Pokušavajući da pojasni ideju, član Predsjedništva DPS-a Halil Duković je kazao da je posljednji slučaj smrti dvogodišnje djevojčice iz Podgorice, u javnosti poznat kao slučaj „Bogavac“, bio samo okidač da njegova partija predloži takvo rješenje.
„Preko medija čujemo svašta, i nekada zaista pišu stvari koje ne priliče razvoju savremenog društva. Dakle, posrijedi je rječnik koji nije primjeren kulturnom čovjeku. To gledamo svakodnevno po portalima. Nama je želja da jednom i to uvedemo u zakonske okvire, odnosno, da ako se nešto već objavljuje i dostupno je svima, onda da ipak to ima nekog smisla i značaja. Cilj nam je, prije svega, da se ljudi zaštite od takvih nasrtaja i takvih pisanja“, rekao je Duković za Antenu M.
Međutim, nije pojasnio na koje medije je mislio i na koji način ih sankcionisati ako šire lažne vijesti. Ali je utvrdio da ni u kom slučaju nije riječ o cenzuri.
Sva je prilika da je DPS uočio da se iste inicijative pokreću širom svijeta, te su i oni odlučli da se time pozabave. Fake news su, međutim, toliko ozbiljan problem da se i najrazvijenije zapadne demokratije muče kako da im stanu na put.
Globalni problem: Da je došla voda do poda kada je riječ o lažnim vijestima, SAD i Francuska su shvatile uoči posljednjih izbora u tim državama. Lažne vijesti pravljene u Rusiji posredstvom društvenih mreža samo su u SAD-u stigle do 124 miliona korisnika! Kao odgovor u Francuskoj danas postoje kompanije koje samo rade na provjeravanju da li je neka vijest lažna. U Italiji su nedavno formirani online servisi, na koji građani mogu da prijavljuju lažne vijesti. Britanska vlada planira da osnuje bezbjedonosnu jedinicu koja će se baviti lažnim vijestima i dezinformisanjem građana.
U Njemačkoj je usvojen Zakon o poboljšanoj primjeni prava na društvenim mrežama, čiji je cilj borba protiv huškanja, jezika mržnje i lažnih vijesti. On se odnosi na društvene mreže. U praksi, prije svega na Fejsbuk, Tviter i Jutjub. Odmah nakon što je počeo da se primjenjuje, stigli su i prvi zahtjevi da se ukune. ”Što je očigledno kažnjiv sadržaj? I zašto o tome odlučuju saradnici tih firmi, a ne sudovi?“, sve češće se otvara pitanje u njemačkoj javnosti.
Šta o inicijativi DPS-a misle crnogorski medijski poslenici?
“Protiv lažnih vijesti se treba boriti, ali predlog DPS da se može posebno zakonski sankcionisati ova oblast nije najjasniji. Obaveza tačnog i istinitog informisanja je već zakonski regulisana u crnogorskom medijskom zakonodavstvu, tako da nije jasno šta bi bila suština nekog novog predloga”, kazao je za naš portal predsjednik Medijskog samoregulatornog tijela Ranko Vujović.
Cenzura: Glavni urednik dnevnog lista Dan Nikola Marković navodi da podržava namjeru da se spriječi širenje lažnih vijesti putem društvenih mreža, ali da je protiv toga da se ona odnosi na tradicionalne medije.
“Ko je taj ko treba da utvrdi što je lažna vijest? To, osim medija i samoregulatora, može samo sud. Da li je ovo pokušaj da se na mala vrata vrati kleveta u naše krivično zakonodavstvo? Mislim da ne treba prihvatiti takvo rješenje za medije, da ne bi služilo kao sredstvo za cenzuru od strane vlasti – danas DPS-ove, sjutra neke druge stranke, jer je prirodno stanje vlasti da pokuša da kontroliše medije”, kazao je on u emisiji „Ukrštene riječi“ na TV Prva.
Glavni urednik Pobjede Draško Đuranović kaže da uvijek postoji bojazan od cenzure kada se uvodi neka restrikcija.
“Mediji, i to ozbiljni – a to smo vidjeli i na primjeru izbora u SAD – često prenose vijesti s društvenih mreža koje su lažne, kao tačne. Zato je ključno pitanje kako se zaštiti od toga, a da istovremeno ne uvedete na mala vrata sistem cenzurisanja”, naglašava on.
I Marković i Đuranović kao jedan od problema vide i veliki broj portala koji nijesu nigdje registrovani.
“Evo pitanja za naše pravosudne organe: kako da tužite portal koji je osnovao čovjek iz Crne Gore u inostranstvu? Gdje da ga tužite?”, pita Đuranović.
Portali su u Crnoj Gori jednim dijelom regulisani Zakonom o elektronskim medijima. Registruju se kao elektronske publikacije.
Ranko Vujović smatra da portali, kao i štampani mediji, treba da budu prepušteni samoregulaciji, kao svuda u Evropi.
“Mislim da je pogrešno da regulator ima nadležnost nad njima”, ističe on i dodaje da se uvijek može podnijeti tužba sudu.
Istinite laži: Napominje da sa portalima koji su registrovani u inostranstvu postoji veliki problem i gotovo da je nemoguće uticati na njihov rad.
“Podsjećam na aktivnosti portala iz Velesa i Makedonije koji su širili dezinformacije u korist Trampa tokom predizborne kampanje za amreičke izbore”, podsjeća on.
Lažne vijesti su, po definiciji, namjerno plasirane, provjerljive, netačne informacije. Savjet Evrope je u svom nedavnom dokumentu istakao da treba napraviti otklon od samog termina lažnih vijesti, jer su ga prisvojili političari radi pritiska na novinare. Umjesto toga, predlažu da se koristi termin informacijski poremećaj, a lažne vijesti su podijelili na tri nivoa – nenamjerne pogrešne informacije, dezinformacije i tačne informacije koje se plasiraju s namjerom nanošenja štete.
Na kraju ili na početku, mnogi kažu da se rat a lažnim vijestima može dobiti tako što će mediji provjeravati činjenice i poštovati novinarske forme. Odnosno, vratiti se novinarskim standardima koji su izgubljeni u borbi za tiraž i broj klikova. Društvene mreže su, međutim, potpuno druga priča.
Problem je, između ostalog, što živimo stvarnost u kojoj su vijesti za koje ste se mogli zakleti da su lažne (čitaj: nevjerovatne) u stvari – istinite. Ili, još češće, gdje se toliko besomučno laže da laž postaje istina.
