U Crnoj Gori žene su vjekovima živjele za oca, brata, muža ili sina, a njihove potrebe srca i duše bile okamenjene, neizrečene... Stopanice, one koje su gazile stopama muža tako da njihov trag ne ostaje, nijesu dobijale dovoljno priznanja za pregalaštvo i brigu o porodici, teret koji su često morale nositi same. U krvi svake od nas usnule su predkinje koje su na svijet dočekivane bez mnogo radosti, kao tuđe sreće i večere. Čemer je to nasleđe ali, ujedno one nam putem krvi šalju potporu za životnu borbu kao one koje se nikad nijesu predale; neustrašive i snažne tako da im je bol samo ispravljao leđa, mjesto da ih povije.
Naše veličanstvene pretkinje dobile su dostojno potomstvo, pa kako izdvojiti jednu savremenu karijatidu i napisati priču o njoj. Prezahtjevno je, i nepravedno. Kako objediniti sve njih koje hrabro i sa osmijehom grabe kroz život podupirući svoje sestre po polu neposredno, ili primjerom. To su one žene koje nijesu dozvolile da ih bol okameni, koje su našle uzdanje duboko u sebi ne dozvoljavajući životnim nepravdama da im oduzmu radost i ženstvenost. Blago, a čvrsto one bodre i pomažu prećutkujući zlo i ružnoću i kad su očigledni. Svojim svjetlom one razgone mrak.
Nijesu to uvijek heroine zvučnih imena, to je bilo koja draga žena koja se u životu vodi dobrotom kao imperativom. Dobre su i pravične prema sebi samima kako bi mogle istrajati u dobroti i pravičnosti prema bližnjima. Požrtvovane su, ali se ne identifikuju sa žrtvom. Otkidaju od krvi i snova da daju velikodušno, kao suvereni.
Nije važno koliko imaju godina, mogu biti mlade i stare, djevojke ili starice, ali su spremne da čuju i razumiju prije nego da osude i odmahnu rukom. To su one koje, uprkos izvrnutim vrijednostima i ekspanziji bahatosti svoju djecu uče dobru i dobročinstvima, sa stamenom vjerom da će haosu doći kraj. One znaju da je vjera najpotrebnija kad ju je najteže sačuvati, i nijesu kukavice da bi birale lakši put. Suočavaju se sa zakonima o jednakosti polova koji znaju biti samo mrtvo slovo na papiru, ali zbog toga neće ustuknuti već dostojanstveno nastaviti naprijed. Znaju da je sila uvjerenja da su jednake važnija od zakona i zato jačaju sebe i svoje kćeri. Mirnom snagom i nepokolebljivošću one navode druge da uvide nezamjenjivu vrijednost žene.
To su žene kojima se divim i od kojih sam mnogo naučila. Žene na koje pomislim kad mi je teško, da ohrabrim sebe. Možemo ih zvati borkinje ili borci, ali bi tu riječ trebalo pisati velikim slovom. One su neprocjenjiva zaloga za budućnost jer ih hiljade žena mogu prizvati u mislima kao uzore i lakše krčiti sopstveni put.
Karijatide – savremene, bezvremene...
