On je danas, na okruglom stolu „Ekonomske emigracije u EU – uzroci i posljedice“, kazao da emigracije sa područja Crne Gore s ciljem unapređenja životnog standarda nijesu novina, ali talas ljudi koji su tražili azil u nekoj od zemalja EU, kako je naveo, dostigao je vrhunac u prošloj godini.
Radulović je rekao da je u Donjoj Saksoniji, gdje se Crnogorci jedino mogu prijaviti za azil, prošle godine isti tražilo 3.142 osobe, u periodu od 1. januara do 1. oktobra prošle godine, „što je značilo da je Crna Gora po broju predatih zahtjeva u ovom dijelu Njemačke bila na drugom mjestu iza tražioca azila iz Sirije“.
„Iako dosadašnja statistika pokazuje da se ovaj trend značajno smanjio u ovoj godini, uzroci i posljedice ovakvih kretanja stanovništva i to primarno sa sjevera Crne Gore moraju biti ispitani i adresirani kako bi se potencijalni novi talasi spriječili“, istakao je Radulović u PR Centru.
Prema njegovim riječima, nisu samo problem oni koji su obrazovani i koji odlaze iz Crne Gore.
„Problem su i oni koji rade, koji stvaraju, bez obzira na stepen obrazovanja. Podjednak je problem ukoliko poljoprivrednik koji ima 300 ovaca rasproda kompletno stado i ode u Njemački da traži azil jer mu je tamo obećano da će dobiti sve papire, zapošljenje i da će zaraditi puno novca, i tamo ne dobije ništa i vrati se u Crnu Goru“, kazao je Radulović.
On smatra da to nije problem za svakodnevna politička prepucavanja, već da je to, kako je naveo, strukturalni problem jedne države.
Ministar rada i socijalnog staranja, Boris Marić, ocijenio je da je jedan od važnih uzroka ekonomskih emigracija, pored potrage za boljim uslovima za usavršavanje i obrazovanje, loša socio-ekonosmska situacija u zemlji.
„Statistički pokazatelj da je u Crnoj Gori evidentirano 64 hiljade građana koji koriste neku vrstu od 83 hiljade dodijeljenih pomoći na godišnjem niivou, a ovaj broj ne uključuje korisnike još tri materijalna davanja ni jednokratne pomoći“, naveo je Marić.
Od uvođenja informacionog sistema socijalnog staranja, kako je kazao, blizu 190 hiljada građana se zahtjevom obratilo i tražilo neki vid socijalne pomoći, „dok zahtjevi za jednokratnu pomoć stižu svakodnevno“.
„Broj korisnika se ne smanjuje nego je u stalnom porastu. Ovo znači da je gotovo trećina crnogorskih građana u nekom nivou socijalne potrebe. Drugi važan uzrok je izuzetno velika stopa nezaposlenosti koja je u julu iznosila 17,2 odsto“, upozorio je Marić.
Predstavnica Ministarstva zdravlja, Senka Klikovac, smatra da je problem sto ne postoji evidencija ljudi koji su migrirali prema Zapadu ili drugim zemljama.
„Nemamo jasno definisan propis kojima su regulisane emigracije. U narednom periodu bismo morali imati neki propis koji bi se isključivo odnosio na građane koji migriraju“, istakla je Klikovac.
Predstavnik UNHCR-a u Crnoj Gori, Aleksandar Čađenović, podsjetio je Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima zagarantovano da svako ima pravo na azil, ali da to ne znači da će ga dobiti.
„Azil se traži zbog progona. Ne možete očekivati da ja krenem sa porodicom za Njemačku, da kažem u toj državi da sam u Crnoj Gori proganjan, i da počem u Ministarstvo unutrašnjih poslova da kažem da idem da tražim azil u Donjoj Saksoniji“, rekao je Čađenović.
On smatra da je potpuno nerealno očekivati podatke o registraciji ljudi koji traže azil.
„Države u kojima ovi ljudi traže azil, po konceptu međunarodne zaštite, ne smiju da daju zemlji porijekla podatke o tim licima sve dok se ne donese konačna odluka“, pojasnio je Čađenović.
Direktor Uprave za zbrinjavanje izbjeglica, Željko Šofranac, rekao je da se poslednjih godina većina crnogorskih državljana, nakon neupješnog traženja azila u zemljama Zapadne Evrope u Crnu Goru, vraćaju dobrovoljno ili prinudno.
„Direktorat za upravno unutrašnje poslove Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) posjeduje informacije o broju crnogorskih građana koji su vraćeni u skladu sa obrzanim postupkom READ misije, na način što je sa Njemačkom prihvatila uvođenje evropske propusnice za povratak crnogorskih državnjana u Crnu Goru koji su 2015. godine tražili azil u Njemačkoj“, naveo je Šofranac.
On je kazao da je, prema podacima koje je dobio iz MUP-a, u februaru ove godine, primljeno je šest zahtjeva za vraćanje koji su se odnosili na vraćanje 23 osobe.
„Od primljenih zahtjeva, riješena su četiri zahtjeva, data je saglasnost za prihvatanje deset osoba. Negativno su riješena dva zahtjeva, odnosno nije data saglasnost za prihvatanje 13 osoba. U martu je primljeno dva zahtjeva koji su se odnosili na vraćanje sedam osoba, a na sve zahtjeve je dostavljen negativan odgovor“. Rekao je Šofranac.
U periodu od aprila do 23.septembra, kako je istakao, nije bilo zamolnica koje su se odnosile na prihvat lica po skraćenom postuplku.
Šefica kancelarije UNDP u Crnoj Gori, Fiona Mc Cluney, smatra da sjever Crne Gore treba da iskoristi prirodne resurse koje posjeduje – elektropotencijal i turizam.
„Postoje potencijali za socio-ekonomski razvoj na sjeveru Crne Gore. Želimo da se Crna Gora posmatra kao država u kojoj možete da radite svoj posao. Takođe, bitno je iskoristiti potencijale za biznisa na sjeveru. Podržavamo i žensko predzuetništvo u sjevernim opštinama“, rekla je ona.
Okrugli sto "Ekonomske emigracije u EU – uzroci i posljedice“ se organizuje uz podršku Fondacije Friedrich Ebert.
Tekst i foto: prcentar.me
