Komentar

Nijesu baš svačije glave

Uistinu, niko zapravo ne može pouzdano da utvrdi kada je sve to sa angažmanom lidera Demokratskog fronta na "pripremanju djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore, putem podstrekavanja", zaista počelo. Da li 27. septembra 2015. godine ili 16. oktobra 2016. godine? Ili samo nekog dana po slobodnom izboru, kada je zasigurno ustanovljeno da je to prilično isplativa stvar?
Nijesu baš svačije glave
Portal AnalitikaIzvor

Upravo prema slobodnom izboru, mogući dan kada je "sve to" sa pomenutim angažmanom počelo mogao bi biti 13. jul 2015. godine. Tek, nedugo nakon što je Miodrag Lekić napustio društvo iz DF-a, a njihov rejting zaglavio u dosadi slobodnog pada, baš tog 13. jula 2015. godine u Beranama, malo prije no što će na prilično ekskluzivnom skupu zasvirati beogradski Van Gogh, kao jedna od najvećih regionalnih muzičkih atrakcija, iz Nove srpske demokratije je saopšteno da protesti počinju 27. septembra i da traju sve do ispunjenja cilja - pada aktuelne i formiranja prelazne vlade.

Jesen u mom gradu: U stvari, poziv na proteste propraćen je riječima "otpočinjanje opštenarodnog bunta protiv odnarođene, kriminogene i nesposobne crnogorske vlasti". Naravno, tim povodom, legitimitet za definiciju "opštenarodni bunt" bi mogla biti prva upitna i nejasna stvar, koja nikada nije razjašnjena. Tada, daleko prioritetnija je bila organizacija i priprema protesta. I garantovalo je stalni angažman, a prema političkim pravilima i garantovanu materijalnu stimulaciju. Tek, Demokratski front je bio ponovo u igri.

podgorica-satori-opozicija

U svakom slučaju, u veče 27. septembra 2015. godine postavljeni su bina i šatori na bulevaru, zauzeta glavna ulica, blokiran saobraćaj...i tako sljedećih dvadesetak dana. Uz podsjećanje na zakucavanje Andrije Mandića "uselićemo se u Skupštinu ako neko pokuša da skloni šatore". 

Ipak, šatori su uklonjeni u zoru 17. oktobra, a novi orjentir je bio organizacija protesta zakazanog za 24. oktobar. Pravac, ona čuvena rečenica "dajemo vam još deset minuta...".

Ono što je nakon toga uslijedilo završilo se kamenicama, flašama, molotovljevim koktelima, bakljama i petardama, te rušenjem zaštitne ograde, napadom u pravcu Skupštine Crne Gore i - suzavcem. Pa, i bez obzira na nekoliko Mandićevih uputnih riječi - "stvar se mora dovesti do kraja". Plus, svakako, deset s lukom u "Kristalu", od istog autora.

Čekajući novi oktobar: Parlamentarni izbori u Crnoj Gori zakazani za 16. oktobar 2016. godine, od strane lidera DF -a bili su promovisani kao "suđenje vijeka". Pa, što god to značilo.

Ipak, za svaki slučaj, kampanja je povjerena Aronu Šavivu, zasigurno marketinškom ekspertu koji je u svom radu prepoznat kao saradnik desničarskih stranaka. I to, ne za male pare. No, pare su očigledno stvorene, a Šaviv se prihvatio posla. Baš kao što je to radio u Slovačkoj, Srbiji i Izraelu. Otuda i recikliranje slogana kampanje "Mi ili on", korišćene u Izraelu, u kampanji izraelskog premijera Benjamina Netanijahua. Šavivov angažman će se kasnije pretvoriti u fijasko nakon "provaljivanja" fotošop podvala.

Svejedno, stiglo se i do tog dana izbora, 16. oktobra.

A onda i do izjave specijalnog tužioca Milivoja Katnića, povodom hapšenja dvadesetak državljana Srbije.

"Plan je bio da uđu preobučeni u uniforme crnogorske policije, da iz Skupštine zapucaju u okupljene građane, izazovu metež, da bi prikazali da to rade pripadnici policije. Postoje dokazi da su postojale još najmanje četiri ili pet grupa. Jedna je identifikovana, otišla je u Danilovgrad odakle je porijeklom vođa te grupe, nismo uspjeli da ih lišimo slobode, znamo ko je taj čovjek, moguće da je još tu. Postojale su one sofisticirane, obučene grupe, vjerujemo bivši policajci i vojnici iz okruženja, izuzetno opasni. Oni su imali zadatak, da presretnu specijalne jedinice policije i eliminišu ih. Postojale su takođe grupe koje su trebale biti u rezervi koje bi eliminisale druge snage. I mi za to imamo dokaze", rekao je Katnić

Čekajući epilog: Nedugo nakon toga u naše živote su ušli i bivši komandant srpske Žandarmerije Dikić, pa njegov saborac Sinđelić, pa izvjesni osuđivani ubica i psihijatrijski slučaj Ristić, pa Jovanović, Bogićević, Velimirović...te ruski državljani Eduard Širokov i Vladimir Popov. A i za prevodioca Nikića se našlo mjesta. Doduše, u toj priči se spominju i Železnjak, Glazjev, Ivašov....konzervativna revolucija... Pa i pokušaj ubistva sada već bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Doduše, ne baš ovim redom. Ispostavilo se da je ovo potonje trebalo da bude prvo, a ono prvo, valjda, nije ni trebalo da se spominje. No, sve je to stalo u naše živote u posljednjih nekoliko mjeseci.

I tako sve do prije par dana.

katnic

A onda je u odbranu dotadašnjeg učinka par lidera DF-a i "borbe za konačnu slobodu", iz "vrhovne komande" DF-a prigodno uslijedila opomena Mandića "da će se, ipak, neko u Tužilaštvu dozvati pameti, kako se ne bi unaprijed razvijao scenario građanskih sukoba". Mada, nije izostala ni ona mirotvoračka - "za svačiju glavu iz DF-a, letjeće još nečija".

Prema daljem redosljedu, glavni specijalni tužilac Katnić je zatražio odobrenje od Skupštine za krivično gonjenje i određivanje pritvora za poslanike DF -a Andriju Mandića i Milana Kneževića. Dakle, nijesu baš svačije glave.

Osnovna pretpostavka povodom ovakvog zahtjeva glavnog specijalnog tužioca je da za taj zahtjev on ima valjane dokaze. I da su oni prikupljeni i da sa njima može da raspolaže. Uostalom, čovjek je već rekao da je povodom prikupljanja dokaza i svoj ugled stavio na sud.

A to već zaista nema nikakve veze sa najavljenim bojkotom izbora u Nikšiću, od strane cijele opozicije.

A i sve to, sada malo koga zanima. Osim epiloga i utvrđivanja kazne za optužbu koja podrazumjeva "stvaranje kriminalne organizacije i pripremanje djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore“.

A tada, valjda, nema nagodbe?

Željko VUKMIROVIĆ

Portal Analitika