Moja drugarica karijatida

Danas mogu reći da već 15tak godina nijesam studentkinja, a karijatide viđam oko sebe. U svijetu kojim sam prerasla studentski život karijatide hodaju oko mene.

Vidim je prvo u koleginici sa kojom dijelim kancelariju i koja ima dvoje male djece. Svako jutro mi ispriča o dječijim ludostima koje su pravili njeni mališani (namjerno izbjegavam da upotrijebim riječ klinci koja mi je prvo pala na pamet, jer me pjesnik Ršumović naučio da se ta riječ odnosi na nešto drugo a ne na djecu). Umori se moja koleginica od svih dječijih nestašluka i uporednih kućnih obaveza, ali na kraju dana cijelu porodicu isprati sa osmijehom u krevet. Na gredama naših koleginica rastu nove generacije sa kojima će se družiti moja djeca i ja sam im zahvalna na svemu lijepom što čine.

Vidim je u mami kojoj dva dječaka idu u isti vrtić kao i moji dječaci. Jednom su se njeni sinovi posvađali iz samo djeci znanih razloga i uhvatila sam njen nervozni pogled dok pokušava da ih obuzda dok bacaju jakne na asfalt. Vidjela sam je i danas sa svojim dječacima koji su srećni skakutali oko nje prepričavajući dogodovštine a ona je bila iskonski srećna. Ta mama je apsolutno karijatida, i u prvom i u drugom njenom iskustvu.

Savremenu karijatidu vidim u svakoj ženi koja daje ruku drugoj u svim njenim borbama. Nije lako biti žena, ali nema ničeg ni veličanstvenijeg. Svaka žena koja pomogne drugoj da se ispravi nakon pada, koja joj pričuva djecu da bi ova otišla kod kozmetičara ili na frizuru, koja na večeru dođe sa zdjelom kolača iz svoje kuhinje … jeste karijatida kojoj se divim.

Vidim karijatidu i svakog jutra u ogledalu i uvijek me iznova zapanji svojom svježinom iako znam koliko je sinoć bila umorna pred spavanje. Pod joj se ljuljao pod nogama od cjelodnevnog umora ali ujutru je ona svježa i opet se osmjehuje. Volim je, volim tu karijatidu iz svog ogledala.

I potpuno je nevažno da li su današnje karijatide udate ili ne, imaju li ili nemaju djecu. Svaka žena koja je dovoljno jaka da čvrsto stoji s obije noge na zemlji, da stabilno, odlučno i sa čvrstom vjerom brani svoje ideale - jeste karijatida. Možda nije baš ona iz Google pretraživača i njegove definicije, ali savremena karijatida apsolutno jeste.

A moji sinovi vole vitezove. Oni su u njihovim godinama vrhunac mašte, pa umjesto mača koji ne želimo da im kupimo uzmu kišobran i umjesto štita uzmu jastuk pa vitlaju time po kući. Moj suprug i ja ih učimo da vitezovi nijesu oni koji se hvataju oružja već oni koji prije svega nauče da život je dijeljenje. Vitez umije lijepo da se osmijehuje, da maše, podijeli, pokloni, napiše i pročita a kad budu malo stariji shvatiće da su viteškinje zapravo savremena karijatide. I tako ispada da se savremena karijatida smije, ali to jeste istina. Napiše i pjesmu. Uzme i ručnu lampu pa sa prijateljicama katkad se penje na brdo da gleda zvijezde, ustaje u pet sati izjutra da posmatra izlazak sunca a uveče plače kada ono zalazi. Nije puno takvih trenutaka ali oni postoje, jer ona se trudi da ne zaboravi sebe znajući da kada ona posustane zatalasaće se i onaj stub koji drži na svojoj glavi.

Pitate me šta još rade savremene karijatide?

One poslije svih obaveza na poslu vode porodicu na rijeku. Za njih je to ljepši dio dana.

Savremene karijatide spremaju ručak danas za sjutra. Možda se čak i ugoje, ali im ne zamjerajte: večeraju katkad sa mužem i prijateljima, pa pretjeraju u tome pritom ne osjećajući ni malo grižu savjesti.

Savremene karijatide učestvuju na maskenbalima sa svojom djecom. Natjeraju i muža da učestvuje, pa mu dozvole da se obuče u uobičajenu odjeću, a ispod mu nabave majicu supermena. Jer on jeste njihov prikriveni supermen i one ga vole svom snagom svog savršenog bića.

Savremene karijatide pauze na poslu provode na pijaci i stalno su sa kesama punih voća i povrća, ali su dosta često i u muzejima, na predstavama, književnim dešavanjima ili predavanjima.

Savremena karijatida svako jutro napravi i luckast plan o večeri sa svojim mužem kada djeca zaspu, a onda nakon svih dnevnih obaveza svježe okupana legne da se samo malo odmori. Svima je jasno da to “samo malo” traje do ujutru i da od onog luckastog plana sa mužem nema ništa. Ali bez obzira na to, ona je karijatida. Vjerujte mi da jeste.

Savremene karijatide obično nemaju pomoć od baki i tetaka, ali njima to nije ni potrebno kada su veličanstvene takve kakve jesu.

***

Kraj je dana… Ova savremena karijatida pušta Tinu Tarner i Simply the best. Nasuće i čašu bijelog vina. Pobijedila je i danas ovaj svijet i sve njegove napore da je umori. Tako je to sa svim kartijatidama i zahvalna je što je okružuju.

Živjele mi i hvala Vam što se takve!

Petrović Jelena