Crna Gora uspjela je da ima svog predstavnika u glavnom programu prestižnog Sarajevo Film Festivala. Ove godine to je pošlo za rukom mladom reditelju Ivanu Marinoviću, koji je debitantskim ostvarenjem „Igla ispod praga“ („The Black Pin“) - na kome je radio četiri godine - zavrijedio takvo mjesto i svjetsku premijeru.
Nakon više od 2.000 gledalaca koji su film vidjeli od prvog prikazivanja u Crnoj Gori, 15. septembra u Herceg Novom, juče je stigla još jedna izuzetna vijest - ovo ostvarenje biće naš kandidat za Oskara u kategoriji filmova van engleskog govornog područja! Za ovu koprodukciju njegove kuće „Adriatic Western“ Ministarstvo kulture je još 2013. godine opredijelilo 120.000 eura novčane podrške. Da bi se stiglo do končanog cilja – bioskopske distribucije filma koja će početi sredinom novembra – Marinović je zatražio i pomoć takođe dobio od Filmskog centra Srbije. No, rođeni Novljanin posebno je ponosan što su mu u nastajanju filma pomogli njegovi Bokelji.
- Čitavo poluostrvo Luštica pomagalo je kroz ustupanje lokacija za snimanje, vozila, rekvizite. Zbog njihove velikodušnosti, „Igla ispod praga“ je raskošan i bogat film, što je protivno svim pravilima debitantskih filmova – navodi sagovornik Portala Analitika.
Kada je 2012. godine osnivao „Adriatic Western“, imao je drugačiju zamisao - da pruži mogućnost mlađim kolegama da realizuju svoja ostvarenja jer je u radu na svom filmu „lične resurse iscrpio do maksimuma“.
U susret večerašnjem prvom prikazivanju u glavnom gradu, i to na otvaranju Podgorica Film Festivala, ovaj vrijedni stvaralac kaže da mu to pričinjava zadovoljstvo, dok nagrade predstavljaju „važan podsticaj, jer je teško održati motivaciju i vjeru u neki projekat tokom četiri godine“, te „daju kredibilitet“.
- Isto tako je i sa nagradama nakon završenog filma - one olakšaju pokretanje sljedećeg projekta. Ali, sve to može i ne mora da dođe. Nagrade često zavise i od aktuelnog duha vremena, političke situacije i lobiranja koje neki žiri guraju u određene odluke. Ali, daleko od toga da se u nagradama nalazi prava satisfakcija. Jedina prava satisfakcija je sam kreativni proces i sam rad na projektu. I ako se u tome ne nađe zadovoljstvo, onda bolje promijeniti profesiju – pojašnjava Marinović.
Širinu pogleda i interesovanja ovog sineaste prati obrazovanje koje je sticao na prestižnim fakultetima u Italiji i Češkoj. Nakon što je diplomirao industrijski dizajn na renomiranom Politehničkom univerzitetu u Milanu, školovanje je nastavio na još poznatijoj Filmskoj akademiji u Pragu - FAMU, gdje je i magistrirao.
- Izučavanje dizajna nije bilo beskorisno. Osim puke mogućnosti da sam sebi radim storyboard filma, stekao sam sposobnost da racionalno pristupam problemima i da ne gubim lični mir u traganju za rješenjima. Takođe, zadržao sam i ozbiljan pristup strukturi i zanatu. Vjerujem da mi takav pristup životu i poslu - s obje noge biti na zemlji - ne dozvoljava umjetničarenje, već me navodi da budem konkretan u svojim radovima – precizira on.
A kako se nametnuo ne samo svojim umijećem, već i znanjem, dobio je poziv od podružnice praške akademije na Ohridu – FIOFA. Zato su dragocjeni i njegovi stavovi o široj edukaciji, kada je u pitanju sedma umjetnost.
- O filmskoj edukaciji svakako vrijedi razmišljati i razgovarati. Na primjer, Argentina i Francuska su uvele film kao nastavni program i u osnovne škole. Vjerujem da bi kod nas, makar u srednjim školama, film morao da se nađe kao predmet. Bitno je da ljudi izgrade senzibilitet koji bi im omogućio da se izbore sa svim sadržajima na internetu i TV, da bi mogli da razluče dobro od lošeg, kvalitetno od diletantskog... Naša publika guta sve što se ponudi u prime time terminima, pa zato prolaze i sapunice, i rijalitiji, i bilo kakav šund. Protiv toga se treba boriti edukacijom – zaključuje Marinović.
ANALITIKA: Kakav je osjećaj dobiti nacionalnu kandidaturu za Oskara sa debitantskim filmom?
MARINOVIĆ: Što se kandidature za Oskara tiče, veoma sam ponosan na čitavu ekipu filma, a istovremeno osjećam veliku odgovornost zbog dobijenog povjerenja. Potrudićemo se da sve što budemo radili vezano za kampanju i promociju u Los Anđelesu bude za dobro kompletne crnogorske kinematografije.
ANALITIKA: Producentsku kuću „Adriatic Western“ osnovali ste još 2012. godine. Da li ste već tada bili svjesni da ćete svoj film morati da radite u sopstvenoj produkciji?
MARINOVIĆ: Zbog tog moranja je „Adriatic Western“ i osnovan. Međutim, želio sam da uključim druge ljude u svojstvu producenta, ali mi to nije pošlo za rukom. Na kraju su mi Marija Stojanović, koja je radila kao direktor filma, kao i Vladimir Vasiljević, koji je koproducent, pomogli da iznesemo projekat. Ti ljudi su mi omogućili da se tokom snimanja filma fokusiram isključivo na režiju.
ANALITIKA: Za realizaciju filma „Igla ispod praga“ koje je, prema riječima mnogih, zavrijedila da na konkursu Ministarstva kulture 2013. godine jedina za dugometražni igrani film dobije 120.000 eura, imali ste pomoć i drugih. Koga biste posebno istakli i zbog čega?
MARINOVIĆ: „Igla ispod praga“ je koprodukcija sa Filmskim centrom Srbije. Ministarstvo kulture Crne Gore, na čelu sa Pavlom Goranovićem, prepoznalo je potencijal filma, pa smo dobili podršku i u fazi post produkcije. Mimo toga, najviše su pomogli Turistička organizacija Herceg Novog u saradnji sa samom Opštinom, kao i Luštica Development. Bez njihove podrške film se ne bi desio. A veoma značajna je bila i podrška Turističke organizacije Tivta, Blueline-a iz Herceg Novog, Luštica Millhouse-a, Klinci Village-a, Pekare Šušić i drugih manjih sponzora. Takođe, čitavo poluostrvo Luštica pomagalo je kroz ustupanje lokacija za snimanje, vozila, rekvizite. Zbog njihove velikodušnosti, „Igla ispod praga“ je raskošan i bogat film, što je protivno svim pravilima debitantskih filmova.
ANALITIKA: Kroz „Adriatic Western“ želite i da pružite mogućnost mlađim kolegama da realizuju svoje projekte. Koliko ste u tome uspjeli?
MARINOVIĆ: To još nije moglo da se realizuje, jer je „Igla ispod praga“ projekat koji je moje lične resurse iscrpio do maksimuma. A pošto sam i sam pripadnik mlađe generacije i debitant, mlađe kolege tek treba da se pojave i da dokažu svoj talenat. U svakom slučaju, to su planovi za neku dalju budućnost. U trenutnom kapacitetu, „Adriatic Western“ može da bude manjinski koproducent i da tako omogući povezivanje sa filmskim produkcijama iz regiona.
ANALITIKA: Najgledaniji filmovi, poput najčitanijih knjiga, nisu nužno i najbolja ostvarenja jedne umjetnosti. Da li su zato nagrade, poput one za scenario „Igle ispod praga“ na prestižnoj radionici Jerusalem Film Lab i Cinelink-u na Sarajevo Film Festivalu prava satistvakcija umjetniku za njegov rad?
MARINOVIĆ: Nagrade su važan podsticaj, jer je teško održati motivaciju i vjeru u neki projekat tokom četiri godine koliko čitav proces traje. Tako nagrade postaju relevantne, jer smanjuju pritisak i daju kredibilitet. Isto tako je i sa nagradama nakon završenog filma - one olakšaju pokretanje sljedećeg projekta. Ali, sve to može i ne mora da dođe. Nagrade često zavise i od aktuelnog duha vremena, političke situacije i lobiranja koje neki žiri guraju u određene odluke.
Ali, daleko od toga da se u nagradama nalazi prava satisfakcija. Jedina prava satisfakcija je sam kreativni proces i sam rad na projektu. I ako se u tome ne nađe zadovoljstvo, onda bolje promijeniti profesiju. Dabome, fantastičan je osjećaj kada publika prepozna kvalitet i kada se u reakcijama vidi da ste uspjeli da iskomunicirate ono što ste i planirali. I u Sarajevu i u Herceg Novom reakcija publike bila je izuzetna. Nadam se da će tako biti i u Podgorici i šire, kada u novembru krenemo sa punom distribucijom.
ANALITIKA: Što je bilo presudno da industrijski dizajn koji ste diplomirali na Politehničkom univerzitetu u Milanu zamijenite rediteljskim i da li i dalje smatrate da je to bila dobra odluka?
MARINOVIĆ: Industrijski dizajn me i dalje interesuje u određenoj mjeri, ali u tom pozivu nisam ostao jer mi ta profesija nije omogućavala dovoljnu slobodu. Trebalo mi je nešto mnogo ekspresivnije, i to sam pronašao u filmu. I ne sumnjam da je bila dobra odluka.
Izučavanje dizajna mi, na kraju krajeva, nije bilo beskorisno. Štaviše, ima elemenata koji mi itekako služe u radu na filmu. Osim puke mogućnosti da sam sebi radim storyboard filma, stekao sam sposobnost da racionalno pristupam problemima i da ne gubim lični mir u traganju za rješenjima. Takođe, zadržao sam i ozbiljan pristup strukturi i zanatu. Vjerujem da mi takav pristup životu i poslu - s obje noge biti na zemlji - ne dozvoljava umjetničarenje, već me navodi da budem konkretan u svojim radovima.
ANALITIKA: S obzirom na to gdje ste sticali i prenosili znanja, da li ste razmišljali da napravite vlastiti edukativni program?
MARINOVIĆ: Volim da radim sa studentima, posebno kada je su u pitanju scenariji i projekti koji nastaju kroz radionice, ali sopstveni edukativni program nije nešto o čemu sam razmišljao. Što se mene kao predavača tiče, trenutno imam poziv FIOFA akademije, koja je ispostava FAMU - praške akademije na Ohridu, da se priključim ljudima od kojih sam i sam učio i da tamo predajem internacionalnim studentima. Ako mi to raspored oko „Igle ispod praga“ omogući, to ću i uraditi.
O filmskoj edukaciji svakako vrijedi razmišljati i razgovarati. Na primjer, Argentina i Francuska su uvele film kao nastavni program i u osnovne škole. Vjerujem da bi kod nas, makar u srednjim školama, film morao da se nađe kao predmet. Tako je barem u Izraelu, ali i u drugim razvijenim državama. Neophodno je da se ljudi obrazuju kroz filmski jezik, jer njegovo izučavanje jača analitičke sposobnosti koje su neophodne za razumijevanje medija i medijske kulture. Bitno je da ljudi izgrade senzibilitet koji bi im omogućio da se izbore sa svim sadržajima na internetu i TV, da bi mogli da razluče dobro od lošeg, kvalitetno od diletantskog... Naša publika guta sve što se ponudi u prime time terminima, pa zato prolaze i sapunice, i rijalitiji, i bilo kakav šund. Protiv toga se treba boriti edukacijom.
Kristina JERKOV
Foto: Facebook/Maja Medić, Adriatic Western, Sarajevo Film Festival
