Primjer ove dvadesetogodišnjakinje (studentkinje treće godine geografije)svjedoči da u disciplinama kakve su vožnja kajaka na brzim vodama ili slobodno penjanje, snaga ne igra ulogu (iako se kondicija podrazumijeva) nego koncentracija, intuicija, volja i ljubav prema okolini, prije svega.
-Ovdje je najmanje važna sirova snaga mišića. Dešavalo se da neki fizički spremni i veoma snažni muškarci dođu da probaju kajak ili penjanje, i ostanu zapanjeni kada shvate koliko im snaga predstavlja manu, a ne prednost. Sa druge strane žene su dosta sitnije građe, često imaju više strpljenja i koncentracije, pa im sve to daje prednost – priča Pava u razgovoru za Analitiku.
Bez podjela
Pojašnjavajući zašto se pronašla baš u ovim vidovima rekreacije a ne nekim, da zvučimo stereotipno, „više ženskim“, Pava kaže da stvari nikada nije posmatrala iz te prizme.
Ljubav od malih nogu (FOTO: Danilo Novović)
- Prije svega uživam u prirodi i njenim beskrajnim ljepotama. To sam vjerovatno naučila i kroz roditelje, koji su se trudili da tokom djetinjstva što više boravim u prirodi. Tako je valjda sve krenulo, kako ljubav prema boravku u njoj, tako i pronalaženje hobija kojima se približavam prirodi – kaže sagovornica.
Prva njena ljubav bio je kajak kojim je spontano krenula da se bavi.
-Imala sam devet godina kada su me roditelji poveli u kajakaški klub „Morača“, na poziv moje vršnjakinje koja je probala veslanje i svidjelo joj se. Tamo sam stekla prva znanja o ovom sportu, ali se i zaljubila u rijeku. S obzirom na to da sam bila dijete kada sam počela, sve je nekako lakše teklo. Nije bilo straha, svakim treningom sam se sve više oslobađala i uživala u bjegu od gradske buke. Upoznavajući drugare koji imaju slična interesovanja, otišla sam i na prvu planinarsku turu. Očekivano, svidjelo mi se. Nakon nekog vremena, otkrila sam i ljepote slobodnog penjanja. Njime sam nedavno počela da se bavim, učila prve korake kroz kurseve Malog alpinističkog kluba i pridružila se malenoj ekipi avanturista – ističe ona.
Kako kaže, penjanjem na vještačkoj stijeni u Danilovgradu, ali i mnogo uzbudljivijem usponu uz prirodne stijene uređenih penjališta Smokovac i Ljubović, otkriva prave ljepote ovog hobija.
Kajak pruža slobodu (FOTO: Predrag Vučković)
-Svaki pokret je unaprijed isplaniran i pažljivo odrađen, i sve liči na neki ples po litici. Ovi hobiji su nekako usmjerili i moje interesovanje za dalje školovanje. Tako sam upisala geografiju u Nikšiću. Sa velikim entuzijazmom učim kako su te planine, po kojim volim da šetam i na koje se rado penjem, nastale baš tu, kako je rijeka kroz njih usjekla svoje korito i koliku snagu u stvari voda ima, pa da odnosi visinu planina. Na fakultetu sam dobila priliku i da osjetim čari speleologije, uđem u jamu i upoznam ljepote podzemnog svijeta. Zato i nikad nisam razmišljala kako su to više „muški“ hobiji i to me nije mnogo zanimalo – pojašnjava Pava.
Ženski pristup
Ipak, primjetno je da je u praksi bavljenje ovakvim hobijima uglavnom smatra rezervisanim za muškarce, možda zato što se pogrešno smatra da su oni u ovim disciplinama u prednosti.
-Snaga, koja se najčešće pripisuje muškom polu, najmanje je značajna. Žene su čak i u prednosti jer najčešće nemaju mogućnost da se oslone na mišiće, pa su gotovo primorane da savladaju tehniku i pravila ovih disciplina –ističe Pava.
Ona se slaže sa tim da nije toliko čest slučaj vidjeti žene kod nas u disciplinama kojima se bavi, ali smatra da je pozitivna stvar što su ovi hobiji, nezavisno od pola, sve „popularniji“ kod mlađe populacije.
-Strah je sve manje zastupljen, pa se neke djevojke odluče da probaju. Ako im se svidi, onda i nastave. Naše društvo je, koliko god se trudimo da to izbjegnemo da kažemo, i dalje dosta konzervativno i puno stereotipa. To nije slučaj samo sa ekstremnim sportovima, nego u gotovo svim sferama života. Mnogo manje je to izraženo u većim gradovima, ali i dalje je puno robovanja tradicionalizmu i svemu što on nosi sa sobom – smatra Pava.
Kod „zavisnika“ od adrenalinskih sportova ne postoji podjela na polove, svi su ljubitelji prirode individualci, a ujedno i pripadnici šire zajednice koja dijeli slična interesovanja. Oni „koji nisu dio te priče“, slaže se Pava, možda čudno gledaju na činjenicu što se neka djevojka penje uz stijenu, ili na probu stavlja snagu volje, koncentraciju i mišice niz bukove Tare.
-Da, često dobijam epitet „čudne“ djevojke, posebno od ljudi kojima su interesovanja drugačija, ja na to odgovorim smiješkom i prihvatim to kao kompliment. Moderno društvo, kojem težimo, njeguje sve vrste različitosti. Ja se uvijek trudim da ljudima koji nisu iz ove priče nju približim, i pokažem im sve njene zanimljivosti. Oni koji to prihvate, uvijek se iznenade koliko ljepota ovi hobiji nose sa sobom – ističe sagovornica.
Smirenost i koncentracija - Pava u svom elementu (FOTO: Maksim Vasić)
Prema njenim riječima, rijetko doživi da je muške kolege pokušaju odvratiti od vožnje kajaka na nekoj dionici, ili nekog uspona, uz argument „da je žensko“.
-Možda bi neko pomislio da takve „savjete“ često dobijam, ali ponosno mogu da kažem da to nije slučaj sa mnom. Drago mi je što sam našla ljude slične sebi, koji moj pol ne vide kao hendikep za naše avanture, pa smo tako svi jednaki. Ako ipak ovakvih komentara nekad i bude, važno je samo pokazati im suprotno – naglašava Pava.
Djelo je primjer
Na pitanje u kojoj mjeri i sama utiče i doprinosi da djevojke češće odluče da se oprobaju u ovim disciplinama i ne potiskuju afinitete i talente koje imaju, Pava smatra da je najbolje djelom pokazati ono za šta se zalažete.
-Kada se vratim sa penjanja ili veslanja, uvijek sam jako pozitivna i nasmijana. Ljudi u mom okruženju uvijek primijete tu promjenu, pa ne moram ni da kažem da sam negdje bila. Mislim da je to najbolji način da njima pokažem koliko to dobro utiče na čovjeka, pa bila to žena ili muškarac. S druge strane, djevojke kada vide da se neka njihova vršnjakinja bavi ovakvim tipom hobija, dobijaju hrabrost i želju da i one probaju – smatra Pava.
Ova hrabra djevojka, posvećena prirodi i hobijima, navija za to da u planini, na rijeci ili u savladavanju smjerova u slobodnom penjanju, dobije više koleginica. Da se, kako kaže u šali, „uspostavi balans“.
U prirodi je svoja na svome
-Važno je pokušati, kasnije sve samo dođe. Ne treba odmah odbaciti nešto zbog toga što ti npr. neko kaže da si djevojka i da to nije za tebe. Strah je takođe čest razlog zbog koga se djevojke odvrate od pomisli da se oprobaju u ovim disciplinama. Ja sam naučila da je strah pozitivna stvar, ukoliko ga kontrolišeš. Dobro ga je imati taman toliko da koncentracija bude na visokom nivou. Krenuti je vrlo lako, postoje društva i klubovi koji su stručni u ovim disciplinama i uvijek rado prihvataju nove članove i uče ih svemu što treba da znaju. Sve je teže podnositi gradsku buku i obaveze koje su nam nametnute, pa je ovo idealan vid rekreacije i oporavka od brzog načina života – poručuje Pava.
Pobijediti sebe i svoje strahove
Pava dočarava kakav osjećaj proizvodi zvuk zaveslaja, spuštanje niz zapjenjene brzake, ili stremljenje vertikali litice gdje nerijetko čovjek jedino može na miru da čuje svoje damare...
-Taj osjećaj je veoma teško opisati riječima. Dok se spuštam niz rijeku, kada se približavam nekom brzaku, začuje se šum koji se polako pojačava. Kako se šum jače čuje tako moje srce ubrzava otkucaje. Kratkotrajni prolazak kroz brzak ostavi toliko jak utisak da me drži cijeli dan. S druge strane, penjanje nekog smjera stvara potpuno drugačiji osjećaj. Smirenost, koncentracija i sloboda. Svojim pokretima polako uspijem da se popnem, a onda slijedi sreća kada dođem do sidrišta (vrha smjera). To je vrsta sporta u kojem pobjeđuješ samo sebe i svoje strahove – kaže Pava.
(FOTO: Predrag Vučković / Danilo Novović / Maksim Vasić)
