Prije nego dođe do pročisnog izleta pčela, sa podnjača košnica obavezno se uzimaju uzorci mrtvih pčela (20 – 30), da bi se u ovlašćenoj veterinarsko-dijagnostičkoj ustanovi izvršila analiza na crijevnog parazita pčela, koje izaziva oboljenje poznato pod imenom nozemoza. Samo ona pčelinja društva koja su slobodna od ove bolesti mogu se dobro razviti i dati maksimalan prinos meda i drugih pčelinjih proizvoda.
Polovinom februara mogu se iznad klubeta dodati šećerno-medne pogače ili pogače sa polenom. Ukoliko pčelari sami prave pogače neophodno je koristiti samo dobro očuvan, sušen ili duboko smrznut polen iz prethodne godine, uz dodatak sušenog pivskog kvasca ili obezmašćenog sojinog brašna.
Pogače ne treba praviti samo sa sojinim brašnom jer ono samo nije potpuna zamjena polena, pa bi odgojene pčele bile kratkovječne i od male koristi za pčelinje društvo. Prije dodavanja pogače pčele se dimilicom odstrane sa satonoše, pogača otvori na predviđen način, postavi i poklopnom daskom zatvori košnica. Ako se pojavi period od nekoliko toplih dana (15 - 16°C stepeni) treba ga iskoristiti za brz pregled pčelinjih društava i približavanje okvira sa medom klubetu, odnosno već započetom leglu.
Ukoliko u pčelinjaku bude uginulih društava odmah se uklanjaju i utvrđuje uzrok uginuća. Oslobođenu košnicu od saća i uginulih pčela obavezno dobro očistiti i dezinfikovati.
Tokom februara je znatno povećan utrošak hrane jer se naglo povećava razvoj legla. Stanje u košnici može se provjeriti i posmatranjem izleta pčela kada je dan topao i sunčan. Ako pčele izlijeću u primjetnom neredu, haotično, uznemireno, takvu košnicu je neophodno pregledati.
Ako je društvo ostalo bez matice a ima pčela, što prije se spaja sa drugim društvom. To se radi u zagrijanoj prostoriji. Ako je pak raspored hrane loš obavezno se približava pčelinjem klubetu.
Iako je februar zimski mjesec ima i lijepih dana, pa pčele polako počinju sa unosom cvijetnog praha, kojeg već ima u prirodi. Cvjetove biljaka pčele rado posećuju jer im obilno daju prvi cvijetni prah velike vrijednosti. Pčele veoma rijetko uginu od hladnoće a najčešće stradaju od gladi ili loše hrane. Društva koja tokom zime gladuju u sezoni često sakupe samo toliko nektara i cvijetnog praha da zadovolje dnevne potrebe. Takva društva će zaostati u razvoju i neće imati višak meda.
U drugoj polovini februara matica polaže više jaja a pčele radilice užurbano njeguju i hrane leglo. Potrošnja meda i cvijetnog praha sve je veća. Ako pčele nemaju dovoljno hrane za intenzivnu ishranu matice i njegu legla, mlade pčele se neće u dovoljnoj mjeri izvoditi a stare će brže uginjavati. Tada će se u košnici broj pčela naglo smanjivati, društvo slabiti, a bolest i štetočine ga brzo savladati.
Poželjno je da krajem mjeseca pčelinja društva imaju do 10 kg meda u rezervi. Tečnom hranom u ovom mjesecu pčele se ne smiju prihranjivati. Podnjače je poželjno očistiti ako ima lijepih dana jer su se već zaprljale. Obavezan je pregled utopljavajućeg materijala i ukoliko je vlažan on se zamjenjuje. Za ovaj period nepoželjan je ubrzan razvoj legla jer se još mogu pojaviti duži periodi niskih temperatura. U slučaju nedostatka cvijetnog praha najbolje je da ramove sa njim dodamo u dijelu košnice gdje se nalazi leglo.
Sve uginule pčele i dijelovi hrane uklanjaju se iz pčelinjaka da ne postanu izvor zaraze.
U februaru temperatura u središnjem dijelu klubeta koja je bila 18 – 22 °C, povećava se i stalno održava na oko 34 stepena. Pčele počinju da izlučuju mleč i njime hrane mlado leglo, a druge od prošlogodišnjih rezervi cvijetnog praha i meda pripremaju hranu za starije leglo. U februaru već treba obezbijediti čistu i svježu vodu na pčelinjaku, koja je vrlo važna za razvoj društva.Tokom februara već mogu cvjetati: visibaba, lijeska, crna jova, crnjuša, šafran i dr.
mr Nebojša Veličković
