Na festivalu kojem se jednako obraduju najmladji i oni koji ih vode za ruku nastupiće šezdesetak performera, trupa i ansambla iz Crne Gore, ex yu regiona, Zapadne Evrope i Južne Amerike.
Milović ističe da je ove godine zbog nedostatka finansija festival praktično jednodnevni, za razliku od prethodna dva koji su trajali duže.
“Ovo je četvrti festival po redu. Ako ne računamo prvi, ove godine je naš budžet najsiromašniji. Samim tim festival će sa promo danom trajati dva dana, ali pravi program je samo jednog dana, u subotu 31. avgusta”, precizirao je on.
Publika će danas na sedam lokacija u centru grada, izmedju ostalih, imati priliku da vidi sljedeće izvodjače:
Darko Gjurcinovski ili Gjurcinowsky dolazi iz Skoplja i ovom vrstom umjetnosti i zabave se bavi još od 1999. godine. Kao profesionalni žongler-klovn i jedan od prvih makedonskih žonglera od 2014. godine počinje stvarati svoj jedinstveni show 'Neko ovdje nije normalan?'. Njegov jedinstveni lik, Arlekin, istražuje balkansku tradiciju klovnovskog jezika, cirkuskih vještina i neponovljivog nijemog humora. U njegovom show-u ima žongliranja sa kuglicama i čunovima, tako da će nikšićka publika uživati u svakom trenutku njegove originalne predstave.
Circo A La Maleta je dvojac koji dolazi iz Čilea i Belgije. Angelo Burgos i Laureline Dubois su se upoznali 2010. godine u Briselu zahvaljujući cirkusantskim vještinama i aktivnostima. Od 2012. godine ovaj neobični par putuje čitavim svijetom, ostavljajući za sobom jedan magični univerzum i umjetnost po kojima su njihove predstave prepoznatljive.
Dvočlana trupa Master'N'Margarita dolaze u Nikšić sa još četiri učesnika trupe Inex Cirkus Teatar. Oni dolaze iz Srbije i možemo ih okarakterisati kao savremenu cirkusantsku trupu koja svoj talenat izražava kroz fire show, human statue acts, juggling... Učestvovali su na velikom broju festivala po Evropi i Aziji, a publici će se predstaviti sa tri predstave.
Alice in WonderBand dolazi iz Novog Sada. Ova umjetnička grupa je osnovana 1999. godine. U toku dugogodišnjeg postojanja je sarađivala sa velikim brojem različitih umjetnika sa kojima su stvarali muziku i kreativne projekte.Kao umjetnički izraz koriste body percussion tehniku ili tehniku tjelesne perkusije koja koristi tijelo kao ritmičko-udarački insrument. Uz muziku, pjesmu, glas i ples, upotpunjuju svoj umjetnički izraz i svojim gledaocima donose originalne umjetničke perfomanse.
Milović za naš portal priča i o pehu koji je pratio premijerno izdanje festivala i publici za koju kaže da ga je od starta zavoljela, ističući da veliki broj svjetskih izvodjača zna za nikšićki festival.
ANALITIKA: Kako ste došli na ideju da pokrenete festival ovog tipa i kako vam je sve to izgledalo na početku?
MILOVIĆ: Ideja nije moja, ja sam jedan od producenata. Ideja je Ivana Radojičića, koji je i glavni čovjek organizacije.
Naš koncept je vrlo sličan onome što se radi u Novom Sadu ili Ljubljani. Na početku je to sve izgledalo opskurno, jer smo prve godine imali peh da je vrijeme bilo jako ružno. Održali smo samo one programe za koje smo mogli da obezbijedimo krov nad glavom (pozorište, Zahumlje…). Iako je održan samo dio predvidjenog programa, svim ljudima smo morali da isplatimo dio honorara što su uopšte došli. Kad radite festival na otvorenom, uvijek postoji rizik od vremenskih neprilika.
Već druge godine je to mnogo bolje izgledalo. Poslužilo nas je vrijeme i imali smo solidne fondove, tako da smo uspjeli da napravimo jedan prilično dobar, da kažemo, prvi festival.
ANALITIKA: Kakve su reakcije publike na festivalski program?MILOVIĆ: Crnogorska publika još nije navikla na ulične svirače, pa imamo, najčešće od najmlađih, upade i ulijetanje u njihov prostor. Svaki ulični performer označi dio gdje nastupa i taj svoj prostor ograniči, medjutim u Nikšiću to nije bilo tako, tako da moramo da poradimo na bezbjednosti. Pozivam roditelje, djecu i sve posjetioce da poštuju prostor umjetnika kako bi i performans bio bolji, a u nekim slučajevima i bezbjedniji.
To je jedino na šta pokušavamo da naviknemo publiku, koja je od starta zavoljela ovaj festival. Nikšićka publika je, možda, najbolja u Crnoj Gori.
Kod ogromne većine ljudi izazivamo osmijeh, sreću… Mislim da smo festival koji je uspio da održi obećanja i da smo iz godine u godinu sve bolji i bolji. Bez obzira na to jesu li posjetioci namjerni ili slučajni, naš program uvijek izaziva pozitivna osjećanja.
ANALITIKA: Programi će se održavati paralelno na više lokacija?
MILOVIĆ: Imaćemo programe na sedam lokacija. Od 17.30 do ponoći ćemo imati programe, koji počinju segmentom za najmladje. Kako bi skupili taj festivalski prostor, imamo ljude na štulama kod hotela i kod Gradske kuće, koji vode ljude da bi ih sabrali na završne programe u centru.
Imaćemo fireshow u subotu uveče, kao i prethodnog dana, što je jedna od najatraktivnijih izvjedbi na festivalu.
Takodje, u ponedjeljak ćemo imati koncert koji je obezbijedjen uz pomoć austrijske ambasade u nikšićkom pozorištu u 19 časova. Dolazi jazz duo iz Austrije koji je tražio jam session sa lokalnim muzičarima, što upravo pokušavamo da im obezbijedimo.
Nažalost, ove godine nismo ostvarili planove prije svega zbog nedostatka finansija. Izgubili smo filmski program koji smo imali lani i ove godine će imati tridesetak posto manje izvodjača nego prethodne. Prošla godina je programski bila najbolja, najkompletnija i najjača. Ove godine će subota biti jako dobra i to je sve što smo uspjeli da uradimo, u nadi da će doći bolja vremena.
ANALITIKA: Ko finansijski podržava Vaš festival i u kojoj mjeri?MILOVIĆ: Što se tiče sponzora, najveći donatori festivala su ministarstva održivog razvoja i turizma i kulture. Opština učestvuje u finansiranju i preuzima jedan dio troškova. Medjutim, da bi ovaj festival postojao iza njega treba da stanu gradske vlasti u potpunosti, ili sa nekih 70 odsto finansija kako bismo mogli da razvijamo ovaj festival da bude sve bolji i bolji. Mislim da je to i u interesu opštine.
Tradicionalno, ulaz na ovaj festival je slobodan i svi Nikšićani i oni koji se zadese u Nikšiću mogu besplatno da uživaju u programima koje pripremamo, što je rijetko. Još samo par festivala u Crnoj Gori nudi nešto slično.
Ako imamo šezdesetak stranaca, koji su prvi put u Crnu Goru došli zbog našeg festivala, najčešće iz Zapadne Evrope i Južne Amerike, to znači da se u Nikšiću širi glas. Festival se već nalazi na mapi street art festivala Evrope i veliki broj svjetskih izvodjača zna za nas. Mislim da je to ogromna promocija. Nudimo par dana provoda koji se ne razlikuje od provoda u nekom drugom svjetskom gradu. Volio bih da u Opštini prepoznaju prednosti našeg festivala i da se to vidi od naredne godine.
ANALITIKA: Šta je potrebno da bi ovaj festival zaživio na duže staze?
MILOVIĆ: Da bi ovaj festival zaživio, iza ovakvih projekata mora da stane grad. Ja i kolege se bavimo fundraisingom i možemo da obezbijedimo neka sredstva, a Ministarstva održivog razvoja i kulture su uvijek tu. Medjutim, sve je više festivala i taj dio kolača je sve manji i manji. Bez podrške grada bojim se da ovaj festival nema budućnost. Ukoliko nas stave na svoj budžet, onda možemo da razgovaramo o ozbiljnijoj priči. Budžet za ovaj festival je jako skroman i mislim da nijednoj crnogorskoj opštini ne bi bio opterećenje.
Budžet, izmedju ostalog, mora biti i blagovremen. Odmah po završetku festivala radimo novi, a sa trupama koje kruže Evropom radim buking već u novembru ili decembru. Ako ja tada nemam novca na računu da ih platim i da im kupim kartu, ja ne mogu da računam na njih. Recimo, trupa iz Argentine dolazi u Evropu u maju i oni žele da već u decembru imaju zakazanih šezdesetak nastupa po Evropi kako bi sredinom septembra planirali da se vrate u domovinu. Ako se ne uklopimo u taj njihov raspored, pare mi ne znače ništa u aprilu ili maju.
