U okviru jednog od predmeta iz oblasti politike izučavali smo različite ideologije. Došao je red na feminizam. Sala tokom predavanja, tada asistentkinje a danas profesorice, kao i uvijek bila je puna. Uputila je pitanje svima – „Ko od vas sebe smatra feministkinjom?“. Koleginica i ja, jedine smo podigle ruke. Jedino nas dvije, na fakultetu gdje se dominantno obrazuju žene od strane žena, smatrale smo sebe feministkinjama. To je poraz našeg društva. Na fakultetu gdje se obrazuju buduće socijalne radnice, diplomatkinje, politikološkinje, novinarke...tek „šačica“ njih će se u svom radu boriti da žene i muškarci budu jednako tretirani. Smatram da kao društvo ne možemo da očekujemo toleranciju prema bilo kome kada je većina populacije i dalje u podređenijem položaju od manjine. Mislim na muškarce i žene.
Vjerujem da ću dočekati dan i novi talas feminizma kada ćemo se zajedno, muškarci i žene, boriti za ravnopravnost svih živih bića. Do tada će za mene žena kojoj se divim biti ona žena koja je hrabra i ponosna na svoj identitet feministkinje.
I zato svaki put kada se usudite da sa nepoštovanjem govorite o feminizmu, feminstkinjama i feministima budite spremne da se odreknete svog prava na: obrazovanje, glasanje, jednake radne uslove, jednaku zaradu, kretanje ali svih ostalih. Jer ta prava koja danas uzimate zdravo za gotovo ne biste imale da nije bilo feminizma. Nisu vam rođenjem bila data kao danas već su se neke hrabre žene borile za vas i sve naredne generacije žena. Da nije bilo „šake“ žena koje su pokrenule borbu za uspostavljanje jednakih političkih, ekonomskih, kulturnih i socijalnih prava muškaraca i žena, većina svih nas bi i dalje sjedjela na ogništu dok ne dobije dozvolu muškarca da ga napusti.
The Foto: FB Talking Tree Sisterhood 1 @sara.suryani
Identifikovanje sa „Ja sam feministkinja“ – dostojno je divljena i naklona za svaku djevojčicu, djevojku, ženu koja to sa strahom i ponosom pokaže. Strahom da ne bude odbačena od društva kao „ona koja mrzi muškarce“ ili koja hoće neka posebna prava. Ponosna zato što zna da nam je feminizam i dalje potreban sve dok god žene na bilo koji način budu manje vrednovane od muškaraca. I sve dok ne shvatimo da nam u društvu ravnopravnost polova treba biti prioritet i dalje ćemo ostati karijatide – žene osuđene na težak rad, ili život.
Za mene su savremene karijatide u crnogorskom društvu – feministkinje, jer su ne samo osuđene na težak rad i borbu za ravnopravnost polova već i na nošenje balasta nerazumijevanja, neprihvatanja i nepoštovanja. Svaka žena koja odabere put koji vodi ka ravnopravnosti polova zaslužuje duboko i iskreno poštovanje i epitet – savremene karijatide.
Kristina Ćetković
