Piše:
Marija Ivanović
Ang Li, gdje si? Starim! Iskoristi me! Ja sam u tvojoj zemlji! Proganjam te sve do tvoje kuće! – vikao je Vil Smit u jednu od kamera na crvenom tepihu uoči tajvanske premijere filma „Suicide Squad“ (2016). Jedan od najpoznatijih režisera sa Tajvana čuo je ove riječi sasvim slučajno, tek tri godine kasnije, iščeprkavši snimak na Jutjubu.
U međuvremenu, Smitova želja se ostvarila. Zaigrao je - i to duplu rolu u Lijevoj novoj tehnološkoj smicalici, naučno-fantastičnom trileru „Gemini Man“. Nažalost, filmu o klonovima koji je neuvjerljiv na toliko mnogo nivoa, da bi bilo bolje da nije završio u Smitovoj filmografiji.
Plastični frejmovi
Da se „Gemini Man“ neće bez gusala završavat jasno je već poslije nekoliko minuta Lijevog drugog okršaja sa 4K 3D tehnologijom. Autoru najbizarnije skupine filmova u modernoj kinematografiji, od remek djela „Crouching Tiger, Hidden Dragon“ (2000), preko propalog „Hulka“ (2003) i oskarovske kaubojske romanse „Brokeback Mountain“ (2005), do izvikanog digi-manifesta „Life of Pi“ (2012) – nije bilo dosta baktanja sa 120 frejmova po sekundi.
Lijeva želja da odbaci standardna 24 frejma po sekundi i nastavi da se bavi tehnološkim čarobiranjima nije opala uprkos tome što 4K 3D nije učinio ništa specijalno za njegov film „Billy Lynn's Long Halftime Walk“ (2016). „Gemini Man“ je film koji zaslužuje poštovanje isključivo u tom smislu: kao djelo vrlo predanog autora koji je potpuno uvjeren da ne postoji loš medijum, već samo način njegovog korišćenja.
Nažalost, iako na posterima piše da je film „rođen u vizionarskom umu Anga Lija“, sudeći prema onome što je pokazao u trileru sa Vilom Smitom, ovaj režiser i dalje nije našao način da savlada tehnologiju koju naziva budućnošću kinematografije. Sa 120 frejmova po sekundi „Gemini Man“ djeluje neprirodno, lažno, plastično. Više je nalik video-igrici nego filmu – uz dužno poštovanje prema onima koji se bave dizajnom igara i približavaju ih etiketi umjetnosti.
Tanki likovi
Džunior, 25 godina mlađi Smitov klon, nije stvoren digitalnim „podmlađivanjem“ scena koje je sada odigrao pedeset jednogodišnji glumac, već je u potpunosti kompjuterski generisan lik. Ako vas zanima zbog čega je Li donio takvu odluku, potražite neprepričljiva objašnjenja u njegovim intervjuima. Male su šanse da će vam išta biti jasno. Ili da će bilo kakva eksplikacija ublažiti glavni utisak, da je Džuniorov lik predigitalizovan, odnosno da izgleda kao kaskader koji preko lica nosi papirnatu masku sa likom Vila Smita.
Vidjećemo što će sa istom tehnologijom u nastavku „Avatara“ uraditi Džejms Kameron. Možda je Li u pravu, možda problem stvarno nije u medijumu koliko u načinu na koji je iskorišćen. Ruku na srce, mora se naglasiti i da je Lijeva tehnologija ispred svog vremena - ali bukvalno. U SAD-u postoji svega 14 bioskopa koji mogu da puste „Gemini Man“, i to ne u 4K 3D, nego u 2K 3D formatu.
U podgoričkom Sinepleksu dostupan je i u 2D i u 3D verziji, ali nećete se dobro provesti čak ni ako odaberete prvu opciju, bez digitalnih „čarobiranja“. Jer, „Gemini Man“ nije neubjedljiv samo zbog nevješte primjene nove tehnologije, već i zbog očajnog scenarija Dejvida Beniofa („Game of Thrones“), Bilija Reja i Darena Lemkea.
Scenaristički trio stvarno zaslužuje naklon do poda. Odavno nije napisan dosadniji, beživotniji i naučno nepotkovaniji film o klonovima koji, pritom, ima ambiciju da kaže velike stvari o ljudskoj prirodi, humanosti, bioterorizmu... Beniof i ekipa napisali su toliko tanak skript i likove, da neki od njih, poput Barona kojeg igra harizmatični Benedikt Vong, postoje samo zbog toga što umiju da voze helikopter i pomjere radnju sa tačke A u B.
Providni obrti
U srcu SF trilera „Gemini Man“ kuca stara, odveć dobro poznata priča o tome da li čovjeka oblikuje odgoj ili priroda data na rođenju. Opet, to ne znači da scenaristi nijesu mogli da uzburkaju njen DNK i uspiju da kažu nešto novo, bitno, aktuelno. Nažalost, njihovi „obrti“ naziru se na 1.000 kilometara, a emotivni udar serviran u finišu liči na sve samo ne na katarzični svršetak kvalitetnog SF trilera. Tačno da vas srce zaboli dok gledate dva Vila Smita po cijeni jednog kako uludo traće energiju jednog od najharizmatičnijih glumaca Holivuda...
U Lijevom filmskom eksperimentu nijesu prigušeni i ugušeni samo Smitova i Vongova gluma. Ni Meri Elizabet Vinsted nema mnogo materijala na raspolaganju, iako se najvještije bori sa ograničenjima primijenjene tehnologije. Ona je možda jedina koja ne izgleda kao lik iz video-igre, ali to i dalje ništa ne znači za „Gemini Man“. Jer, hemije između nje, Smita i Vonga nema, niti je može biti pored promašene vizuelne koncepcije i loše skockanih dijaloga.
Najgori utisak svakako ostavlja Klajv Oven, što zbog loše vođene glume, što zbog bušnog scenarija koji mu ne otvara dovoljno prostora da oživi Kleja. Glavni negativac, koji se igrao Boga klonirajući savršenog ubicu, mogao je da bude mnogo uvjerljiviji. Ovako, Klej je završio na polici sa još ko zna koliko jednih te istih zlikovaca koje je odigrao Oven.
Boks u najavi
Kada se sve sabere, jedine dvije scene koje vam mogu ostati u lijepom sjećanju u vezi sa trilerom „Gemini Man“ jesu motoristička trka i tuča dva Vila Smita u katakombama Budimpešte. Opet, sve je to nedovoljno za iole pristojan, a kamoli ubjedljiv film.
Bilo bi mnogo bolje da je silne milione uložene u tehnološke zavrzlame Li uložio u pisanje boljeg scenarija. No, na kraju je ispalo da ga je zanimala samo inovacija silu-na-sramotu, a ne upečatljiva trileristična priča. Baš zbog neulaganja u scenario, koji se vrtio od jednog do drugog stola velikih studija još od početka devedesetih, ponudu da igraju glavnu ulogu odbili su Klint Istvud, Nikolas Kejdž, Mel Gibson, Šon Koneri, Harison Ford... Džaba čuda tehnologije, džaba zvona i praporci kad nema dobre priče.
Male su šanse da Li odustane od tehnoloških opsesija, ali valjalo bi da spusti loptu makar tokom snimanja narednog, tek najavljenog filma „Thrilla in Manila“. Teško da bi iko želio da posljednji meč Muhameda Alija i Džoa Frejzera gleda kroz naočare video-igre, a ne kao punokrvnu sportsku dramu koju zaslužuju fanovi obje bokserske legende.
Nadajmo se barem da će se njihovi obožavaoci provesti bolje od navijača Vila Smita. Ni oni sigurno nijesu zaslužili ovu predigitalizovanu smaračinu rođenu u umu Anga Lija.
Ocjena: 2/10
Režija: Ang Li Uloge: Vil Smit, Meri Elizabet Vinsted, Klajv Oven, Benedikt Vong Trajanje: 117 min
(FOTO: imdb.com)
