Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Naročito onih koji vide američke prste i kad padne malo više kiše. Ni NATO ni EU nijesu Varšavski pakt da iz njih nije moguće ući i izaći demokratskim putem. Britanija je na referendumu 1975. godine odlučila da uđe u Evropsku ekonomsku zajednicu (EEZ), kasnije EU, većinom oko 67%. Sada je glasala većinski drukčije. Mada imam svoje mišljenje o mogućim posljedicama Brexita, primarno mi je zanimljivija reakcija na našim prostorima raznih društvenih grupa koje na mentalnom nivou korespondiraju sa društvenim grupama u Velikoj Britaniji i sklonost i jednih i drugih ka nekritičkom prihvatanju političkih i medijskih manipulacija, kao i odsustvu racionalnog pristupa prema svojoj budućnosti. To u dobroj mjeri govore reakcije u Velikoj Britaniji nakon Brexita i saznanja da su bili obmanjivani u predreferendumskoj kampanji lažnim informacijama i obećanjima, podgrijevanim raznim ksenofobijama i ostalim fobijama. Moja očajna sestra iz Londona svakodnevno me bombarduje preko vibera informacijama kako se rađa masovni pokret mladih, obrazovanih Britanaca, kojem se sve više i više priključuju starija i obrazovanija Britanija, za ponavljanje referenduma. Šalje mi strukturu onih koji su glasali za izlazak i onih za ostanak,kako su glasali mladi, kako urbani centri, a kako britanska provincija. To me sve malo podśeti na Miloševićeva šugava vremena kada su „južna pruga“ i penzosi držali mladost Srbije kao taoce, dok se nije virus „Southern comfort“ raširio u glavama ubjedljive većine Srba, uključujući i podmladak. Beznadežno se nada moja sestra da je rezultat referenduma savjetodavni i da Britanski parlament ne mora donijeti odluku o istupanju iz EU.
Ništa od razgradnje EU: Što se tiče masovnih prognoza o početku razgradnje EU istupanjem Britanije, mogu samo da kažem da, the opposite, izlazak Britanije iz EU je šansa da EU organizuje sebe kao efikasniju zajednicu, obzirom da je Britanija bila samo jednom nogom u EU, a još bi to dodatno bilo problematizovano da je refendumom odlučila da ostane njen član. EU je jedini efikasni odgovor Evrope da u novim geopolitičkim okolnostima ostane značajan politički i ekonomski faktor u globalnim razmjerama. Sem možda Njemačke i Francuske sve ostale evropske zemlje bi bile marginalizovane, i ekonomski, i politički. Bulažnjenja kako je EU projekat USA kako bi se suzbio uticaj Rusije je još jedna u nizu ortodoksnih gluposti onih kojima je Rusija centar svijeta. Iskreno se nadam da će zemlje EU onemogućiti da Britanija koristi mogućnosti 500-milionskog tržišta i slobodu putovanja koju je imala do sada, jer će to biti loša poruka zemljama u kojima postoje manipulatori namjerni da svoju zemlju povedu sličnim putem. Red je da Britanci plaćaju ulazne vize u EU kao što smo mi morali da plaćamo prilikom ulaska u Britaniju. Ustvari, upravo na Britaniji treba pokazati kakvu su glupost uradili njeni građani, mada oni već postaju svjesni toga. Eu je tvorevina liberalne, kosmopolitske, demokratske Evrope i zato je ona trn u oku svim desnim, ekstremnim manipulatorima, kojima je čačkanje nosa, pljuvanje po podu, birtije pune duvanskog dima, vrijeđanje slabijih, prebijanje seksualnih manjina, šovinizam ... demokratsko pravo. Koje oni, naravno, zadržavaju samo za sebe. Evropa bez granica je blagodet za sve one koji su makar jednom prošli kroz njene 3-4 zemlje, koja niukom slučaju ne poništava posebnost svake zemlje, pravo da odlučuje o svemu što je čini posebnom, uključujući i odbranu od svih vrsta asimilacija. Čak, štoviše, EU je garant svega toga. Nedvosmisleno je da su u svjetskim razmjera među ekonomski najačim zemlje sa mnogobrojnim stanovništvom, bez obzira na skromnu visinu BDP per kapita. Tu prvenstveno mislim na Kinu, Indiju, Pakistan, Brazil, ... Valjda to dovoljno govori što znače potencijali 500-milionskog evropskog tržišta u odnosu na parcijalna tržišta zemalja koje je čine i kakav bi to bio hendikep za svaku ekonomiju koja bi se odrekla tog tržišta. Moram da se začudim nad poplavom konstatacija kako će proširenje EU ostati u drugom planu zbog pregovora oko izlaska Britanije iz EU. Ima Evropa dovoljno administrativnih kapaciteta da vodi paralelne pregovore, a u njenom je interesu da pokaže kako odluka Britanaca na referendumu nije poremetila njene osnove i političku orjentaciju. Moje skromno mišljenje je da bi dalje proširenje vratilo značaj EU.
Velika kriza EU: EU prolazi kroz veliku krizu koja je posljedica, u najvećoj mjeri, velike ekonomske krize i krize emigranata. Nije zanimarljiv ni ekonomski bum Kine u koju je masovno preseljena prerađivačka industrija za Zapada, čime je oslabljen ekonomski potencijal građana i ugrožena velika socijalna izdvajanja, a čiji suficit u razmjeni ne ide u potrošnju već u devizne rezerve Kine, što imobiliše veliki dio tražnje na svjetskom tržištu. Tek u posljednje vrijeme Kina pokušava tim novcem da zaposli svoju privredu van granica svojih granica. Mi malo stariji se śećamo što je EU značila za sve zemlje koje su joj pristupale prije desetina godina. Portugalija je od nerazvijene zemlje za desetak godina višestruko uvećala svoj BDP i ušla u rang vodeće zemlje među srednje razvijenim evropskim zemljama. Krize dolaze i prolaze. Nema sumnje da će doći vrijeme novog prosperiteta EU, kada će Britanci imati vremena da razmišljaju o svom nepromišljenom postupku. Sreća je Britanije što je ona dovoljno integrisana u zapadnu Evropu i što je veliki partner USA, pa će joj to omogućiti privilegovanu poziciju, na koju mnoge zemlje ne bi mogle da računaju.
Referendum i emocije puka: Dolazim do možda najvažnijeg dijela koji je Brexitom samo dobio novu potvrdu. Većina komentatora i analitičara koristilo je za referendum sintagmu „najdemokratskiji način odlučivanja“. Možda bi to i bio slučaj kada bi postojalo u ovim informatičkim vremenima minimum odgovornosti onih koji sprovode kampanje pred referendume. Ovako, za mene su referendumi mjesto na kojem se ispoljavaju najveće manipulacije i igranje sa (ne)obrazovanjem i emocijama puka. Logično je da je građane lakše zaplašiti raznim manipulacijama i lažima, produkovati ugroženost od drugih, potenciranjem izdvajanja i preskakanjem koristi, prijetnjama, kljukati nacionalnim patosom, nego im racionalno objasniti prednosti druge opcije. Plus je nemoguće lagati u mjeri koliko mogu da lažu oni prvi jer ne postoje čarobni štapići koji bi odjednom popravili sve što se treba popraviti. Za mene je pribjegavanje referendumima svojevrsni alibi za nesposobnost politčkih elita da donesu promišljenu i odgovornu odluku za sopstvenu državu. Samo oni koji snose odgovornost za svoje odluke mogu odgovorno donositi političke odluke. Što spriječava śutra neku domaćicu iz Jokšira da proziva i pljuje svoju vladu što je pao standard nakon izlaska Britanije iz EU, iako je i sama glasala za to? Śetite se referenduma u nekadašnjoj kreaturi od države, SR Jugoslaviji! Jesu li to bili „najdemokratskiji načini odlučivanja“? I što mislite na što bi ličio referendum za NATO ili protiv u Crnoj Gori? Da li bi se ona strana koja je protiv racionalno bavila razlozima protiv integrisanja Crne Gore u NATO ili bi se bavili Murinom, uranijumom, izmišljanjem baza po Crnoj Gori, ruskim raketama uperenim u Crnu Goru, pričama o pogibijama crnogorskih vojnika po stranim ratištima, ugroženošću terorizmom i sličnim proizvođenjem strahova i manipulacija emocijama. Bezbjednost i ostale prednosti evroatlanskih integracija nije moguće približiti građanima manipulacijama i emotivnim zloupotrebama već isključivo suvim činjenicama i racionalnošću. Poput one domaćice iz Jokšira kakva je odgovornost neke domaćice iz Plužina što bi mala Crna Gora śutra bila nečiji lak plijen?
Ekonomski sunovrat: Izlazak Velike Britanije iz EU, po predviđanu ekonomskih stručnjaka, dovest će do devalvacije britanske funte između 15 do 20%. Takođe, pokrenut će snage koje će dovesti do novog referenduma u Škotskoj i njenog izlaska iz Velike Britanije jer Škoti su u većini glasali za ostanak u EU (62% za ostanak i 38% za izlazak). Ubrzo nakon objave rezultata referenduma, britanska funta pala je za 10% prema američkom dolaru, na najnižu nivo od 1985. godine. Dan poslje refernduma, 24. juna, londonski FTSE 100 izgubio je oko 500 indeksnih bodova ili 120 milijardi funti, dok je FTSE 250, koji ima manji broj stranih kompanija, izgubio oko 11,4%. Britanske banke su izgubile najviše na berzama. U jednom danu Barclays banka je izgubila 22%, Lloyds 18%, dok je Bank of Scotland izgubila 16%. Mnoge druge kompanije su izgubile oko 40% svoje vrijednosti. Referendum,dum,dum,dum...
(Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)
