Kada su otišli tamo: Veselin Ivanović (25) živi i radi u Njujorku već dvije godine.
"U Njujork sam došao novembra mjeseca 2014. godine", prisjeća se on. Kaže da je dobio turističku vizu na tri godine i ovdje ostao, da ostvari ciljeve, koje je zamislio.
"Ciljeve ne bih mogao ostvariti u Crnoj Gori, zbog ekonomskog statusa. Ne kažem da ne bih bio srećan i tamo da sam ostao. Ali, sreća ne bi bila potpuna, jer znam koliko mogu da se trudim i da radim, a to se ne bi adekvatno naplatilo", govori on.
Tanja Knežević, je studentkinja klavira, koja je u Ameriku otišla još na prvoj godini, kao student razmjene.
"Živim u Edmondu, Oklahomi. S obzirom da sam dobila dvije stipendije, zvali su me da ostanem tamo, kao njihov student", objašnjava ona.
Posao i novac: Najveći razlog većine onih, koji odluče da sreću pronađu negdje daleko od Crne Gore, jeste finansijska situacija i ogromne mogućnosti, saglasni su sagovornici Portala Analitika.
Tanja objašnjava da je, kao studentkinja imala stipendiju od četiri hiljade dolara za troškove života i plaćenu školarinu, ali je uz to na drugoj godini studija počela da radi.
"Dajem privatne časove klavira djeci, s obzirom da studiram na muzičkoj akademiji. Svi učenici imaju između pet i osam godina, a svakoga dana učim po jednog. Plaćaju od 20 do 40 dolara po satu", priča ona.
Minimalna satnica zavisi od američke države, a iznosi između 7,5 i 10 dolara. Zbog toga što plata nije fiksna, već zavisi od radnih sati, svi se trude da rade što više mogu.
Veselin trenutno radi u energetskoj kompaniji, koja instališe i uvodi struju u zgradama. Kaže da je zadovoljan novcem, koji zarađuje.
"Ovdje definitivno mogu da se ostvare ciljevi, ako je to ono što zaista želiš. Svi na početku prođu kroz teške situacije, u kojima ima puno odricanja, ali treba izdržati", objašnjava on.
Dobre i loše strane američkog stila života: Tanja se, kada je stigla, najviše plašila samoće.
"Sve mi je izgledalo tako veliko", objašnjava. "Svi poslovi su se završavali online i preko mašina, od čekiranja na aerodromu do upisa u školu. Plašila sam se da neću moći da nadjem taj univerzitet kad dodjem, ali, srećom, jedan profesor je čekao grupu internacionalnih studenata", kaže ona.
Da li su strahovi opravdani: Amerika je zemlja mogućnosti, a uz rad i trud uspjeh je zagarantovan, govori Tanja.
"Na primjer, ja sam dobila nagradu od 3.000 dolara, za prethodan trud od internacionalne kancelarije našeg univerziteta, a da prethodno nisam aplicirala ni za kakvu nagradu. Takođe, svake godine dobijam po dvije stipendije jer sam samo unijela svoj prosjek u školi, što u Crnoj Gori ne može da se desi", govori ona.
Takođe, upoznaju se ljudi različitih nacionalnosti, vjera, boje kože, pa to postane nebitno.
"Imam prijatelje iz Azije, Afrike, Latinske Amerike", nabraja ona.
Veselin se slaže sa Tanjom, po pitanju velikih mogućnosti.
"Kad je uspjeh, veliki je, a isto tako i gubitan. Amerika je kocka, od 1.000 ljudi, troje u potpunosti uspiju. Loše je to, što samo radiš i nemaš vremena za ništa", govori on.
Takođe, dok je tamo nikada u potpunosti ne može biti srećan, misli.
"Kada to kažem, ne mislim na mnogo novca, jer to definitivno možeš imati, ali nisi sa svojim najbližima, porodicom, društvom", ističe naš sagovornik.
Razlike između Crne Gore i Amerike: Razlika između života tamo i ovdje je ogromna.
"U Americi su ljudi otvoreniji i opušteniji", objašnjava Tanja.
Kako navodi ona, u Americi ljudi počinju razgovore na bilo kom mjestu, trgovini, u autobusu...
"Ispričaju ti svoj cijeli život u pet minuta, na stanici dok čekaš prevoz na primjer. Često se, nakon toga pitam, šta su oni zapravo htjeli. Takođe, često ti neki nepoznatiljudi, bez zadnjih namjera kažu nešto poput „sviđa mi se tvoja kosa, nokti majica“ i odu. Dok, kod nas se stalno odmjerava od glave do poda", objašnjava ona.
Takođe, tamo se djeca od malena uče kako da sami zarade.
"Već nakon srednje škole, djeca odlaze od roditelja i žive sami. Skoro svi studenti rade i studiraju u isto vrijeme, plaćaju sami svoje troškove, dok ovdje zbog finansijske situacije, imamo pomoć od roditelja", govori Tanja.
Američki san i budućnost: Tanja planira da u Americi nastavi da studira i živi, a evo šta je za nju američki san.
"Dostižan je kao i sve, samo kada se ljudi potrude i dovoljno to žele. Poslije diplomiranja, želim tamo da završim magistarske i doktorske studije i ostanem tamo, jer kao pijanista nemam mnogo perspektive kod nas", govori ona.
Kada se planovi krenu ostvarivati, teško je sve to ostaviti iza sebe i vratiti se u svoju državu, govori Veselin.
"Mogu ja ostaviti sve i vratiti se kući, ali to mi ništa ne znači, jer ću morati da se vratim ovdje, da završim započeto", govori on.
Tvrdi da američki san, kao takav ne postoji, ali, ipak, sanja o nečemu.
"Moj američki san, kao i svih naših ljudi, koji ovdje zarađuju, je ostvariti u Americi, sve što misliš i vratiti se u Crnu Goru da živiš. Američki san je, dakle otići iz Amerike, jer to je jedna velika fabrika, u kojoj radiš 20 godina i jedva čekaš da dođeš kući", zaključuje Veselin priču za Portal Analitika.
Ivona DROBNJAK
