Profesor na Fakultetu političkih nauka Ivan Vuković, kazao je da mu je sasvim realna mogućnost da opozicija bojkotuje naredne izbore u slučaju lošeg rezultata na lokalnim koji će biti održani u nedjelju. S druge strane, napominje on, eventualni gubitak vlasti DPS-a u nekoj od četiri opštine – prije svih Cetinju i Mojkovcu – predstavljao bi, prema njegovim riječima, signal za uzbunu u redovima te partije i, bez sumnje, dao vjetar u leđa opoziciji u susret predsjedničkim i izborima u Podgorici.
Komentarišući kampanju za predstojeće lokalne izbore, Vuković kaže da ona nije donijela ništa novo.
- Politička strategija DPS-a nalik je onoj iz oktobra prošle godine i, kako je nedavno primijetio jedan moj prijatelj, nedoljivo podsjeća na način igre naše fudbalske reprezentacije u periodu dok je selektor bio Branko Brnović, a koji je podrazumijevao da se lopta doda do Mirka Vučinića, “a on će već nešto uraditi s njom”. Mislim da to govori više o slabosti ekipe, nego o kvalitetu najboljeg igrača. Na takvu kampanju vladajuće partije, umjesto konkretnim rješenjima za unaprjeđenje kvaliteta života u Crnoj Gori, Demokrate uglavnom odgovaraju sada već prilično prizemnim populizmom široko rasprostranjenim u političkom životu nama susjedne Srbije. Uz nešto originalniji medijski nastup, članovi GP URA djeluju na sličan način, nerijetko koristeći radikalnu političku retoriku nespojivu s idejama i vrijednostima za koje se deklarativno zalažu. Kada se na sve to doda prekjučerašnji lament lidera najjačeg opozicionog političkog saveza u Crnoj Gori nad sudbinom “srpskog junaka” Ratka Mladića, onda je sasvim jasno da, u političkom smislu, naše društvo u najboljem slučaju tapka u mjestu – smatra doc. dr Vuković.
ANALITIKA: Kako, gospodine Vukoviću, ocjenjujete aktuelne političke prilike u Crnoj Gori u kontekstu činjenice da opozicija uporno zahtijeva od vlasti da otpočnu dijalog o rješavanju političke krize, a da vlast, s druge strane, takođe uporno negira postojanje krize, ističući da je evidentna samo kriza u opoziciji?
VUKOVIĆ: Saglasan sam s predstavnicima opozicije koji tvrde da je nemoguće govoriti o redovnim političkim prilikama u situaciji u kojoj gotovo polovina poslanika ne učestvuje – ili to čini u izuzetnim prilikama – u radu crnogorske Skupštine. S druge strane, ne smatram da takvo političko stanje legitimiše njihov zahtjev za ponavljanjem parlamentarnih izbora. Podsjećanja radi, OEBS-ova posmatračka misija zaključila je da je “izborni dan, uglavnom, protekao uredno, sa samo nekoliko slučajeva tenzija”. Nakon što je glasanje završeno, opozicija je najprije proglasila pobjedu, a po objavljivanju konačnih rezultata ponudila Bošnjačkoj stranci podršku za formiranje manjinske vlade. Istovremeno, u tri primorske opštine u kojima su tada održani lokalni izbori, opozicione stranke su osvojile većinu mandata i na temelju toga potom formirale vlast. Konačno, ne postoji važnija adresa u međunarodnoj zajednici sa koje nije stiglo zvanično priznanje rezultata prošlogodišnjih izbora.
Vjerujem, dakle, da je i onima koji tvrde suprotno sasvim jasno da kriza političkih odnosa u Crnoj Gori nije proistekla iz načina na koji je sproveden izborni proces u oktobru 2016. godine, te da, samim tim, ni skraćenje mandata aktuelne vlade ne može biti adekvatan sistemski odgovor na tu krizu. Uostalom, lideri tzv. građanske opozicije koji danas insistiraju na takvom rješenju, povratak u parlament najprije su uslovljavali okončanjem pravnog procesa koji se vodi protiv optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora. O tome zašto su odstupili od ovakvog stava, u situaciji u kojoj se nazire kraj pomenutog procesa, najbolje je pitati njih.
ANALITIKA: Da li je ovakvo stanje na političkoj sceni dugoročno održivo? Odnosno: može li Vlada premijera Markovića u ovakvom političkom ambijentu dočekati kraj mandata 2020. godine?
VUKOVIĆ: Nema sumnje da je funkcionisanje političkog sistema u punom kapacitetu u najboljem interesu Crne Gore. Efikasna politička kontrola izvršne vlasti, koja podrazumijeva prisustvo opozicije u parlamentu, jedna je od najvažnijih pretpostavki za razvoj mladih demokratija kakva je naša. Izvjesno je, dakle, da je u tom smislu, kao i u pogledu kvaliteta zakonodavnog procesa, stanje u Crnoj Gori daleko od idealnog. Pa ipak, i u krnjem sastavu, Skupština funkcioniše, a Vlada uživa povjerenje tamo prisutnih poslanika. Sve dok je tako, demokratski legitimitet izvršne vlasti nemoguće je osporiti.
No i pored toga, premijer Marković je, u par navrata, nagovijestio spremnost da s liderima opozicije (u parlamentu) razgovara i o mogućnosti održavanja prijevremenih parlamentarnih izbora. U jednom trenutku, djelovalo je da bi u eventualnim pregovorima vlasti i opozicije posrednička uloga mogla pripasti predstavnicima jedne medijske kuće u Crnoj Gori. U svjetlu ovako neobičnih društveno-političkih fenomena, iako ne postoje formalno-pravne prepreke da mandat aktuelne vlade traje do 2020. godine, nemoguće je sa sigurnošću predvidjeti njen vijek trajanja.
ANALITIKA: Lider SDP-a Ranko Krivokapić nedavno je poručio da opozicija, u trenutnim uslovima, ne smije izaći na predsjedničke izbore. Naveo je i da se politička kriza može riješiti formiranjem prelazne vlade. Šta mislite o ovim ocjenama?
VUKOVIĆ: Izjava g. Krivokapića navodi na zaključak da se jedan dio naše političke elite polako navikava na političke eksperimente kakve smo imali prilike da živimo tokom prethodnih godina. Juče vlada izbornog povjerenja, danas prelazna vlada... Čovjek ne može a da se ne zapita šta je sljedeće „spasonosno“ političko rješenje za Crnu Goru. Stav lidera SDP-a djeluje još neobičnije imajući u vidu njegovo pravničko i političko iskustvo i, pogotovo, njegovu značajnu ulogu u procesu izgradnje državnih struktura u periodu nakon referenduma. Uz to, siguran sam da g. Krivokapić odlično poznaje političke prilike u regionu i da je svjestan da je poređenje Crne Gore i Makedonije, kojem vrlo često pribjegava u namjeri da legitimiše pomenuti zahtjev, u potpunosti neutemeljeno. Stoga sam uvjeren da je i njemu potpuno jasno da, bez obzira na to koja politička strana kratkoročno profitira od takvih, u suštini, anti-sistemskih rješenja, na gubitku su, dugoročno gledano, država i društvo u cjelini.
Nažalost, i ovaj primjer svjedoči o tome da je u crnogorskoj politici sve manje principijelnosti. U takvom ambijentu, izbori su legitimni jedino ukoliko proizvedu željeni politički rezultat, pravosudni sistem radi po zakonu samo dok goni „njihove a ne naše“, Javni servis je oslobođen od političkoj uticaja sve dok taj uticaj dolazi s druge strane političke scene, dok su Evropska unija i OEBS autoritativni, a njihovi stavovi kredibilni onoliko koliko mogu biti upotrijebljeni u dnevno-političke svrhe.
ANALITIKA: S druge strane, predsjednik Demosa Miodrag Lekić ne isključuje mogućnost protesta zbog krize. Smatrate li da je tzv. građanska opozicija zaista spremna na takav potez?
VUKOVIĆ: Gledano iz ugla većine opozicionih partija, promjena vlasti u Crnoj Gori cilj je koji opravdava apsolutno sva politička sredstva. Stoga ne treba isključiti ni mogućnost sadržanu u Vašem pitanju. Po mom sudu, eventualna odluka o organizaciji protesta zavisiće od učinka opozicije na predstojećim izborima, te načina na koji će se ključni akteri međunarodne zajednice – u prvom redu EU i SAD – odnositi prema političkoj situaciji u našoj zemlji.
ANALITIKA: Kako gledate na povratak DF-a u poslaničke klupe? Da li je to zaista „poklon“ DPS-u?
VUKOVIĆ: Iako je, u političkom smislu, Crna Gora prilično heterogeno društvo, uvjeren sam da među nama nema onih koji na dan izbora “vagaju” između DF-a i DPS-a. Samim tim, ključni politički rival DF-a nije, niti može biti DPS. Jednako tako, ne mislim da ono što na javnoj sceni saopštavaju g. Mandić i Knežević značajnije utiče na potencijalne glasače vladajuće stranke.
Po mom sudu, rejting Fronta u najvećoj mjeri zavisi od relativnog odnosa snaga s Demokratama. Zato sam sklon da vjerujem da povremeni izleti DF-a u parlament predstavljaju iznuđen politički potez, motivisan željom da se zaustavi trend pada podrške birača ovom savezu na račun jačanja Bečićeve stranke.
ANALITIKA: Na proljeće nas čekaju predsjednički izbori. Da li je lider DPS-a Milo Đukanović indirektno najavio kandidaturu izjavom da će "biti odgovoran ukoliko budu postojali opravdani razlozi za angažmanom"?
VUKOVIĆ: Mogućnost ulaska g. Đukanovića u predsjedničku trku čini mi se sve realnijom. Iako je u pitanju daleko nabolji kandidat kojeg vladajuća partija može ponuditi biračima, nijesam siguran da bi njen lider bio pretjerano oduševljen ukoliko se ispostavi da – nakon toliko godina provedenih na najodgovornijim državnim funkcijama – i dalje “postoje opravdani razlozi” za njegovim angažmanom ove vrste. Drugim riječima, osim nespornim liderskim kvalitetima prvog čovjeka DPS-a, izbor predsjedničkog kandidata najjače crnogorske partije biće uslovljen i stanjem njene kadrovske baze.
ANALITIKA: Prije nešto više od tri mjeseca ste kazali da bi bili vrlo iznenađeni kada bi opozicija izašla na predsjedničke izbore sa zajedničkim kandidatom? I dalje stojite pri toj ocjeni?
VUKOVIĆ: Apsolutno. Uostalom, u međuvremenu je iz redova Demokratskog fronta poručeno da eventualna – a, po mom sudu, sasvim izvjesna – predsjednička kandidatura Alekse Bečića ne bi imala podršku ovog političkog saveza. Dakle, osim ukoliko se ne bi desio drugi krug izbora, ne vidim mogućnost okupljanja opozicionih stranaka oko jednog kandidata.
ANALITIKA: Da li je moguće da tzv. građanski dio opozicije izađe na izbore sa jedinstvenim kandidatom?
VUKOVIĆ: Jedini način da do toga dođe jeste da ostale partije tzv. građanske opozicije podrže predsjedničku kandidaturu lidera Demokrata. Usudio bih se da prognoziram da to neće biti slučaj, odnosno da će pomenute partije na predsjedničke izbore izaći “u više kolona”. Predsjednički izbori predstavljaju jedinstvenu priliku za političku promociju koju će, vjerujem, najveći broj parlamentarnih stranaka u Crnoj Gori nastojati da iskoristi upravo na taj način. Nije bez značaja ni to što, u jednom dijelu, govorimo o partijama slične programske orijentacije koje se, u skladu s tim, bore za isto biračko tijelo.
ANALITIKA: U nedjelju nas očekuju izbori u četiri crnogorske opštine. Kakva ih je kampanja obilježila?
VUKOVIĆ: Prije svega, imam utisak da svaki novi izbori u Crnoj Gori dodatno kvare odnose među ključnim političkim akterima. Istovremeno, zaoštravanje sukoba na partijskoj sceni itekako se reflektuje i na odnose u okviru inače veoma politizovane društvene zajednice. U tom smislu, bojim se da predstavnici političke elite nijesu u dovoljnoj mjeri svjesni toga kakav efekat na “obične ljude”, pogotovo na one koji žive u manjim sredinama, imaju njihove izrazito negativne političke poruke.
Što se same kampanje tiče, ne vidim da je ona donijela bilo šta novo. Politička strategija DPS-a nalik je onoj iz oktobra prošle godine i, kako je nedavno primijetio jedan moj prijatelj, nedoljivo podsjeća na način igre naše fudbalske reprezentacije u periodu dok je selektor bio Branko Brnović, a koji je podrazumijevao da se lopta doda do Mirka Vučinića, “a on će već nešto uraditi s njom”. Mislim da to govori više o slabosti ekipe, nego o kvalitetu najboljeg igrača. Na takvu kampanju vladajuće partije, umjesto konkretnim rješenjima za unaprjeđenje kvaliteta života u Crnoj Gori, Demokrate uglavnom odgovaraju sada već prilično prizemnim populizmom široko rasprostranjenim u političkom životu nama susjedne Srbije. Uz nešto originalniji medijski nastup, članovi GP URA djeluju na sličan način, nerijetko koristeći radikalnu političku retoriku nespojivu s idejama i vrijednostima za koje se deklarativno zalažu. Kada se na sve to doda prekjučerašnji lament lidera najjačeg opozicionog političkog saveza u Crnoj Gori nad sudbinom “srpskog junaka” Ratka Mladića, onda je sasvim jasno da, u političkom smislu, naše društvo u najboljem slučaju tapka u mjestu.
ANALITIKA: Neću Vas stavljati u nezahvalu poziciju da prognozirate rezultate, ali Vas moram upitati sljedeće: hoće li se prilike na crnogorskoj političkoj sceni dodatno zakomplikovati nakon nedjeljnih izbora?
VUKOVIĆ: Sve dok na našoj partijskoj sceni važi princip da je “sve moguće a ništa ne mora”, vrlo je teško prognozirati dalji tok političkih procesa u Crnoj Gori. Meni, primjera radi, odluka opozicije o bojkotu svih narednih izbora, u slučaju lošeg rezultata na neđeljnim, djeluje kao sasvim realna mogućnost. S druge strane, eventualni gubitak vlasti u nekoj od četiri opštine – prije svih Cetinju i Mojkovcu – predstavljao bi svojevrstan signal za uzbunu u redovima DPS-a i, bez sumnje, dao vjetar u leđa opoziciji u susret predsjedničkim i izborima u glavnom gradu.
Foto: L. Đurić
