Cijela ljudska istorija se svodi na postepeni, a onda sve brži razvoj sredstava za saradnju, komunikaciju i učenje. Sve ostale mogućnosti i svaki drugi napredak bio je samo posljedica tih procesa.
To je učinilo da od kompetitivne i agresivne vrste u kojoj je fizička znaga bila presudna, postanemo mnogo više skloni saradnji, empatiji, razumijevanju, timskom radu.
Humanizam, renesansa, prosvjetitljestvo, industrijska revolucija... I evo nas, danas, na pragu, pred novim vratima.
Već danas možemo da odredimo kakva će biti budućnost; već danas kreiramo, tu na pragu, nove horizonte budućnosti. A u tim horizontima su – Internet stvari, virtuelna realnost, vještačka inteligencija, big data. Naravno tu su i nevjerovatne mogućnosti koje otvaraju biotehnologije i medicina, fizika novih materijala… Da li ćemo znati da iskoristimo te mogućnosti?
Hoćemo li umjeti da spojimo ponudu usluga nekoga na Aljasci sa potražnjom nekoga u Singapuru? Da povežemo eskperte iz Slovenije, sa programerima iz Indije i da ponudimo na mreži, cijelom svijetu neku novu uslugu ili proizvod. A sve to sjedeći u Bokeškoj ulici, ili možda šetajući kučka kroz Njegošev park.
„Mi smo malo tržište“, nekad se govorilo. Danas to više nema smisla. Svi smo na istom mjestu i sa sličnim startnim pozicijama, samo nas znanje razlikuje. Znanje i pristup globalnoj komunikaciji isto su čudo kao što je nekad, na početku ovog puta, bilo imati mogućnost čitanja knjiga.
Nevjerovatan potencijal i novi horizonti, ili mrak izolacije i nemoć neznanja. Hoćemo li znati da izaberemo? Da li ćemo shvatiti da nam je na dohvat ruke, u džepu, svekoliko ljudsko znanje?
Ili će nam biti dovoljno da posegnemo za tim istim džepom, da vidimo, na društvenim mrežama, šta je naš šef prekjuče ručao u restoranu sa taštom?
Dobrodošli u svijet novih mogućnosti.
(Autor teksta je psiholog, komunikolog i poslovni konsultant Radoje Cerović)
