Diplomirana glumica, selektorka i producentkinja ovogodišnjeg Pratećeg programa Barskog Ljetopisa, Vesna Vujošević Labović, rođena je Baranka. Studije je završila na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, odsjek Gluma, 1999. godine, gdje je stekla zvanje diplomirani dramski umjetnik - glumac, i to u klasi profesora Bora Stjepanovića.
Na specijalističkom jednosemestralnom kursu u Norveškoj, usavršavala je „Igru s maskama“ (Acting with Masks (Oslo 2008)), na Oslo University College - Faculty of Art, Design & Drama, u Oslu.
Postdiplomski magistarski studij Gluma (segment Pokret) Vesna je završila, takođe, na Cetinju 2011. godine.
Od 2001-2013. godine radila je kao saradnica, pa predavač na predmetu Pokret, na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.
Ostvarila je uloge u brojnim predstavama, nekoliko TV serija (Oriđinali, Ultima, mini-serija za MVP, Budva na pjenu od mora) i projekata; zatim u nekoliko filmova (Die rote Zora, Gledaj me, Ljubav, ožiljci, Lokalni vampir).
Učestvovala je na domaćim i regionalnim festivalima kao što su: Budva Grad Teatar, Kotorski festival pozorišta za djecu, 45. Sterijino pozorje, 6. MKFM, Ohridsko leto, 12. dani Zorana Radmilovića, 6. Festivalski susreti evropskih teatara i dr.
Vesna je od 2001. do 2010. godine potpisala i nekoliko autorskih projekata: Mala škola glume 2001/2002, koautorka radionice pokreta Put do sebe 2003, Škola glume 2006-2011, Performans sa maskama 2008/2009, koautorka projekta Teatar u obrazovanju 2009/2010. i dr.
Nekoliko puta je nagrađivana za filmske i za pozorišne uloge. Trenutno je angažovana u Dramskom edukativnom studiju - Scena iz Bara, gdje drži časove glume djeci i mladima, i radi na pozorišnim i filmskim projektima za njih.
Dugogodišnja je saradnica Centra za kulturu Tivat i Gradskog pozorišta iz Podgorice.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Planiranje sopstvenog vremena i dobar osjećaj u svojoj koži.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Muzički talenat. Voljela bih da sviram u bendu i da povremeno budem prateći vokal.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kod drugih najviše cijenim spremnost da sve kažu otvoreno, direktno, bez uljepšavanja. I stpljenje. Osobina koja je u odumiranju...
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Još je rano da sa preciznošću odredim naslov biografije (pitajte me za 20-tak godina)... Ali bih definitivno voljela da to, ipak, bude romantična komedija i da me igra neka nasljednica Meg Rajan.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Opis sebe u pet riječi. Odgovorna. Osjetljiva. Hrabra. Odana. Uporna. Oprezna. Šest riječi :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana....To bi bilo neko jelo više kuvano, nego pečeno. Ne toliko primamljivog izgleda - spolja. Nešto što djeluje kao klasika, a kad se proba haos od ukusa. Na jednom kraju toplo i ljutkasto, na drugom hladno i blago. U sredini čista egzotika, jarkih boja i nevjerovatnih spojeva (slatko-ljuto recimo), a na kraju kao iz kuhinja naših baka - da miriše na uspomene. Ko ovo svari, svaka mu čast.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Dobra vila. Ona može sve.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Voljela bih da se na jedan dan zamijenim sa nekim suprotnog pola kome je život na neki način ugrožen... Prvo, da vidim kako je to u koži muškarca, a drugo da se sjetim naizgled malih, jednostavnih, stvari zbog kojih svakodnevno treba biti zahvalan.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja popodne je rezervisana za porodicu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „I believe I can fly“... često je zviždućem.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga koju sam sa zadovoljstvom čitala ovoga ljeta je „Najnormalniji čovek na svetu“, Ivana Tokina. Predstava koju sam imala prilike da gledam na Barskom Ljetopisu, a koja me se izuzetno ticala je „What is Europe“, Andraša Urbana (Mess-Sarajevo).
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Trenutno bih voljela da otputujem u Kopenhagen.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Najmanje volim avion kao prevozno sredstvo.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mislim da ne treba opterećivati svojim životom, ljude koji su vam bliski. Naročito ne detaljima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem djeci i duhovitim ljudima.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Ne bih mogla bez ljubavi i druženja.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Posljednji put sam se izvinila u prodavnici, jer sam slučajno okrznula ramenom nekog ko je kupovao.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Tri želje za zlatnu ribicu: Da ne bude ratova; Da ne bude siromašnih; Da u porodici bude ljubavi, zdravlja i sreće.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne mogu da se sjetim što je bilo najteže što sam uradila...
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kada bi mi ostala samo tri mjeseca života, potrudila bih se da se na lijep način oprostim od porodice i prijatelja. Bez patetike. Voljela bih da nekako ostavim, ili poklonim svima, baš ono što im nedostaje. I onda bih putovala... do kraja.
Kako biste voljeli da umrete?
- Voljela bih da umrem od smijeha. Bukvalno :-)
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Epitaf, ako baš mora, neka mi to neko blizak smisli.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Dejan Senić, Gradsko pozorište, Privatna arhiva
