Vojni analitičar Aleksandar Radić, kazao je da je nezadovoljstvo zvaničnog Beograda zbog odluke crnogorske vlade da pošalje dva oficira Vojske Crne Gore (VCG) u misiju KFOR-a na Kosovu posljedica dnevne politike, a nikako događaj koji bi stvarno mogao da naruši povoljne odnose susjednih zemalja.
„To je sada isključivo povod za razmjenu verbalne vatre, a činjenica je da su na prostoru Kosova i Metohije, u KFOR-u, i ranije bile snage koje se u srpskom javnom mnjenju percipiraju kao savezničke – npr. ruske snage, do 2003. godine, a tu su i mnoge zemlje koje sa Srbijom imaju, manje ili više, prijateljske odnose. Međutim, dogodilo se to da je odluka crnogorskog parlamenta kojom se potvrđuje predlog Vlade poslužila, vještački, za dizanje političkih tenzija. Nadam se da je ovo samo medijska tema za jednokratnu upotrebu“, ističe Radić za Portal Analitika.
Upitan da li se reakcije Srbije mogu tumačiti i kao pokušaj jačanja pregovaračke pozicije pred nastavak briselskog dijaloga, naš sagovornik odgovara:
„Unutrašnja politika i mediji kreiraju aktuelnu sliku. Potpuno je jasno – ako uzmemo odnos Srbije prema KFOR-u i učešće NATO-a u toj misiji, koje se prepoznaje kao korisno, i buku oko angažovanja Vojske Crne Gore – da je to jedna vruća ljetnja tema, da Srbiji u ovom trenutku treba što jača pregovaračka pozicija u Briselu, da su potrebne tenzije, da javno mnjenje očekuje da se pokažu zubi... U tom kontekstu možemo da razumijemo zašto je potrebno da se iz Beograda jasno uzvikne: „Ne smatramo za prijateljski čin da idete tamo“.“
ANALITIKA: U februaru ste za TVCG kazali da usvajanje odluke o slanju crnogorskih vojnika u misiju KFOR-a na Kosovu neće predstavljati (politički) problem u odnosima Crne Gore i Srbije. Međutim, nakon što je crnogorska Skupština prošle sedmice usvojila tu odluku, uslijedile su žestoke reakcije, prije svega, predsjednika i ministra odbrane Srbije – Aleksandra Vučića i Aleksandra Vulina. Kako objašnjavate to?
RADIĆ: Nažalost, to je posljedica dnevne politike. Slanje dva oficira Vojske Crne Gore na Kosovo, samo po sebi, ne bi trebalo da predstavlja problem ni u političkom – ali ni u bilo kom drugom smislu – za odnose Beograda i Podgorice. Međutim, dogodilo se to da je odluka crnogorskog parlamenta kojom se potvrđuje predlog Vlade poslužila, vještački, za dizanje političkih tenzija. To je sada isključivo povod za razmjenu verbalne vatre, a činjenica je da su na prostoru Kosova i Metohije, u KFOR-u, i ranije bile snage koje se u srpskom javnom mnjenju percipiraju kao savezničke – npr. ruske snage, do 2003. godine, a tu su i mnoge zemlje koje sa Srbijom imaju, manje ili više, prijateljske odnose.
Misija KFOR-a je činjenica, i jedan ili dva čovjeka više iz regiona ni u kom slučaju ne mogu da se tretiraju kao nešto što bi trebalo da naruši odnose Beograda i Podgorice. Opet se vrtimo oko emocija...
ANALITIKA: Zašto predsjednik Vučić burno reaguje – poručujući da slanje crnogorskih oficira nije prijateljski čin – kada je prije samo nešto više od godinu dana govorio da su Srbi na Kosovu sigurniji ako je tamo više pripadnika KFOR-a?
RADIĆ: Jasno je da je Srbija ta koja traži da KFOR u punom kapacitetu ostane na terenu, da se ne smanjuje. Što se tiče NATO-a, KFOR bi bio drastično smanjen, a čak bi i famozna baza „Bondstil“ – oko koje je stvoren veliki mit u Srbiji – bila napuštena ili svedena na minimum minimuma. Ali, srpski stav je jasan: jedino KFOR može da garantuje bezbjednost Kosova i Metohije. Tako je po Rezoluciji 1244. Kada u to prste umiješa dnevna politika, onda dobijamo aferu na temu: šta će pripadnici Vojske Crne Gore na Kosovu?
ANALITIKA: Da li se reakcije zvanične Srbije mogu, kako smatra Dušan Janjić, tumačiti i kao pokušaj Beograda da ojača pregovaračku poziciju pred nastavak dijaloga u Briselu?
RADIĆ: Unutrašnja politika i mediji kreiraju aktuelnu sliku. Potpuno je jasno – ako uzmemo odnos Srbije prema KFOR-u i učešće NATO-a u toj misiji, koje se prepoznaje kao korisno, i buku oko angažovanja Vojske Crne Gore – da je to jedna vruća ljetnja tema, da Srbiji u ovom trenutku treba što jača pregovaračka pozicija u Briselu, da su potrebne tenzije, da javno mnjenje očekuje da se pokažu zubi... U tom kontekstu možemo da razumijemo zašto je potrebno da se iz Beograda jasno uzvikne: „Ne smatramo za prijateljski čin da idete tamo“.
ANALITIKA: Kada kažete „vruća ljetnja tema“ aludirate na skoro smirivanje tenzija o ovom, složićete se, osjetljivom pitanju?
RADIĆ: Nadam se da je ovo samo medijska tema za jednokratnu upotrebu. Nema u ovom slučaju ništa novo. Potvrda odluke u crnogorskoj Skupštini je samo povod. Kao što se ljeti „istrese“ pljusak kiše, tako će da prođe i ova priča.
ANALITIKA: Griješi li Crna Gora što šalje oficire na Kosovo?
RADIĆ: Vojska Crne Gore, kao članica NATO-a, učestvuje u misijama u kojima je bila i prije nego što je pristupila tom savezu – prije svega u Avganistanu. S obzirom na broj vojnika koji se preuzima kada ste tamo, zaista izgleda benigno angažovanje štabnih oficira u KFOR-u, na Kosovu.
ANALITIKA: Kakva će biti njihova uloga?
RADIĆ: Kada neka zemlja uđe u misiju s malim brojem ljudi, onda obično šalje štabske elemente. Tako imate učešće u misiji, ali ne šaljete jedinicu da preuzimate na sebe neke šire zadatke. To su pojedinci koji obavljaju striktno određeni dio posla u sastavu štaba ili neke druge zadatke koje definiše mandat misije.
ANALITIKA: Kakvi su, po Vašoj ocjeni, odnosi Crne Gore i Srbije? Zvaničnici dviju država imaju običaj da kažu da su odnosi „najbolji u posljednjih 20 godina“, no čini se da ih stvarnost demantuje...
RADIĆ: Mislim da su odnosi jako povoljni, bez obzira što zvanični Beograd sada ima izrazito kritički stav zbog angažovanja crnogorske vojske u KFOR-u. Generalni odnosi, ipak, mogu da se opišu kao bolji nego u prošlosti. To je možda malo iznenađenje zato što bi Srbija, kao matica srpskog naroda, imala razloga da postavlja pitanja oko statusa Srba u Crnoj Gori, ali i oko mnogih drugih ozbiljnih pitanja koja nisu na dnevnom redu.
