Piše: Albinot MALOKU
Odnosi Republike Kosovo i Republike Crne Gore smatrani su i još se obostrano smatraju dobrosusjedskim. Od strane Kosova nije bilo niti jednog uslova da bi se ovi odnosi podigli na diplomatski nivo, ali je Crna Gora pokušavala uslovljavati institucije Kosova zahtjevima da se crnogorskoj zajednici prizna status nacionalne manjine Ustavom Kosova. Ovaj slučaj je najprije proizvod neangažmana crnogorske zajednice na Kosovu, odnosno njihova inertnost je bila najvažniji elemenat za njihovo afirmisanje unutar kosovskog društva. Crnogorska zajednica na Kosovu, do momenta kada je Crna Gora priznala nezavisnost zemlje, nije vjerovala u ovaj momenat, i to zbog njihovog marginalizovanja od strane srpske zajednice na Kosovu. Kosovski Crnogorci nijesu nikada pokazivali svoj identitet, nacionalnu svijest i zahtjev za priznavanje statusa manjinske zajednice. No, država Crna Gora se založila da crnogorsku zajednicu na Kosovo podigne iz magle koja ih je dugo pokrivala na ovim prostorima.
Prema tome, nakon formalnog uspostavljanja diplomatskih odnosa, Crna Gora je otvorila svoju ambasadu u Prištini 2013. godini, dok je Republika Kosovo istu otvorila 2014. u Podgorici.
Uglavnom, odnosi između Kosova i Crne Gore, posebno poslije stupanja diplomatske saradnje, su jako dobar primjer međudržavne saradnje koja nadilazi jednostavan koncept samo "dobrosusjedskih odnosa". Ono što se mora napomenuti je i činjenica da je Kosovo, tada pod-UNMIK-om, pa i Albanski narod na Kosovu i u Crnoj Gori podržavali i pomagali da se obnovi neovisnost Crne Gore 2006 godine.
Uzoran aspekt u međusobnoj saradnji Kosova i Crne Gore je i međusobna podrška u vezi učešća u regionalnim sastancima, saradnja naših ministara, premijera, predsjednika itd. Nekoliko međudržavnih posjeta naših zvaničnika je realizovano u Podgorici a bilo je zvaničnih sastanaka i u glavnom gradu Kosova. Potpisano je nekoliko sporazuma saradnje, ali zna se, na tome se mora i može još više raditi. Potrebna nam je ekonomska saradnja, saradnja u domenu regionalne sigurnosti, zdravstva, pa i obrazovanja i kulture. Uopšte rečeno, međudržavni odnosi Republike Kosovo i Republike Crne Gore bi se moglo smatrati uzor i jako dobar primjer za buduće odnose Kosova i Srbije.
Demarkacija granice između Kosova i Crne Gore neće poremetiti naše dobre odnose
Proces demarkacija granice između Kosova i Crne Gore traje od 2012 godine, ministri inostranih poslova, te ministri unutrašnjih poslova Kosova i Crne Gore potpisali su 2015. godine, u Beču dokument kojim se formalno povlači linija razgraničenja između naših država. Poslije toga, opozicione partije na Kosovu su se suprostavile načinu na koji je Kosvska državna komisija po pitanju demarkacije završila i zaključila taj dokument. Istina za volju, u ovom procesu, Crnu Goru niko, ni unutar opozicije, pa ni unutar krugova stručnjaka u ovoj oblasti i javnosti na Kosovu ne krivi ni za šta. Vlada Kosova se nerazumno ponašala tokom cijelog procesa i na kraju opet nerazumno produbljuje krizu unutar političke scene na Kosovu. Bez ikakve potrebe kreirane su tri linije odnosa; Vlada Kosova sa opozicijom i narodom, opozicione stranke sa Kosovskom državnom komisijom za demarkaciju, i Vlada Kosova sa Vladom Crne Gore. Ovaj treći odnos funksioniše najbolje. Nekako, nešto u ovoj priči nije u redu. Uglavnom kad tad, desiće se i ova demarkacija i ovaj proces ne vidim kao moment koji bi uticao išta u odnosima naših država.
Položaj Crnogoraca na Kosovu
Najprije moram kazati da je po Ustavu, Republika Kosovo multietnička država i država sviju građana koji žive u njoj. Kao što se zna, Crna Gora uslovima prema Kosovu se borila da kosovski Crnogorci budu sastavni dio Ustava u pogledu priznanja statusa zajednice. Problem je tome što je ova zajednica je bila marginalizovana od strane Srbije i iskorištavana kao dio srpske zajednice na Kosovu. Ta magla o tome ko su i šta su kosovski Crnogorci polako ali sigurno nestaje. Crnogorci koji žive na Kosovu, stičem dojam da nisu znali kojim putem da krenu do momenta proglašenja neovisnosti Kosova i priznanje od strane Crne Gore, koja se desila iste godine. Kazano i obećano je od strane kosovskih zvaničnika, tačnije aktuelnog predsjednika Kosova, Hašima Tačija da će promjenom Ustava koja predstoji, Crnogorska i Hrvatska zajednica biti dio kosovskog ustava. To se mora dogoditi i dogodit će se. Građani Kosova, crnogorske nacionalnosti moraju proraditi na afirmaciji svog nacionalnog identiteta, da se iskreno opredijele za njihovu državu Kosovu, i da pomognu državi da napreduje. Napredak Kosova znači i napredak Crnogoraca Kosova. Oni trebaju iskorištavati sve mogučnosti da afirmišu svoja kulturna naslijeđa, svoju političku viziju, svoj identitet. Crnogorci Kosova više nego ikada su slobodniji da se pokažu i dokažu ko su, trebaju jasno izraziti svoje viđenje Kosova i odnose unutar kosovskog društva i države. Znači, buđenje crnogorskog bića na Kosovu se mora stimulisati. Zahvaljujući činjenici da su oni bili marginalizovani, iskorištavani od strane Srbije, malo je trebalo da kao mali narod, izgube svoj nacionalni identitet te se utopiti u sklopu srpske zajednice na Kosovu. Ne postoj nijedna opasnost da se crnogorska zajednica i crnogorski narod na Kosovu osjeća dezorjentisanom i raspolućenom zajednicom na Kosovu. Zvanična Priština, pa i javnost na Kosovu je otvoren da Crnogorci Kosova budu dio napretka naše nam zajedničke kuće koja se zove Republika Kosovo.
Položaj Albanaca u Crnoj Gori
Činjenice dokazuju da su u povijesnoj putanji političkih i društvenih procesa u Crnoj Gori, nedvosmisleno učestvovali i albanski autohtoni narod ove zemlje. Od formiranja Duklje, preko Zete pa sve do današnje Crne Gore, Albanci su neodvojivi dio konstituisanja moderne države Crne Gore. Albanski narod u svim povijesnim tokovima, Crnoj Gori je pružao pomoć i podršku svake vrste. Zna se jako dobro da Albanci u Crnoj Gori nijesu imali ravnopravni tretman građana crnogorskog društva, sve dok politikom osviješčenja Crna Gora nije obnovila svoju nezavisnost od Srbije. Za tu obnovu, veliku i ne uslovnu potporu su dali Albanci u Crnoj Gori, pa i oni van nje. Jednoglasno su svi politički akteri albanskog faktora u ovoj zemlji 2006. godine podržali nezavisnost Crne Gore. Istini za volju, crnogorska vlast je očekivano imala bolji odnos prema svojoj najlojalnoj etničkoj grupaciji kada je bilo u pitanju glasanje na referendumu za nezavisnost ove zemlje. Očekivano je bilo da dobiju svoju dugo obećanu opštinu u Tuzima, poboljšanje ekonomskog stanja u tim sredinama gdije žive Albanci u Crnoj Gori, nesmetanu upotrebu albanskih nacionalnih simbola, i pokazivanje njihovog kulturnog identiteta.
Žalosno je da Albanci u Crnoj Gori zavide pravima koje imaju nacionalne zajednice na Kosovu, kada su bili potpuno angažovani da se Crne Gora proglasi nezavisnom, za razliku od velikog broja etničkih zajednica na Kosovu koji su se više borile protiv Kosova i njene nezavisnosti nego da to ona dobije, a dobijali su Ustavom priviligovaniju poziciju u ovoj zemlji. Nezamislivo je, kada dobijamo vijest iz Crne Gore da se kazne Albanci koji iskazuju svoja nacionalna obilježja još i danas. Ono što je također bilo za svaku osudi u zadnije vrijeme je i novo objavljeni Rječnik crnogorskog jezika, koji pokazuje neprijateljski odnos prema ovom narodu. Ustavna prava kao što je pravo na obrazovanje i očuvanje albanske kulture ne bi trebalo da budu teme među Albancima i Crnogorcima u Crnoj Gori. Osnovna baza kojim se vodi albansko rukovodstvo u Crnoj Gori i dalje je ona koja je zajamčena Ustavom, i ako Ustav Crne Gore predviđa pravo na ljudska i kolektivna prava svojih građana, onda država mora da ih poštuje. Zastupljenost Albanaca u državnim organima Crne Gore pa i na lokalnom nivou samouprave, trebalo bi da ne bude obaveza već volja ove zemlje. Republika Albanija i Republika Kosovo očekuju i kao države da Republika Crna Gora poboljša svoj odnos prema svojim građanima albanske nacionalnosti.
Dodjela nagrade "Teuta" u Juniku piscu iz Crne Gore, Mirašu Martinoviću ide u prilogu i našim odonosima
Miraš Martinović je poznati pisac koji je jako cijenjen u albanskim književnim krugovima i na Kosovu i u Albaniji. Dodjela nagrade pod istim imenom njegovog dijela „Teuta“ je znak da Albanci ne samo da prate crnogorsku književnost, već i da je enormno cijene. Ne mali broj crnogorskih književnika se čita među albanskom čitateljskim krugom. Jevrem Brković, Balša Brković, Radovan Zogović, Miraš Martinović i ostali pisci su jako poznati albanskoj javnosti ma gdje god Albanci živjeli.
Članstvo naših zemalja u NATO i EU su ciljevi koje dijelimo
Članstvo Crne Gore u NATO je dobar cilj kojeg je ova zemlja odredila sebe. Smatrano je od strane Crne Gore, kao što se također smatra na Kosovu, da je članstvo u NATO dugoročna garancija suvereniteta i teritorijalnog integriteta naših zemalja, bezbjednosti građana i preduslov za stabilan ekonomski napredak kojim se otvaraju i vrata članstva u EU. Kosovo i Crna Gora smatraju je da članstvo u NATO nacionalni interes. Istini za volju, ovoj generaciji građana Kosova i Crne Gore povijest je dala šansu da dobiju državu, a time i obavezu da se ta vrijednost dugoročno sačuva, obezbijedi i potvrdi upravo u okviru NATO Alijanse i u EU. U ovom kontekstu i naše države ciljaju ka istom cilju i moraju raditi puno da bi zajednički stigli do cilja. Naši odnosi moraju i trebaju biti dobrosusjedski. (Autor je politički analitičar sa Kosova)
Foto: albinot-maloku.com/botapress.info/gorapress.net
