Mnogo je truda, pokušaja, grešaka, novih pokušaja, novih snimanja, pa dva potpuno promašena i neprimijećena objavljivanja, pa još novih promašaja, prekookeanskog lutanja i slučajnih susreta, trebalo da „Take On Me“ postane planetarni hit. Otprilike - pet godina konjske upornosti.
To što je prije 35 godina, 19. oktobra 1984. trio iz benda A-Ha prvi put izveo „Take On Me“, na jednoj norveškoj televiziji - nije ni polazište ni ishodna tačka naše priče. Ta verzija pjesme je takva da je dobra vjerovatnoća da je ne bismo ni prepoznali. Skoro godinu kasnije, producirana od poznate britanske diskografske face i basiste Shadowsa Alana Tarnija, konačno je zvučala onako kakvu je danas znamo. A planetarnu popularnost ta sintpop himna dočekala je tek nakon čuvenog animiranog spota Irca Stiva Berona...
Imamo hit
Ipak, krenimo redom: Norvežani Pal Vaktar i Magne Furuholmen 1981. imali su razrađen onaj centralni rif pjesme koja će ih proslaviti. Tada se zvala „The Juicy Fruit Song“, a njih dvojica bend Bridges, sa još dvojicom zemljaka. Nijesu imali bilo šta objavljeno, osim tog rifa, i skice, „kosture“ za još nekoliko pjesama. Dovoljno da, zamislite, spucaju za London i pokucaju na vrata velikih diskografskih kuća. Gospodo, molimo lijepo, mi ovdje imamo hit, što ćete više!
Naravno da ih niko nije poslušao. Negdje sredinom 1983, nakon pola godine trošenja novca i vremena u Londonu, vratili su se kući. U igru tada upada lik kojeg već odlično znate, glavna faca iz čuvenog spota pjesme - Morten Harket. Vaktar i Furuholmen zamolili su ga da bude pjevač njihovog benda. Kako će se zvati - pojma nijesu imali do novog odlaska u London, u januaru 1983. godine. Uz ime A-Ha, pokupljeno sa naslovnice u izlogu jedne dječje knjižare, dobili su i prvi ugovor... Potpisan, pa razočarano pocijepan nekoliko mjeseci kasnije. Novi, onaj ključni, sredinom 1983, stigao je za produkcijsku sekciju čuvene filmske kompanije Warner Bros. Konačno su mogli u ozbiljan studio.
Novo ruho
Ni tu nije kraj: „Take On Me“ je nakon onog prvog izvođenja prije 35 godina objavljena kao singl u Ujedinjenom Kraljevstvu. Rezultat: užasno 137. mjesto na britanskim listama, najlošiji plasman kada su pjesme benda A-Ha ikad imale! Dok neko, ni danas se ne zna ko, u centralnoj američkoj kancelariji Warner Brosa nije „prelomio“ da pjesmi treba novo ruho. Tada je u jednačinu upao producent Alan Tarni. Ni to nije pomoglo kada je pjesma drugi put objavljena u Britaniji. I opet je ekipa iz benda insistirala, a Amerikanci iz Warner Brosa podržali – da treba pokušati još nešto!
To „još nešto“ je naravno bio spot Stiva Berona. Snimljen sredinom ’85. u londonskom kafeu Kim (danas „Savoy Cafe“ na Vandsvort Roudu), lagana i zabavna romansa progonjenih, u centar postavlja Mortena Harketa, norveškog instant seks simbola 80-ih. I njegovu tadašnju djevojku, britansku manekenku i glumicu Banti Bejli. Od banalne nedaće realnog života prvo bježe u svijet nacrtan grafitnom olovkom... Pa odatle natrag u realnost, gdje će se romansa u potpunosti ostvariti.
Magija spota leži u tehnici rotoskopija. „Fora“ po kojoj su rađeni filmski hitovi „Waking Life“ i „A Scanner Darkly“, na primjer, ali i odlična serija „Undone“ ove jeseni, nije tehnološka novotarija. Prosto - video snimak bi se razlagao „frejm po frejm“, a preko tih slika bi se crtalo. Još priče o upornosti: režiser Benon je zahtijevao da se frejmovi ne preskaču, pa je odrađeno oko 3.000 crteža... A cijeli posao je trajao četiri mjeseca, što je Warner Bros papreno koštalo. I to za pjesmu koja je već dva puta bila promašaj na listama!
Šest nagrada
Na trećem izdanju MTV Music Video Awards, 1986. godine, „Take On Me“ je pokupila tada rekordnih šest nagrada (trenutno treća na vječnoj listi MTV nagrada). Pjesma je i savršen eksponent u toj jurišnoj zori MTV ere, kada je spot postao podjednako važno „oruđe“ popularnosti koliko i dodir muzičkog producenta... U realnosti, gospoda iz A-Ha se nakon 35 godina samo treba da zahvale režiseru Benonu. Onaj njegov dodir grafitnom olovkom po frejmovima bio je magičan, za bukiranu kartu u muzičkoj vječnosti.
