Serija „Goliath“ ponovo opipava puls obične, male, nebitne američke poštenjačine. I to je veoma važno. Odjeke ove serije danas osluškuju političari, menadžeri kampanja, lovci u mutnom iz sudnica, berzi, medijskih kuloara. Zamislite, u trećoj sezoni ona donosi spisak razloga zbog kojih bi Donald Tramp mogao izgubiti na narednim izborima!
„Goliath“ se bolje od svih aktuelnih američkih serija tiče one većine koja u istorijskim hronikama ne vrijedi pišljivog boba. Onog Amerikanca koji gleda svoja posla i samo se nada da se neće naći na putu interesa neke velike kompanije, tajkuna ili korumpiranog političara. Jer, takav nema bilo kakve šanse, osim možda pred sudom... I naravno, ako je njegov branilac Bili Makbrajd. Taj lik uspio je da spasi čak i karijeru Bilija Boba Torntona. Za ulogu Makbrajda, ovaj holivudski neostvarenjak i bivši muž Anđeline Džoli, prije dvije godine dobio je Zlatni globus. On je advokat koji bezuspješno pokušava da se ne bavi poslom u kojem je vraški dobar, najbolji u cijelom Los Anđelesu - ali i „private eye“, njuškalo u stilu Hemfrija Bogarta iz noar klasika 40-ih.
Glas tihe većine
Tako angažovana, serija iz sezone u sezonu odbija da se ideološki upakuje, upravo jer osluškuje „duh vremena“, glas tihe većine. Prije tri godine, prva sezona je precizno dekonstruisala zbog čega je Hilari Klinton morala da izgubi na izborima - jasno ističući da je srednja i radnička klasa, narod iz američkih predgrađa, izgubio povjerenje u aktuelni establišment. I druga sezona je pratila tu liniju kolektivne svijesti - istražujući, bez imalo osuđivanja, talas nepovjerenja prema Latino imigrantima, posebno u „pograničnim“ državama poput Kalifornije. Upravo je taj svijet Los Anđelesa, u kojem stanuje „Goliath“, idealno trusno područje na kojem podrhvata cijela Amerika, čerečena između velikih kompanija, administracije, predrasuda podijeljenog naroda koji radi sve više za sve manje novca, ali i kartela, mnogo opasne korupcije.
Omaž velikanima
I tu dolazimo do zaokreta: u trećoj sezoni ove jeseni, Bili Makbrajd je tu da brani običnog, ubogog i potpuno nebitnog Amerikanca od onih koji su nudili izlaz i rješenje na prethodnim izborima. To čini marširajući na ramenima filmskih velikana, Dejvida Linča i Romana Polanskog! Jer, kompletna treća sezona, od prvog pa do posljednjeg kadra, je omaž Linčovim filmovima (prije svega u Kaliforniju smješteni „Blue Velvet“, „Lost Highway“, „Mulholland Drive“, pa i seriji „Twin Peaks“). Ali i remek djelu Polanskog, posljednjem velikom noar klasiku, „Chinatown“. Sa njim dijeli najviše kada je narativ u pitanju. Naš heroj bačen je u provincijski svijet zagađen ljudskom gramzivošću i petogodišnjom kalifornijskom sušom. Linča se hvata na mahove, i to je tek poslastica: od izbora pjesama („Candy Colored Clown“ iz „Blue Velvet“, evergrin klasik Roja Orbisona „Crying“ iz „Mulholland Drive“), nelineranog tkanja radnje koja je istovremeno šarmantno duhovita i jeziva... Do izbora glumaca. Zamislite, važan lik iz Makbrajdove mladosti je tajnovita i ranjiva Bobi, koju tumači niko drugi nego Šerilin Fen, vječna Odri Horn iz „Twin Peaksa“.
Omaž Linču je toliko dobar i elegantno izveden da ćete poželjeti da upravo kreatori „Goliatha“, Dajvid Keli i Džonatan Šapiro, učestvuju u kreiranju četvrte sezone „Twin Peaksa“, o čemu se sve više spekuliše. Ali, sve to je manje bitno od priče koju „Goliath“ u trećoj sezoni nosi.
Zbog kapi vode
Bili Makbrajd ima tonu razloga da ne želi da bude više u Los Anđelesu, a svi stanu u jedno ime iz prethodne sezone: Marisol. Ovoga puta katapultiran je u kalifornijsku Centralnu dolinu. I taj svijet posne, užegle prašine zadesilo je nešto mnogo gore od petogodišnje suše. A to je pohlepa onih koji su spremni da za koji milion, ili čak milijardu više, ostave hiljade siromašnih zbog kapi vode. Tu dolazimo do kritike Trampove administracije. Kroz ugovor države sa poljoprivrednom kompanijom o snabdijevanju vodom u sušnim periodima, „Goliath“ slika obećanje aktuelnog predsjednika o ekonomskom rastu. Napredak je stigao - ali se posljednjih godina slio u džepove onog jednog procenta najbogatijih. Zašto se to desilo, po kojim zakonima i interesima, otkriće vam Makbrajd u osam epizoda svog najvećeg slučaja do sada.
Bili Bob Tornton je, najavljujući treću sezonu, otkrio da se za snimanja epizoda skoro i ne priprema. Prosto, želi da bude iznenađen svime što se dešava na pozornici kalifornijske pustinje. Upravo takav blista: zaglavljen u svom promašenom životu, Makbrajd djeluje najviše ljudski kada je zatečen postupcima ljudi oko njega. Najčešće potpuno neobjašnjivim. I onda kada mu rade o glavi, ili kada mu se vraćaju... A potom najčešće odlaze. U jednom momentu serije svoj život opisuje kao „čekaonicu kroz koju ljudi naizmjenično prolaze, dok ne uhvate red za neka naredna vrata“. Mnogo tragičnije od promašene karijere najboljeg među kalifornijskim advokatima zato djeluju njegove neostvarene bliskosti, riječi koje su ostale izgubljene u prevodu ili neizrečene da vise u vazduhu. Vakuum između njega i galerije izuzetnih ženskih likova. Sa svime time se bori Bili Makbrajd u svakoj od tri sezone „Goliatha“, a pogotovo u ovoj trećoj, očajnički pokušavajući da se popenje iz mračne jame egzistencijalne samoće. A oni koji su spremni da mu na vrhu pruže ruku i podignu u svjetlost, samo su privremeno tu.
U klinču
Tu, u pokušaju Bilija Makbrajda da na mršavim i sve pogurenijim ramenima iznese teret borbe sa svim Golijatima ovog svijeta, leži sva ljepota i sva tragedija svijeta koji opisuje ova serija. Jer je to poprište borbe umornih, istrošenih ljudi, kojima je život prošao na borbe sa vjetrenjačama. A oni za koje se vrijedilo boriti odlaze, ili su otišli. Na takvom mjestu likovi poput Bilija Mekbrajda i njegovih prijatelja su biseri nade na pustinjskom nebu. Zato će vas neočekivano serviran, brz i savršeno „linčovski“ obrt na kraju sezone zgrabiti za grlo. I ostaviti da navijate za neku novu Bilijevu šansu i borbu, za klinč sa vjetrenjačama i titanima. Jer, realnost je: „Goliath“ je dio takvog svijeta u kojem ovakva umjetnost nema garantovanu četvrtu sezonu.
Stojan STAMENIĆ
(FOTO: tvline.com)
