Kultura

Mačorski ulični šarm

Ove sedmice za čitaoce Objektiva najbolje i najgore naslove iz svijeta filma, televizije i muzike izdvaja frontmen rok grupe Grim Nebojša Đukanović  
Mačorski ulični šarm
Objektiv/PobjedaIzvor

ZGRABI

FILM
Da bih objasnio zašto preporučujem film „Aquaman“ (Džejms Von, 2018), moram pomenuti uznemirujuću produkciju u svijetu filma u kojoj preovladava distopijski pristup, pretjerano nasilje, užasna tjeskoba i obilje varijeteta na temu seksualnih aluzija. Superjunaci, ako ništa drugo potiču iz stripovskih fantazija mog djetinjstva (Marvel komiks). „Aquaman“ je zabavan spektakl u kome sam uživao u tri različita ambijenta, kao nekada kada sam bio opsjednut dogodovštinama Indijana Džonsa ili „Star Wars“ franšizom, ali samo u prva tri nastavka. U ovom spektaklu Džejson Momoa je arhetip superjunaka koji ima sve elemente nekadašnjeg poimanja natčovjeka, anđeosko-demonsku ljepotu, ahilsku snagu, samsonsku kosu, mačorsku simpatičnost i obilje uličnog šarma začinjenog predivnom ženskom analogijom. Nespojivo se spojilo, a opet priča je klasična epska fantastika - borba dobra i zla utkana u briljantnu avanturu i globalni tektonski sukob. Ovo nije drama, ne zadire u ozbiljna ljudska stradanja i iskušenja, ne zalazi dublje pod kožu, ali i te kako možete uživati u spektaklu. Boje su nevjerovatne, a 3D je obavezan.

TV 
Serija „Black Mirror“ je vrlo zanimljiva i prilično onespokojavajuća pretpostavka naše bliže budućnosti. Vjerujem da živimo u prelaznoj fazi, ne samo epoha, već karaktera samog svijeta. Duboko smo zagazili pod uticaj tamnije energije koja je počela da preoblikuje i stvarnost i bića oko nas. Taj osjećaj se proteže i u muzici i u novim tendencijama književnosti, novim načinima ponašanja i zahtijeva da iz korijena preradimo nekadašnje sisteme vjerovanja i moralnih načela i preuzmemo nešto što nam u najmanju ruku nije skroz jasno, ni lako prihvatljivo. Nesigurnost i nadgradnja svih mogućih fobija su današnja realnost. Sve je manje iskrenosti i ljubavi, a sve više nasilja i straha. Ova serija nas kroz tehnološke progresije šalje u nove načine kontrole, obrasce ponašanja, sisteme vrijednosti, komunikacije, a sve je uvijeno u orvelijansku distopiju, punu izolacionizma i mimikrije. Poslije svake epizode imao sam blagi napad panike.Vrlo intrigantna i upečatljiva serija.

MUZIKA
Moja oblast djelovanja, iako izgleda kao najlakša za razmatranje, paradoksalno, u stvari je najteža. Pošto se 30 godina bavim rok izrazom, logično je da će izbor pasti na rok muziku ili derivate sličnih podžanrova. U muzici kao i u svim nabrojanim oblastima primjetan je zaokret ka globalnim formama izražaja i generisanoj produkciji. Finalni materijali različitih grupa potpuno liče jedni na druge - u zvuku, rasporedu aranžmana, čak i u harmonijama i stilu pjevanja. Od toga, više ili manje, odstupaju samo rok dinosaurusi koji su prije pola vijeka utrli puteve svog orginalnog izraza. Ipak, i u toj opštoj hiperprodukciji moguće je nabasati na neki izbrušen dijamant sakriven u moru hibridnih istovjetnosti. Zanimljivo je da se uvijek radi o suštinskim marginalcima, ali veoma poštovanim. Ali, ima i onih koji krče put ka megapopularnosti jedreći na talasu već pomenute tamne sile ili čak otvorenog satanizma. Takav je album „Prequelle“ benda Ghost koji je satanizam uveo na mala vrata širom svijeta upakovan u predivne melodijske aranžmane i vrlo specifično pjevanje. S druge strane, predlažem i bend koji se suprotstavlja i jednima i drugima i baca rukavicu i religijskim fanaticima i zagriženim obožavateljima Lucifera, a to su moderni pagani, grupa Omnia i album „Reflexions“ koji je pravi biser ljepote, orginalnosti i iskrenosti. Toplo ga preporučujem svima širokog uma.

ZAOBIĐI

FILM
Ovo pitanje je uvjek višeslojno. Uglavnom zaobilazim trivijalne, bezlične proizvode, kako u filmu tako i u muzici. Većina najpopularnijih filmova iz moje vizure nije trebalo nikada da bude snimljena, a to se najviše odnosi na bespotrebne i vrlo usiljene rimejke. Jedini koji mi se dopao je rimejk filma „King Kong“ (Piter Džekson, 2005). Zaobilazim jedne te iste horor priče, do bola usiljene i glupe komedije, izuzev francuskih koje još imaju šarma i duha.

TV
Turske, latinoamerčke serije, rijaliti programe, zatim političke emisije, jer samo zamajavaju, a ne rješavaju probleme običnog čovjeka.

MUZIKA
Sve što jednom čujete a ne osjetite nikakvu reakciju ili osjetite blago gađenje... Ali, šta je sa onima koji upijaju uličarsku ikonografiju, razvratnu filozofiju i opšte nevaspitanje, da li sam adekvatan da njima išta kažem?

(FOTO: Privatna arhiva)

Portal Analitika