a pritom zadržavajući komad za sebe da bi pomogla izbjegličkim plemenima. Posljednji je, naravno, simpatični droid lovac na ucijenjene glave - IG-11, kojem glas daje Taika Vatiti i koji se nakratko udružuje sa Mandom da bi pronašao dijete. Na našu veliku žalost, kako se ispostavlja da njemu nije bitno da li će dijete donijeti živo ili mrtvo, Taikin samodestruktivni droid već na kraju prve epizode biva eliminisan.
Misteriozno jaje
Druga epizoda ima vrlo malo dijaloga i radnju čine Mandovi pokušaji da ode sa planete Arvala-7 sa djetetom. Da bi uspio da popravi svoj brod, odnosno povrati djelove koje su mu uzele neodoljivo pakosne Džave, on mora da nabavi misteriozno jaje kao isplatu. Zbog jajeta završava boreći se sa velikim, dlakavim, arvalskim nosorogom i zamalo biva poražen. Međutim, u pomoć mu priskače dijete koje iz lebdeće kolijevke malenim prstom i zatvorenim okicama uspijeva da upotrijebi Silu.
Iz onoga što slijedi kapiramo da ni Mando ni Kuil ne znaju za postojanje Sile. To na trenutak možda izgleda konfuzno, ali razlog je samo to što smo mi, gledaoci, uvijek bili svjesni i Džedaja i Sile. Likovi unutar „Star Wars“ univerzuma nijesu svi znali da su legende istinite. Gledajući vrijeme u kome je smješten „Mandalorijan“ i uzimajući u obzir to da je Sila dio urbane legende i trideset godina kasnije, jasno je zašto Mando ne shvata djetetove moći. Ipak, sada kad je beba pokazala da ih ima njemu postaje jasno zašto su mu tražili da im je donese. Mando se možda ne čini pretjerano emotivan, ali jasno je da mu je već stalo do ovog nevinog stvorenja. Sada kada zna da namjere njegovog klijenta nijesu čiste, Mando će, nadamo se, učiniti sve da ga zaštiti.
Vrijedno naklona
Iako je možda rano to reći nakon samo dvije epizode, iz onoga što smo imali priliku da vidimo, jasno se može naslutiti budućnost „Star Wars“ franšize na televiziji. Bez obzira na veliki novac koji je uložen, činjenica da je sve vrijeme maksimalno izbjegavan CGI i da su, umjesto njega, korišćeni praktični efekti, a da smo pritom dobili nešto što izgleda ovako dobro, vrijedna je naklona.
Bez obzira na preostalih šest epizoda, dvije stvari su sigurne. Prva je da, kada čujemo nevjerovatnu kompoziciju Ludviga Goransona, svi poželimo borbenu vještinu i avanture jednog mandalorskog odmetnika u svemiru. Druga je da nema tog djeteta, zapravo svih od sedam do 77 godina, koji neće potrčati da kupe malu plišanu beba Jodu onog trena kad igračka izađe u prodaju. I have spoken.
Biljana MARTINIĆ
