Ovogodišnji dobitnik Velike nagrade Crnogorskog narodnog pozorišta, glumac Mirko Vlahović, jedan je od najupečatljivijih domaćih umjetnika i, možemo slobodno reći, personifikacija nacionalne teatarske kuće. Za njime su tačno dvije decenije u glumačkom ansamblu ovog pozorišta, tokom kojih je igrao u 25 raznorodnih produkcija - od tragedija do komedija.
- I u jednom, i u drugom žanru - uživam u čaroliji igre. Uživam u svim žanrovima kada su dobri partneri, dobar tekst i dobar reditelj - kazao je sagovornik Portala Analitika.
To potvrđuje i odluka žirija koji je odlučivao o nagradama CNP-a za 2016. godinu. Tako su Blagota Eraković, Goran Bulajić i Zorana Kralj odlučili da Vlahoviću pripadne najveće priznanje tog teatra za ulogu Kralja Nikole u komadu „Šćeri moja“.
- Sintetišući bogato glumačko iskustvo, građeno na opusu različitihi pozorišnih i filmskih uloga Vlahović je uspio da, u duhu kolektivnog koncepta predstave, moćno i dosljedno u stilskom jedinstvu, na nov i autentičan način osvijetli lik jednog od najznačajnijih crnogorskih vladara. Kombinujući istorijski mit i savremeno viđenje porodičnih i društvenih okolnosti, svedenim artizmom, studioznim i promišljenim pristupom liku, napravio je značajan pomak u osjvedočenim mogućnostima crnogorskog glumišta - istaknuto je u obrazloženju.
Vlahović je i ranije bio ovjenčan priznanjima - esnafskim, festivalskim, društvenim - koje su mu dodjeljivali Udruženje dramskih umjetnika Crne Gore, CNP, žiri Festivala glumca u Nikšiću, Festivala crnogorskog teatra i Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti, te opštine Podgorica i Berane.
Za ovog karakternog glumca, Velika nagrada CNP-a predstavlja - krunu dosadašnjeg rada.
- Ponosan sam na ovu nagradu i na svoj rad u predstavi „Šćeri moja“ u režiji Ane Vukotić. I zato je još veća obaveza za dalje uloge koje budem igrao - kazao nam je on.
Mirko Vlahović rođen je1963. godine u Beranama. Završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Miralema Zupčevića i još kao student privukao pažnju. Nakon nekoliko predstava u Sarajevu, vraća se u Podgoricu gdje je 1996. postao član ansambla CNP-a - tada i dalje pozorišta bez vlastite kuće. Karijeru u matičnom teatru gradio je kroz uloge u produkcijama po kojima je CNP prepoznat širom regiona: „Izvanjac“, „Lažni car Šćepan Mali“, „Montenegrini“, „Zločin i kazna“, „Oblomov“, „Elektra“, „Malograđani“, „Joneskomanija“, „Otpad“, „Galeb“, „Poludjela lokomotiva“, „Lažni car“, „Jakov grli trnje“, „San o svetom Petru Cetinjskom“, „Danilo“...
U intervjuu za Portala Analitika Vlahović otkriva koliko mu znače te uloge kroz koje je, kako navodi, „podario nešto od svog znanja talenta i emocija“.
- To su značajne predstave za nacionalni teatar, koje ne samo da imaju umjetničku, već i edukativnu poruku - potcrtava on.
A da bi postao postojani glumac, drugačiji u svakoj ulozi, Vlahović je učio od mnogih, ali smatra da bi svako izdvajanje nekog od umjetnika sa kojima sam sarađivao „povrijedilo onog drugog ili trećeg“.
- Ima mnogo onih od koji sam učio, ali to je - na neki način - i stvar intime, izbora... Iz životnog iskustva i fundusa života, glumac svakako - kao iz dobre literature - može nadgraditi ono što želi da postigne svojim likom kojeg igra u nekom komadu. S druge strane, ne znam ko može da uči od mene. U svakom slučaju - samo da im ne bude dosadno - zaključuje dobitnik Velike nagrade CNP-a.
ANALITIKA: Velika nagrada za kraljevsku ulogu! Da li biste je nazvali i vrhuncem karijere?
VLAHOVIĆ: Ja bih prije rekao da je to kruna mog dosadašnjeg rada. Čini me počastvovanim i jako srećnim. Ponosan sam na nju i na svoj rad u predstavi „Šćeri moja“ u režiji Ane Vukotić. I zato je još veća obaveza za dalje uloge koje budem igrao.
ANALITIKA: Od „Lažnog cara Šćepana Malog“, „Danila“ i „Šćeri moja...“, preko „Izvanjca“, do „Montenegrina“ i „Otpada“ – uloge u komadima sa crnogorskim temama čine značajan dio Vašeg pozorišnog opusa. Koliko su za glumca nacionalnog teatra bitne upravo takve uloge?
VLAHOVIĆ: Sigurno da jesu značajne uloge u kojima sam podario nešto od svog znanja talenta i emocija. Drago mi je što ste pomenuli te predstave, koje su meni jako drage, ali želim tome dodati i predstvu „San o svetom Petru Cetinjskom“ i ulogu Maksima. To su značajne predstave za nacionalni teatar, koje ne samo da imaju umjetničku, već i edukativnu poruku.
ANALITIKA: Vaše dvije decenije u ansamblu Crnogorskog narodnog pozorišta obilježile su raznovrsne uloge. Da li je bilo potrebno više tragedija ili komedija da biste izgradili scenski izraz po kome Vas danas prepoznaju?
VLAHOVIĆ: I u jednom, i u drugom žanru koji ste pomenuli - uživam u čaroliji igre. Uživam u svim žanrovima kada su dobri partneri, dobar tekst i dobar reditelj.
ANALITIKA: Takođe, kroz Vaš rad u protekle dvije decenije može se pratiti istorija CNP-a: „manje“ i „veće“ uloge, promišljen repertoarski izbor i pauze. Što je od tih uloga, izbora i pauza presudno uticalo na Vaš umjetnički put?
VLAHOVIĆ: Proces stvaranja predstave, promišljanja, partnerska igra, interakcija sa publikom - to je ono što glumac pamti u svom stvaralaštvu. Jer, moramo znati da je gluma proces mišljenja i, na neki način, velika ispovjest. Kvalitetna saradnja svakako presudno utiče na umjetnički put svakog glumca, a taj trag se najbolje vidi sa strane, kroz oči gledalaca.
ANALITIKA: Ko su umjetnici od kojih ste učili? Ko biste voljeli da više uči od Vas - (mladi) umjetnici ili publika?
VLAHOVIĆ: Ima mnogo onih od koji sam učio, ali to je - na neki način - i stvar intime, izbora. Tako bi izdvajanje nekog od umjetnika sa kojima sam sarađivao povrijedilo bi onog drugog ili trećeg... Iz životnog iskustva i fundusa života, glumac svakako - kao iz dobre literature - može nadgraditi ono što želi da postigne svojim likom kojeg igra u nekom komadu.
S druge strane, ne znam ko može da uči od mene. U svakom slučaju - samo da im ne bude dosadno.
ANALITIKA: Da li ste ikada razmišljali čime biste se drugo bavili da niste glumac?
VLAHOVIĆ: Odabrao sam glumu za svoj poziv i za svoj život.
Kristina JERKOV
Foto: Oficijelne fotografije CNP-a/D. Miljanić, D. Papić
