Ako pripadate generaciji koja je slušala omiljenu radio stanicu sjedjeći pored kasetofona da bi u svakom trenutku mogla da pritisne dugme za snimanje, moguće je da u kući imate kutiju starih kaseta sa oznakom „TDK D90“. Na većini njih vjerovatno piše samo „domaća“ ili „strana“, a u kutiji se vrlo vjerovatno nalazi i čuvena hemijska koja je toliko dobro pasovala za premotavanje, da je odvojena da se koristi samo za tu svrhu.
Ukoliko ste u tom perioduslušali pop osamdesetih, gotovo je sigurno da ste na nekoj od tih kaseta snimili i pjesmu „Teardrops“ dua Womack and Womack.
Zarazan ritam
Priča o tome koliko su se Linda i Sesil Vomak tražili i kako su se konačno našli, dovoljno je duga i komplikovana da bi se po njoj mogla snimiti mini-serija. Ćerka Sema Kukaimala je osam godina kada je upoznala četrnaestogodišnjeg Sesila.
Kada je Lindin otac upucan tri godine kasnije, Sesil ju je zaprosio. Odbila je.Ponovo su se sreli tek 1979. Vjenčali su se i naredne 34 godine proveli stvarajući. U moru muzike, 5. avgusta 1988, prije 30 godina nastala je i „Teardrops“, nostalgična plesalica koja nikog nije ostavila ravnodušnim.
Iako pjesma govori o bivšoj ljubavi, scenario se brzo pretvara u vikend ples-operu i svi problemi se zaborave na podijumu za igru. Pjesma je tužna, ali nije tragična. Instrumental koji prati tekst je optimističan i potpuno nespojiv sa onim što se saopštava. Ima dovoljno emocija da zaista privuče ljude, ali i nevjerovatan ritam koji vas tjera da slušate ovu pjesmu bez prestanka.
Šarm i ljepota
Prvo što čujete je bas linija. Zatim perkusije, dok prateći vokali najavljuju pjesmu tako lagano da imate osjećaj kako vam šapuću na uho. Dok se tijelo zaintrigiranobudi, intro kruži oko vas, spreman da u bilo kom trenutku „skoči“ u ostatak pjesme. Još malo basa. I onda glas Linde Vomak koji siječe sa: „Whenever I hear goodbye, reminds me baby of you...“ Nikakav solo na gitari, nikakvo dramatično pjevanje. Samo malo basa i bubnjeva na početku, uz suptilne klavijature i gitare. Sve je savršeno izbalansirano.
Od početka do kraja, ova pjesma je šarmantna ilijepa, kao Džud Lo u mantilu. I ne možete da je ne volite. Šarmu doprinosi ijednostavan spot snimljen u studiju u kom je nastala i pjesma. Iako ne postoji ništa posebno zabavno u njemu, imamo priliku da vidimo muzičare u njihovoj prirodnoj sredini. Nikakvi snimci punih stadiona i isječci sa nastupa - samo Linda i Sesil u izblijedjelim teksas jaknama, dok rade ono što najviše vole.
Katarzični vrisak
Pop je oduvijek posjedovao rijetku snagu da probudi najskrivenije emocije. Toliku, da je Nik Hornbi u kultnoj knjizi „High Fidelity“ postavio ključno pitanje: „Što je starije – patnja ili muzika?“ Ipak, ova pjesma je istovremeno i tužna i vrckava - i omogućava nešto što ni akustična gitara, ni tužan zvuk klavira nikada nijesu mogli. Draž igranja slomljenog srca do posljednjeg atoma snage!
I zaista, kad imate taj neki osjećaj da je stigao smak svijeta, zar postoji bolji način da se izborite s problemima od plesnog podijuma na kom ostavljate dušu (i/li suze) dok katarzično vrištite stihove pjesme? Linda i Sesil su to znali. To zna i onaj lokalni di-džej koji jednog potpuno običnog petka odluči da spasi vaš mali, dramatični život time što će iskopati onu vašu baš-baš-baš omiljenu plesalicu.
FOTO: genius.com / youtube.com
