Na nikšićkom starom groblju danas je sahranjena poznata crnogorska slikarka Vasilisa Radojević. Sudbina je tako htjela da je sahranu priznate umjetnice organizovao Centar za socijalni rad, pa ipak ispratilo je 50-tak Nikšićana, onih koji su je poznavali, koji su sa njom nekad drugovali.
10Nad njenim odrom juče je bilo i mlađih, koji je nijesu poznavali, ali su bili poštovalaci njenog lika i djela. Velika slikarka ispraćena je i bez uobičajenih posmrtnih govora, bez porodične čitulje u štampanim medijima ili na portalima, a među okupljenima je bilo nekoliko umjetnika, kulturnih poslenika i staronikšićana njenih savremenika.
Dok se društvene mreže pune oproštajima, ostaju pitanja na koja zasad niko nema odgovor: kada je Vasilisa umrla, ko ju je pronašao i koliko je vremena prošlo prije nego što je neko primijetio da je nema. Možda bi istina o njenim posljednjim danima porazila svakoga. Ali možda je najporaznije to što, po svemu sudeći, niko nije primijetio da je nema među njenim sugrađanima - sve dok nije bilo prekasno. Ponekad je znala da kaže kako bi najviše voljela da je prihvati i zavoli njena Crna Gora. Ona to bezuslovno prihvatanje i ljubav, posebno od ključnih institucija države, nažalost, nije dočekala.
