Adolfu Hitleru je već u oktobru 1939. trebalo javiti da unaprijed gubi svjetski rat. I to od nekoliko štrebera cvikeraša, jevrejskih klinaca iz Njujorka. Od oružja su imali hrpe papira zadnje klase... I štamparske mašine malo iskusnijih rođaka, koji će njihov talenat dobro da naplate.
Kada Marvel početkom oktobra bude slavio 80 godina od prvog printanog izdanja, potpisanog drečavom žutom „Marvel Comics“, biće to sjećanje na jedan san.
Onaj u kome jedna mladost generacije ubogih imigranata, autsajdera i odbačenih u Americi i bilo gdje u svijetu, pod sjenkom velike ekonomske krize - ipak može promijeniti sve. Da neće morati više da bježe. Svi ti dječaci, koji su oslikavali, ispisivali i izmaštavali prve stripove po pravilu su imali slične „lažne identitete“, pripitomljene i svedene na nivo američkog prosjeka... Baš poput Klarka Kenta.
Prijetnje i utočište
Neki su, ipak, znali da prepoznaju takvu „prijetnju“. Zamislite strip zbog kojeg vam na adresu redakcije stižu optužbe, kletve, čak prijetnje smrću, pošiljke sa prahom sumnjivog sadržaja... Uz polomljena stakla, anonimne pozive u pola noći, natpise „Smrt Jevrejima“!
Eto, to je na adresu Marvela u Njujorku stizalo zbog prvog objavljenog Kapetana Amerike, početkom 1941. godine. Meta: dječaci, crtači. Ne od njemačkih, nego zamislite - američkih nacista. Jer, Amerika još nije bila u ratu, do Perl Harbora nije ni znala koju stranu treba podržati. Rijetki jesu. Gradonačelnik Fjorelo la Gvardia posjetio je udžerica-studio u Menhetnu i dječacima poručio: Njujork je vaše utočište. I potrudiće se da vam se ništa loše ne desi.
Džek Kirbi, kreator Kapetana Amerike, rođen je kao Jakob Kurcberg. Sten Li, lice i naličje Marvel Comicsa, ime poznato i najmlađoj i najširoj Marvel populaciji, u kancelariju jedne strip industrije ušetao je sa 17 godina kao Stenli Liber.
Zaposlio ga je niko drugi nego Martin Gudman, izdavač i osnivač onoga što je danas Marvel - još jedan u nizu litvanskih Jevreja koji su iz međuratnog pakla i gladi Istočne Evrope nekako uspjeli da se dočepaju Njujorka. Nije imao širinu promišljanja, ali jeste njuh za dobar biznis, kada je Stenu Liju, dječaku kojem pružio šansu samo zato jer je bio rođak njegove supruge, prvog dana na poslu rekao: „Ma samo im serviraj tonu akcije bez mnogo riječi“!
Rasprodat broj
Mislite da je Amerika čekala širom raširenih ruku na njih i njihove crteže? Kada je polovinom 1940. Džek Kirbi (Kurcberg) pokazao Gudmanu prve crteže heroja ogrnutog u američku zastavu, sa bicepsima od čelika koji ulijeće u glavni štab u Berlinu da zavrne šiju Hitleru - šef Marvela se naježio. Koliko od uzbuđenja toliko i od straha. Jer, znao je biće mnogo onih koji će voljeti i još više onih koji će mrziti takvog Kapetana. Sve do Perl Harbora. Ipak, prvi broj prodat je u milion primjeraka!
Nijesu samo ti jevrejski dječaci, njihovi izdavači i publika bili autsajderi. Već i sama forma. Prvi „Marvel Comics“ u oktobru 1939. štampan je u svega 80 hiljada primjeraka. Samo šest godina ranije prvi strip u formi grafičke novele (ne u okviru jedne ili nekoliko traka u nastavcima koje bi se objavljivale u dnevnoj ili sedmičnoj štampi) je bio prava „Pepeljuga“.
Štampar Maks Gejns (još jedan alter ego - rođen kao Maks Gincberg) prosto nije želio da baca zaostao papir zadnje klase na rolnama, pa je na njega jedne noći odlučio da nasloži i štampa trake stripova iz starih novina. Po cijeni od deset centi, u polutabloid formatu... I prodavali su se kao alva!
Naravno da strip tada nije doživljavan kao umjetnička forma. Ili forma u koju bi se mogla spakovati bilo kakva velika poruka, učitati ideologija, diskurs. Ali, što je to za savršene autsajdere...
Za pravdu i jednakost
U igru potom upada još likova iz istog miljea: maštoviti tinejdžer Džeri Sigel, pisac radnje i dijaloga, i mladi ilustrator Džo Šuster. Neprilagođeni imigranti sa naočarima debljine tegle, nekih pola vijeka prije nego je to postalo kul.
Amerika ih je iznevjerila, pa su beskrajno naivno i nevješto osmislili heroja koji će se boriti za pravdu, istinu i jednakost. Tamo gdje im je obećana, ali gdje je nijesu našli. Svog Supermena su prodali Action Comicsu za deset dolara po strani u junu 1938. i naravno nikad se nijesu obogatili niti naplatili svoju maštu. Za male pare, DC Comics je dobio lika koji je postao više od američkog arhetipa - novi stereotip.
I tu dolazimo do Marvela - vrlo slične, ali bitno i ključno drugačije priče. To prvo izdanje potpisuje Karl Burgos (rođen kao Maks Finkelštajn) koji je osmislio prvog Marvel junaka, za prvi broj u oktobru 1939. „The Human Torch“ (Čovjek Buktinja) sa naslovnice je imao rudimentalan, jednostavan crtež...
Ni blizu tadašnjih „novinskih“ junaka poput Fleša Gordona, koji je bio toliko popularan da je objavljivan i u predratnoj Jugoslaviji. Ali, ipak, ta hrpa vatre i mesa bila je toliko intenzivna, da je pekla oči mladih čitalaca. U prvom izdanju prodat je za 80, a u narednom već u 800 hiljada primjeraka!
Burgosov drugar Bil Everet je u priči tog prvog broja vrlo važan. Prvi u nizu Amerikanaca koje pominjemo - a da nije Jevrej. Ipak, jednako autsajder, već od 12. godine teško navučen na alkohol i duvan. I jedan od najdarovitijih umjetnika strip generacije.
Naspram Čovjeka Buktinje, on je osmislio „Namora“. Ponosnog, arogantnog, mračnog podvodnog tipa koji je potpuni kontrast glavnom junaku. Prvog antiheroja stripa! Namćor, neobjašnjiv i privlačan u dosljednosti da nikako ne bude moralni čistunac, bio je užasno primamljiv. Kao faustovska sila - ona što po Geteu „uvijek loše misli i uvijek dobro tvori“. Kakav kontrast u odnosu na sve jednolične junake DC Comics, kockastih vilica i precizno podešenog kompasa pravednosti!
Vječite dileme
Tako su Marvelovi likovi u koncept američkog heroja unijeli nešto novo: vječitu dvojbu kompleksne osobe, razapete između onog što jeste i što ne može, i onog što bi mogao biti. Koji ni ne smatra više da je ta Amerika vrijedna činjenja i borbe... Ali, ipak, i čini i dijela, po nekom urođenom kodeksu ljudske dobrote, onda kad ga pritjeraju uza zid.
Kako je samo Marvel industrija, sa svojim Kapetanom Amerikom, eksplodirala tokom Drugog svjetskog rata! I kako je, u toj zlatnoj eri stripa, rascvjetavala maštu generacija! Jer 80 godina od prvog Marvel stripa je samo podsjećanje da je strip kao forma tada za mlade bio mnogo važniji i potentniji nego danas film. Baš jedini prozor kroz koji su mogli pogledati i ugledati maskiranog tipa kako leti u ravni vrha nebodera, na primjer. Ili nekog drugačijeg, koji taj isti neboder pretvara u gomilu prašine.
Konačno, osam decenija od prvog Marvela je i važno podsjećanje koliko je mejnstrim strip bio potentnija, opasnija i subverzivnija forma od bilo koje današnje. Jer, koliko god megapopularni filmovi „Marvel Cinematic Universe“ danas odslikavali iste vrijednosti koje su oni dječaci učitavali u stripovske kaiševe prije 80 godina, istina je porazna. Nema tog stripovskog junaka koji danas smije na filmu zavrnuti šiju nekom predsjedniku, generalu, funkcioneru, diktatoru. Prozvati ga imenom i prezimenom. Očitati mu pravu lekciju u dva reda teksta.
Zato, istina je: oni mršavi jevrejski cvikeraši imali su mnogo više petlje od današnjih zamajaca industrije zabave. I bili su pravi superheroji. I prije Kapetana Amerike...
Stojan STAMENIĆ
(FOTO: marvel.com)
