Dom revolucije u Nikšiću uskoro će početi da mijenja svoje lice i namjenu. Od vječito građenog i nikad završenog, predimenzioniranog objekta, trebalo bi da postane funkcionalna cjelina u centru ovog grada, što do sada nikome nije pošlo za rukom. Na tome će, kao pobjednici konkursa Ministarstva turizma i održivog razvoja, raditi švajcarska kancelarija HHF i slovenačka kancelarija Sadar+Vuga. Kako je najavljeno, adaptacija i rekonstrukcija 22.000m2 ovog objekta, trebalo bi da rezultira rekonstrukcijom i konačnim uključivanjem Doma revolucije u svakodnevni život Nikšića i Crne Gore, a ujedno i očuvanje ove post-modernističke socijalističke ljušture.
- Dom revolucije u Nikšiću za mnoge predstavlja ne samo problematičnu, traumatičnu prošlost, već je i on, sam po sebi, neuspjeh. To je neuspjeh s dvostrukom dijalektikom, trajno okamenjen između toga da nikada nije završen i objekta u izgradnji koji je postao ruina. Po meni, glavni kriterijum za ovaj konkurs bila je potreba da projekat poveže Dom revolucije sa stanovnicima Nikšića, a istovremeno im omogući učešće u procesu daljeg suživota sa prošlošću - kaže tim povodom Miloš Kosec, arhitekta, urednik i publicista koji živi i radi u Ljubljani, inače član konkursne komisije.
- Dom revolucije je prepun različitih „duhova“. Cijela zgrada je – duh! Uz to, dominira cijelim gradom, kako simbolično, tako i fizički. Nalazi se u centru grada i prosto vas guši, ne da vam da pobjegnete od njega. Obično se ovakve građevine i postindustrijske ruine nalaze na obodu urbanih cjelina, pa ih ne primijećujete. Kada je riječ o Nikšiću, nemate mogućnost da ne vidite Dom revolucije. Morate da živite sa time - dodaje on.
Stručnjak upravo za re-use projekte - pronalaženje novih načina upotrebe starih objekata, najčešće postindustrijskih te onih iz postsocijalističkog perioda. Predavač na ovogodišnjem KotorArt KotorAPSS-u ima čvrst stav da građevine - ili strukture - poput nikšićkog Doma revolucije ne treba rušiti, već postojećem stanju, uz minimalne intervencije, dati novu namjenu. Rješenje se, po njemu, već nalazi u načinu na koji je ovaj objekat građen.
- Dobra stvar sa ovim objektom je što ima mnogo različitih prostorija – od vrlo malih prostorija, do ogromnih hodnika. Treba samo učiniti zgradu bezbjednom, ali nije potrebno svaki njen dio prirediti prema unaprijed zadatim funkcijama - upravo zbog ih malih, izuzetno zanimljivih prostorija koje mogu da budu osmišljene svaka za sebe. Sve to treba raditi postepeno, ne treba konzervirati i izolovati cijeli objekat s okolinom, potrošiti milione eura samo na osnovno održavanje objekta za koji još nemate konačnu namjenu. To bi značilo da se koristi samo pet do deset odsto objekta, a treba potrošiti ogroman novac - privatni ili državni - da bi se on klimatizovao... Kada imate građevinu koja propada već 30 godina, sigurno vam neće biti prijatno kada se nalazite u njoj. Zato morate ponovo da se upoznate s njom, malo po malo, prvo da vidite da li možete da boravite u jednom malom dijelu. Treba da se prilagodite tom objektu i objekat vama - kaže Kosec, te potcrtava da je to „proces koji može da traje decenijama“
- Na okruglom stolu koji smo organizovali kako bismo predstavili rješenja sa konkursa, učesnici su mogli da daju svoju viziju na koji način treba mijenjati izgled Doma revolucije. Bilo je mnogo prisutnih, što znači da su shvatili da treba biti na takvom mjestu i dati sugestije. Jedna od veoma dobrih ideja bila je i ta da pojedine kancelarije Opštine Nikšić budu preseljene u ovu zgradu. Time bi se građanima pokazalo da objekat može da se koristi ali, prije svega, da lokalne vlasti nemaju strah da to učine. To bi bio jasan signal i za sve ostale građane Nikšića - zaključuje on.
ANALITIKA: Različite ideje godinama su bile predstavljane kao moguća rješenja za Dom revolucije u Nikšiću. No, glavni problem je što on mnoge podsjeća na prošlost, i to prošlost punu neuspjeha. Da li je bilo teško artikulisati sve želje u potencijalno rješenje za budućnost Doma revolucije?
KOSEC: Ono o čemu smo najviše diskutovali i što je bilo najbitnije dobiti kroz konkurs Ministarstva turizma i održivog razvoja za novo rješenje Doma revolucije, jeste da nije toliko bitno sve što se u prošlosti dogodilo, koliko mogućnost da nastavimo da živimo sa tom prošlosti. To je bilo ključno, jer ovaj objekat za mnoge predstavlja ne samo problematičnu, traumatičnu prošlost, već je i on, sam po sebi, neuspjeh. To je neuspjeh s dvostrukom dijalektikom, trajno okamenjen između toga da nikada nije završen i objekta u izgradnji koji je postao ruina. Po meni, glavni kriterijum za ovaj konkurs bila je potreba da projekat poveže Dom revolucije sa stanovnicima Nikšića, a istovremeno im omogući učešće u procesu daljeg suživota sa prošlošću. Potrudili smo se da tome pristupimo na poseban način, drugačiji od onoga kako arhitekte inače razmišljaju. Posmatrajući spoljašnjost objekta, moglo bi se zaključiti da je to jedna stara, postmodernistička građevina sa čudnim formama iz 70-tih, koje su davno prevaziđene. U tom slučaju, bilo bi samo potrebno napraviti čistu, novu fasadu i ljudi bi mogli da ga koriste bezbrižno i s uživanjem. No, to nije slučaj sa Domom revolucije; on nije završen, on je opasan – i to opasan po život – na mnogo načina, i to je svima poznato.
ANALITIKA: Dakle, moglo bi se reći da je potraga za rješenje - borba s duhovima.
KOSEC: I jeste, jer Dom revolucije je prepun različitih „duhova“. Cijela zgrada je – duh! Uz to, dominira cijelim gradom, kako simbolično, tako i fizički. Nalazi se u centru grada i prosto vas guši, ne da vam da pobjegnete od njega. Obično se ovakve građevine i postindustrijske ruine nalaze na obodu urbanih cjelina, pa ih ne primijećujete. Kada je riječ o Nikšiću, nemate mogućnost da ne vidite Dom revolucije. Morate da živite sa time.
Naša pozicija je bila ona najgora moguća – da se objekat u potpunosti sruši, ili ona samo malo bolja – da ga površno poboljšate, uljepšate, što neće značajnije promijeniti njegovo stanje. Dom revolucije treba učiniti takvim da možete u budućnosti da ga koristite i ujedno živite s tim neuspjehom. Samo na taj način on više neće biti simbol neuspjeha.
ANALITIKA: Kao što ste rekli, ranije bi građevine poput Doma revolucije bile potpuno srušene i na njihovo mjesto podignut neki novi objekat. Što su glavni argumenti za primijenu re-use koncepta u takvim situacijama?
KOSEC: Na nekim starim zamkovima, kao i na javnim objektima starim po sedam i osam vjekova, možete primijetiti kako je vremenom mijenjana njihova namjena: od vojne, preko stambene za veoma bogate porodice, do hotela ili univerziteta. Dakle, zgrada koja je davno nastala za jednu potrebu, može se prilagoditi savremenoj, potpuno novoj funkciji. Samim tim, korisnik takvog objekta više nema obavezu da ga upotrebljava na ranije definisan način. Recimo, ako u novom, malom stanu nemate hodnik koji vodi u više soba, te samo jedno mjesto gdje može da se nalazi kuhinja, onda to nije mnogo fleksibilna stambena jedinica. S druge strane, možete da živite neuporedivo bolje u jednom starom zamku. Morate se i vi prilagoditi određenom objektu, kao što se on prilagođava vašim potrebama.
ANALITIKA: Da li smatrate da se na taj način može nešto postići i sa Domom revolucije u Nikšiću – dati drugačije viđenje i nove mogućnosti za njegovo korištenje?
KOSEC: Upravo je to bila ključna tačka samog konkursa, a rješenje se, na neki način, već nalazi u načinu na koji je ovaj objekat građen. Originalna zgrada nastajala je prema veoma zahtjevnom projektu kulturnog centra koji svojim dimenzijama nije bio prevelik samo za Nikšić, već i za cijelu Crnu Goru. Nakon strogog sistema koji je poštovan dok se radilo na inicijalnom projektu, potpuni raspad se dogodio u onom trenutku kada je objekat postao politički neizvodljiv – zbog raspada tadašnje Jugoslavije i ideoloških promjena. Odjednom, ova građevina čija je namjena bila precizno definisana, postala je nešto što se zaobilazi... To pokazuje ne samo ideološke probleme u tadašnjoj Jugoslaviji, već i problematičan načina rada tadašnjih arhitekata. Funkcije ovog objekta vremenom su mijenjane – i to je stalno rađeno - u odnosu na prvobitnu namjenu, pa su nastali problemi koji traju već 10, 20 i više godina... Sada je najbitnije kako će se sve nadalje odvijati. Smatram da bi dovođenje značajnog investitora koji bi prostor Doma revolucije pretvorio u neku sasvim novu građevnu – možda je i završio – samo odgodio cijeli problem, pa bi vremenom ponovo nailazili na prepreke slične onim koje smo do sada imali.
ANALITIKA: Što će se, onda, konkretno dešavati u slučaju Doma revolucije?
KOSEC: Dobra stvar sa ovim objektom je što ima mnogo različitih prostorija – od vrlo malih prostorija, do ogromnih hodnika. Treba samo učiniti zgradu bezbjednom, ali nije potrebno svaki njen dio prirediti prema unaprijed zadatim funkcijama - upravo zbog ih malih, izuzetno zanimljivih prostorija koje mogu da budu osmišljene svaka za sebe. Najbitnije je to što postoji velika struktura koja sama po sebi nosi diverzitet, tako da nije potrebno unaprijed definisati svaku od tih različitosti, već treba dati mogućnost budućim korisnicima prostora da nađu njegovu namjenu. Još jedna bitna stvar je prepoznati da sve to treba raditi postepeno, korak po korak. Preciznije, ne treba konzervirati i izolovati cijeli objekat s okolinom, potrošiti milione eura samo na osnovno održavanje objekta za koji još nemate konačnu namjenu. To bi značilo da se koristi samo pet do deset odsto objekta, a treba potrošiti ogroman novac - privatni ili državni - da bi se on klimatizovao. Raznolikost ovom objektu daje mogućnost da se svaki njegov dio polako, vremenom prilagođava potrebama. Uostalom, kada imate građevinu koja propada već 30 godina, sigurno vam neće biti prijatno kada se nalazite u njoj. Zato morate ponovo da se upoznate s njom, malo po malo, prvo da vidite da li možete da boravite u jednom malom dijelu. Treba da se prilagodite tom objektu i objekat vama, a to je dugotrajan proces.
ANALITIKA: Konačno, koliko vremena će proći do trenutka kada će građani Nikšića moći da vide Dom revolucije u tom novom, boljem svijetlu?
KOSEC: To je pitanje na koje nemam odgovor, jer proces može da traje decenijama. Sa sigurnošću mogu reći samo da to neće biti u naredne tri godine. S druge strane, prvi pozitivni odjeci najavljenim promjenama već postoje, jer se dvoriše ovog objekta sve više koristi. Na okruglom stolu koji smo organizovali kako bismo predstavili rješenja sa konkursa, učesnici su mogli da daju svoju viziju na koji način treba mijenjati izgled Doma revolucije. Bilo je mnogo prisutnih, što znači da su shvatili da treba biti na takvom mjestu i dati sugestije. Jedna od veoma dobrih ideja bila je i ta da pojedine kancelarije Opštine Nikšić budu preseljene u ovu zgradu. Time bi se građanima pokazalo da objekat može da se koristi ali, prije svega, da lokalne vlasti nemaju strah da to učine. To bi bio jasan signal i za sve ostale građane Nikšića.
Kristina JERKOV
Foto: KotorAPSS/Luka Bošković/mg-lj.si/
