Profesor na Školi arhitekture Aristotelovog univerziteta u Solunu, dr Anastasios Telios jedan je od stručnjaka fokusiranih na nove tendencije granične oblasti arhitekture i dizajna. Rođen u Njemačkoj, akademsko znanje i zvanje doktora nauka stekao je na univerzitetu gdje je danas predavač, kao i na Školi arhitekture „Bartlett“ u Londonu.
Gost ovogodišnje Ljetnjoj školi arhitekture KotorAPSS, u svom predavanju se osvrnuo na korišćenje napradenih digitalnih tehnologija, uz podsticanje razvoja individualnog arhitektonskog jezika. Jedan je od osnivača arhitektonskog biroa TTDZ Architects, predavač i na inostranim školama arhitekture, bio je prijatno iznenađen stanjem Kotora, grada na listi UNESCO-a. Sa njime smo razgovarali perspektivama razvoja gradova i ko je glavni „krivac“ kako će oni izgledati u bliskoj i daljoj budućnosti, te o iskustvima Grčke u očuvanju priobalne zone.
ANALITIKA: Kako arhitektura danas mijenja lice i imidž grada?
TELIOS: Smatram da arhitektura određuje kako izgled, tako i sudbinu gradova. I to nije slučaj od skora, već traje veoma dugo kroz istoriju. Gradovi su u svijesti ljudi definisani kao cjelina, a arhitektura je njihov okvir. S druge strane, kada kažem „arhitektura“ ne mislim samo na objekte, već i na to kako održavate samu arhitekturu, kako je inkorporirate u svakodnevni život, kako je povezujete sa onim novim što nastaje, ali i onim što još ne postoji. Planovi, istraživanja i još mnogo toga dio su velikog okvira unutar kojeg je smještena arhitektura. Gradove zaista morate njegovati, davati im život. I to je osnova odnosa arhitekture i gradova.
Ono što je danas važno jeste imati stalno otvorenu debatu upravo o arhitekturi gradova. Jer, samo jedna diskusija nema dovoljno snage da bi bila pokretač, dala inicijativu kako bi cijeli proces održavala u životu.
ANALITIKA: Da li je slučaj isti kada su u pitanju gradovi u zaštićenim oblastima, poput Kotora, i onih koji se ne razvijaju u blizini takvog okruženja i gdje nova arhitektura dominira gradom?TELIOS: Gradovi poput Kotora, koji se nalaze u zaštićenim zonama, zauzimaju posebno mjesto u okviru diskusije o arhitekturi danas, jer za njih ne postoje jednostavna rješenja. S jedne strane, morate poštovati orkuženje i sve ono što je već izgrađeno. S druge strane, društvo stalno napreduje i nastaju nove građevine. Zato moramo biti oprezni kako se odnosimo ne samo prema Kotoru, već prema najvećem broju mediteranskih gradova, bez obzira da li su mali ili veliki. Svi oni imaju neku istorijsku pozadinu koja je vidljiva i koja determiniše specifičnosti mjesta.
Ovo pitanje daje poseban značaj pomenutoj diskusiji o gradovima, jer se osvrće na urbane elemente cijelog grada i njegovih djelova. Naravno, sve to je tijesno vezano s tržištem nekretnina - samo naizgled nema bliske veze sa arhitektrurom - i ne možemo se pretvarati da to ne postoji.
ANALITIKA: Što se dobija povezivanjem novih i starih elemenata unutar gradova?
TELIOS: Ne možemo napraviti jasnu distinkciju koji je od gradova na pravi način poštovao tradicionalnu gradnju, izgled cijelog grada, prirodu koja ga okružuje, prošlost... Ima loših rješenja, ali tu ne mislim na konkretne gradove ili države, već na djelove pojedinih mjesta kojima je dozvoljeno da rastu i razvijaju se bez ikakve kontrole.Kada su u pitanju gradovi u Grčkoj, konstantnom gradnjom ćete u određenom periodu zadovoljiti određene tržišne potrebe. Međutim, dugoročno ćete se suočiti sa izazovima koji mogu zaustaviti razvoj samog grada. Zato morate biti veoma pažljivi kada planirate gradove, naročito u blizini istorijskih jezgara.
ANALITIKA: Da li isto važi za obalu, bez obzira da li je duga poput Grčke, ili ima samo 360 kilometara poput crnogorske?
TELIOS: Istina, grčka obala je toliko duga da se poređuje sa onom cijelom afričkog kontinenta. Mnogo toga smo loši uradili, ali postignuta je potpuna kontrola gradnje uz samu obalu i u toj zoni nemamo visoke objekte i solitere, mada je u mnogim zemljama to dozvoljeno. Postoji i veoma razgranat sistem akata za regulaciju gradnje - istina neki od njih se ne poštuju - ali u najvećem broju slučajeva velike građevinske strukture nisu dozvoljene uz samu obalu i plaže. Nekako smo uspjeli to da sačuvamo građevinama niske spratnosti - najčešće prizemlje, eventualno još jedan sprat – i sada su u mnogo boljem stanju nego u najvećem broju zemalja na Mediteranu.
ANALITIKA: Da li je taj način čuvanja obale i tradicionalne gradnje glavni „krivac“ što Grčka privlači brojne posjetioce?
TELIOS: Ništa na grčkoj obali nije isto. Imamo mnoga ostrva koja su u potpunosti sačuvala tradicionalni izgled, pa i ona čija je unutrašnjost ostala su netaknuta i sačuvana od gradnje. S druge strane, imamo i velike gradove izgrađene neposredno uz samu obalu. Dakle, mnogo je različitih „obala“ u Grčkoj, ali kod ljudi generalno je razvijena svijest da se plaže moraju sačuvati. Uz to, mora se sačuvati i njihoga javna dostupnost. Tako u Grčkoj nemate mogućnost da posjedujete plažu, pa čak i ako posjedujete hotel uz obalu - bez ozbira koliko je veliki - morate dozvoliti svima slobodan pristup i plaži i moru.
ANALITIKA: Danas je na mediteranskim obalama uz visoke zgrade sve više onih sa staklenim fasadama, poptuno različitih od tradicionalne gradnje. Da li je to skladan spoj?
TELIOS: Ne možemo „osuđivati“ materijale, jer one ne mogu da budu izgovor za loše arhitektonsko rješenje. Istina je da ne postoje dobri i loši materijali za gradnju. Odluka za takve objekte uvijek u rukama onih koji osmišljavaju kako će određeni prostor izgledati – državne i lokalne administracije, te arhitekata koji treba da osmisle kako će njihovi objekti izgledati u određenom kontekstu – i izgrađenom i prirodnom. Ne možemo graditi čak ni uz obalu koristeći samo određeni tip materijala ili samo određeni tip objekata. To, jednostavno, tako ne funkcioniše.
ANALITIKA: Za dosljednost u planiranju prostora i arhitektonskom izgledu naselja da li je bitnije da država ima centralizovani sistem kroz koji sve kontroliše, ili odluke o tome treba donositi na lokalnom nivou?TELIOS: Ne znam kakva je situacija u Crnoj Gori, ali znam da je u Grčkoj prilično problematična. Uvijek postoji konflikt interesa predstavnika lokalne i vlasti na državnom nivou. Poenta je da se vlasti na svim nivoima moraju saglasiti, moraju imati istu viziju, razmišljati u istom pravcu. Tamo gdje vlasti na različitim nivoima nemaju toliko različitu viziju budućnosti, postoji mogućnost da se nešto dogodi. A znam da u mnogim zemaljama to nije slučaj. S druge strane, na lokalnim samoupravama je da štite prostor od pretjerane gradnje i podrže stalne diskusije o arhitekturi koje sam ranije pomenuo.
ANALITIKA: Mnogi gradovi na crnogorskoj obali danas imaju potpuno drugačiji izgled od doskorašnjeg, prenatrpani građevinama i soliterima uz obalu. Da li je rušenje objekata opcija za poboljšanje stanja?
TELIOS: Mislim da rušenjem ne biste mogli nešto da postignete. Umjesto toga, pokušajte da sve inkorporirate u skladnu cjelinu i budete mnogo pažljiviji u budućnosti. Arhitektura nije poster da ga negdje stavite, pa kad vam se više ne sviđa - da ga skinete. Ona je zaista fascinantna - kakva god da je - i jedna je od onih stvari koje se prave kako bi trajale na dugi rok, barem nekoliko dekada. Ono što je dobro ili loše u arhitekturi ne zavisi od toga u kom vremenu ga posmatrate. Zaista bi bilo teško i sa mnogo implikacija ako pokušate da prođete proceduru obratnim putem - da počnete sve da rušite...
ANALITIKA: Zbog čega je tema privremenog danas bitna u samoj arhitekturi ili animaciji prostora, kao što se to ove godine radilo u okviru ljetnje škole arhitekture KotorAPSS?
TELIOS: Želim da čestitam KotorAPSS-u i Dijani Vučnić na ovakvim događajima tokom ljeta. Kotor je pravo mjesto za debatu o arhitekturi, ali i na temu privremenog, naročito kao rezultata radionice. Napravljene instalacije nalaze se u jednom istorijskom zdanju i daju na značaju mnogim značajnim temama: šta raditi sa takvim objektima ili na koji način ih ponovo valorizovati. Zato je ovo možda najznačajniji aspekt kojim se KotorAPSS do sada bavio. Iako je tema privremenog tretirana kroz instalaciju koja će neko vrijeme biti u kotorskom Starom zatvoru, ona će ujedno spontano pokrenuti diskusiju o privremenom, ali i o samoj arhitekturi.
Istina, ne mogu reći da je ovo tema o kojoj se trenutno raspravlja širom svijeta. Mnogo je bitnije da ovakve teme pokreću rasprave kroz koje će se nalaziti načini za očuvanje trenutnog stanja i stvarati vizija za budućnost.
Mislim da KotorAPSS na neki način pokreće svake godine potpuno novi način gledanja na probleme i zato je veoma važno da se ovakav događaj i dalje organizuje. Siguran sam da će i gradska vlada i ljudi u Kotoru biti dio ovoga, da će u budućnosti iskoristiti sve ono što su rezultati KotorAPSS-a proteklih godina, kako bi svima bilo jasno koliki je njegov značaj.
Kristina JERKOV
