Uprkos tome što je prva sezona HBO antologije „Room 104“ ponudila mnogo više petparačkih nego lijepo skockanih priča, ideja vodilja braće Marka i Džeja Duplasa djelovala je toliko primamljivo da je svima bilo jasno da ovo „Tinder iskustvo u svijetu televizije“ zaslužuje drugu šansu. Kreatori su je opravdali mnogo boljim nastavkom koji nam je, između ostalog, obezbijedio i jedan od najjačih TV momenata 2018– Majkla Šenona u ulozi prilično čudnog ruskog pisca koji vodi hamletovski monolog sa bocom votke u obliku lobanje, a potom izvodi rep koreografiju usred male motelske sobe.
Sada kada je TV HBO počela da emituje treću sezonu sasvim je jasno da tek imamo dovoljno razloga da vjerujemo u seriju „Room 104“ i armiju kreativaca pod dirigentskom palicom braće Duplas.
Četiri zida
S obzirom na to da je emitovana samo jedna od planiranih 12 epizoda, možda je uzorak previše mali da bismo sudili o cjelini. Opet, pozitivne kritike recenzenata koji su dobili materijal unaprijed a imali su štošta da zamjere braći Duplas u prethodnim sezonama, kao i sjajna „origin story“ koju je ponudila premijera „The Plot“ sa Lukom Vilsonom i Kristin Vuds - zbilja jesu dovoljni da nahrane očekivanja.
Na startu treće sezone ponovo smo „ograničeni“ na približno 20 minuta i društvo dvije očigledno emocionalno opterećene osobe, kao i u prethodne 24 epizode. No, režiser Makon Bler izmjestio nas je iz očekivanog, već ustoličenog ambijenta: četiri zida klaustrofobične motelske sobe.
Ovog puta nalazimo se na otvorenom, kraj logorske vatre, na placu na kojem brat (Vilson) i sestra (Vuds) planiraju da sagrade motel. Znate već koji... Onaj čiju jednu famoznu sobu s brojem 104 sad već odlično poznajemo.
Efektan prelaz
Format antologije dozvoljava kreativcima iza serije „Room 104“ da se poigravaju sa očekivanjima gledalaca na najbolji mogući način. Što su autori vještiji, to su efektniji prelazi iz komedije u horor, poigravanja sa postulatima naučne fantastike i ekskurzije u manje očekivane žanrove kao što je mjuzikl.
Epizoda „The Plot“ u tom smislu pripada grupi uspjelijih eksperimenata serije „Room 104“. Tenzija ne napušta skučeni, slabo osvijetljeni prostor tokom razgovora brata i očigledno vrlo ljute i opasne sestre.
No, iako sve vrijeme očekujete da će mu nauditi zbog nekih neriješenih razmirica iz prošlosti, ne pada vam na pamet što je pozadina njenog djelovanja, kakve veze ove dvije osobe imaju sa premisom serije i na koji će način njihov odnos uticati na sudbine svih njenih (ne)povezanih junaka. Niti očekujete tako efektan prelaz iz drame u horor.
Nepredvidljivost: to je ujedno najveća vrlina, ali i mana formata antologije. Jedna epizoda može biti remek djelo, a druga neugledni kratež od filma. I uvijek vam najgore padnu one koje nijesu ni dobre ni loše, nego toliko mlake, da žalite čak i tih 20 minuta utrošenih na njih.
Budućnost ekrana
Srećom, premisa iza koje stoji „Room 104“ jača iz sezone u sezonu. Zbog toga su i logična sva ta silna popularna glumačka imena koja su pristala da postanu dio ovog projekta - od Šenona, preko Vilsona, do još neimenovane zvijezde koja će obilježiti „The Specimen Collector“, vrsno ocijenjeni finiš ove sezone.
Isto važi i za one koji stoje iza kamere kao što je, na primjer, Dag Emet, direktor fotografije („Sorry to Bother You“, Buts Rajli, 2018) koji je režirao „Jimmy and Gianni“, dokumentarnu epizodu koja je privukla najveću pažnju u ovogodišnjoj instalaciji.
Braća Duplas većinom angažuju relativne anonimuse trudeći se da među njima bude što više žena i pripadnika manjina. Sada je vrlo malo projekata čiji koncepti dopuštaju TV autorima da se pokažu u toliko različitim formatima i privuku pažnju onih koji bi uložili vrijeme i/li novac da ih vide razigrane i na nekim drugim terenima kreativne slobode.
U tome i jeste najveća vrijednost serije „Room 104“. Čak i kada kreativnost njenih autora nije na vrhuncu, morate je cijeniti zbog hrabrosti, originalnosti i otvorenosti koncepta koji može uticati na budućnost televizije. I hoće, i te kako. Makar dok za tu budućnost bude zadužena TV HBO.
