Bliži se jul, sa njim i početak jednog od najznačajnijih festivala u Crnoj Gori, KotorArta. Zvanično će ga u petak otvoriti segment namijenjen djeci i mladima – Kotorski festival pozorišta za djecu, a uslijediće programi Don Brankovih dana muzike, Kotor APSS-a, Festivala klapa i Pjace od filozofa. Do sredine avgusta, u Kotoru će biti priređeno 250 događaja glavnog i pratećeg programa, u kojima će učestvovati više od 1.000 izvođača, predavača, ansambala i umjetnika iz 23 zemlje na 30 lokacija Kotora i Boke.
Koordinator svih programa festivala KotorArt, njegov izvršni direktor, te i umjetnički direktor Festivala Don Brankovi dani muzike, Ratimir Martinović, za Portal Analitika se prisjeća začetaka onoga što danas predstavlja koliko zahtjevan, toliko i značajan kulturni poduhvat u Crnoj Gori. Želja je bila da se kvalitetan umjetnički sadržaj, koji će potvrđivati viševjekovne vrijednosti Kotora i njegove okoline.
- Prije 15 godina, kada smo sa don Brankom Sbutegom počinjali festivali, imali samo takav san. On se ostvaruje postupno i polako, a mi smo na tom putu, koji je nekad bolno nadrealan a nekad i neprohodan, istrajni, uporni, riješeni i svjesni da dobar dio ljudi danas i ne zna što to Kotor čini Gradom, sa velikim „G“ (iako mu je zvanično ta odrednica ukinuta!) i zašto dospijeva na UNESCO-ve i druge svjetske liste ljepote i vrijednosti. Pojedinci okupljeni u KotorArtovskoj asocijaciji festivala, svaki na svoj način voli ovaj Grad i očekuje da će vrijeme buduće donijeti bolja rješenja za Kotor i njegove probleme i muke – dodaje on.
Uspjeh KotorArta leži prije svega u tome što organizacija festivala ne počiva na starim modelima „koji su pregažani od vremena i prakse“.
- U Crnoj Gori smo naučili na asistencijalistički duh, da se sve riješava „odzogo“, u Vladi ili već nekim drugim - velom tajnosti obavijenim - odajama. Navikli smo na državne, nefunkcionalne mastodonte u kojima od, recimo, 30 zaposlenih zapravo radi samo njih troje. U Crnoj Gori smo naučili da sve mora biti definisano kao javna ustanova, kontrolisano gore spomenutim, omnipotentnim kafe-kuvaricama, iako je vrijeme pobilo takav koncept, iako se u Evropi i SAD-u stvari u kulturi u 21. vijeku definišu drugačije – ističe sagovornik Portala Analitika.
Martinović dalje navodi kako u Crnoj Gori ne postoji umjetnički događaj poput KotorArta koji svake godine animira brojne sponzore.
- Na uložena 2 eura koja dobijemo od države i Kotora, mi obezbjedimo još 1 euro od komercijalnih sponzora. Pazite, u pitanju je festival umjetnosti! I ne zaboravimo da se najveći dio novca vrati Kotoru i Crnoj Gori kroz smještajne troškove, avio prevoz, vanpansionsku potrošnju, poreze i sve ostalo što se plaća – precizira on.
Izvršni direktor KotorArta spada u red zagovornika produžavanja ljetnjih festivalskih aktivnosti na cijelu godinu, umjesto promjene termina održavanja.
- Život u Kotoru postoji i zimi, imate kritičnu masu ljudi i kada zavlada novembarski mrak i kada padaju februarske kiše, ali morate ih animirati i morate ljudima ponuditi kulturni sadržaj. Ne treba centralni KotorArt izmještati sa ljeta već treba druge najrazličitije kulturne sadržaje van sezone pojačati... Kulturni turizam ne bi trebala biti samo fraza. Već smo u pregovorima oko nekih muzičkih projekata koji bi mogli dovesti učesnike-turiste, onda kada je Kotor pust i kada je i ono malo hotelskih kapaciteta potpuno neiskorišteno – najavljuje on.
ANALITIKA: KotorArt, posebno Don Brankovi dani muzike, ove godine obilježavaju dva značajna datuma: 15 godina od osnivanja i deceniju od smrti don Branka Sbutege. U kojoj mjeri se izmijenila osnovna ideja na kojoj je nastao danas najposjećeniji festival u Crnoj Gori?MARTINOVIĆ: Sama ideja se suštinski nije promijenila - ideja Kotora kao Grada istinske umjetnosti, koji ne samo ljeti već i tokom cijele godine predstavlja mjesto realizacije kulturnih događaja visokih stručnih i produkcionih referenci. Kotor je Grad koji, svakako ne zaslugama naših generacija već učincima naših predaka, predstavlja oazu ljepote, kulture, bogate istorije i tradicije. Potpuno je prirodno da se na takav temelj nadoveže jedan kvalitetan umjetnički sadržaj koji će ove vrijednosti potvrđivati, prikazivati u novim kontekstima, otvarati drugačije percepcije starog Grada kao velike scene i mjesta susreta vrhunskih profesionalaca iz cijelog svijeta. Prije 15 godina, kada smo sa don Brankom počinjali festivali, imali samo takav san. On se ostvaruje postupno i polako, a mi smo na tom putu, koji je nekad bolno nadrealan a nekad i neprohodan, istrajni, uporni, riješeni i svjesni da dobar dio ljudi danas i ne zna što to Kotor čini Gradom, sa velikim „G“ (iako mu je zvanično ta odrednica ukinuta!) i zašto dospijeva na UNESCO-ve i druge svjetske liste ljepote i vrijednosti. Pojedinci okupljeni u KotorArtovskoj asocijaciji festivala, svaki na svoj način voli ovaj Grad i očekuje da će vrijeme buduće donijeti bolja rješenja za Kotor i njegove probleme i muke.
Mijenjajući svojim učincima sadašnjost, ipak smo, sa nadom u bolje, zagledani u budućnost.
ANALITIKA: Namjera da KotorArt postane festival sa cjelogodišnjim programom donekle je ostvarena ove godine, organizovanjem Kotorske koncertne sezone – muzičkog programa koji je nastao u saradnji sa Muzičkom školom „Vida Matjan“. Da li ste zadovoljni učinjenim?
MARTINOVIĆ: Nova direktorka Muzičke škole Laura Jovanović je mlada, ambiciozna i perspektivna menadžerka. U prvoj godini njenog mandata, Kotor je opet dobio svoju Koncertnu sezonu koju zajedničkim snagama realizuju Muzička škola „Vida Matjan“ i KotorArt Don Brankovi dani muzike. Više od 50 koncerata različitih solista, ansambala - domaćih i stranih - nastupilo je na scenama Grada, nudeći kulturni sadržaj kojeg se ne bi postidjele ni mnogo veće sredine. Takođe, jedan broj gostujućih umjetnika, koji su ujedno i univerzitetski profesori, držao je i besplatne radionice za učenike muzičke škole.
ANALITIKA: Kotoru trebaju institucije kulture. Mnoge su iz njega otišle, pa je krajnje vrijeme je da se počne vraćati ono što mu dugoročno treba. A nedostaju mu pozorište, manji orkestar, kancelarije Ministarstva kulture i UNESCO-a...
MARTINOVIĆ: Smatram da bi Grad danas trebalo da ima svoj kamerni orkestar. Pored pomenute muzičke škole i KotorArta, takva institucija kulture - Kotorski kamerni orkestar - bi sigurno doprinijela još intenzivnijem muzičkom životu Grada tokom cijele godine. Kotor ima jednu od najljepših i najjakustičnijih malih dvorana u regionu, a može se pohvaliti i izvanrednim koncertnim klavirom „Stenvej“. To su bili preduslovi da imamo najeminentnije svjetske muzičare poput pijanista Macujeva, Pogorelića, Berezovskog, violiniste Nemanje Radulovića i mnogih drugih. Sada je vrijeme da idemo dalje, da Kotor i preko zime bude umjetnički epicentar zemlje. Otpočeli smo sa tim procesom i podsjećam da sve što smo do sada započinjali, privodili smo kraju. Tu smo, istrajni u namjeri da dugoročno mijenjamo kulturnu sliku Grada za njegovu i dobrobit njegovih građana.
ANALITIKA: Da li je sticaj okolnosti ili odluka da ove godine Sea Rock festival ne bude dio programa KotorArta? Da li će biti još sličnih promjena ili novih programa?MARTINOVIĆ: To je odluka ljudi koji vode taj festival. Stvari su postavljane poprilično liberalno, kao i u EU, kod nas možete izaći kad god hoćete. Samo što nema člana 50. Ali ne možete tako lako ući u ovu asocijaciju. Danas je KotorArt sačinjen od programa kog realizuje nekoliko nevladinih fondacija i udruženja. Šest je programskih cjelina i svaku od njih vode renomirana imena svoje struke, renomirana ne samo u domaćim već i u međunarodnim okvirima. To je ono što je najvažnije - kvalitet programa koji reflektuje stručnost onih koji ga osmišljavaju i realizuju. Nerijetko imate situacije gdje nekompetentni ljudi, amateri ili kafe-kuvarice odlučuju o umjetničkim programima na bazi gledanja u šolju. U KotorArtu svaki urednik odgovara za svoj program, a lista umjetnika, koncept, međunarodne veze i međunarodni uspjesi koje ostvarujemo, potvrda su pravog puta.
ANALITIKA: Iako traje već 15 godina, KotorArt se i dalje bori za egzistenciju. Ko u ovom trenutku daje najveću podršku festivalu i da li je ona dovoljna za funkcionisanje tako kompleksne manifestacije kao što je KotorArt? Da li će festival konačno biti ustanovljen kao institucija?
MARTINOVIĆ: Pokrovitelji festivala su Opština Kotor i Ministarstvo kulture. Ne znam zašto se plasira priča o institucionalizaciji, kad KotorArt jeste institucionalizovan. U Crnoj Gori smo naučili na asistencijalistički duh, da se sve riješava „odzogo“ u Vladi ili već nekim drugim - velom tajnosti obavijenim - odajama. Navikli smo na državne, nefunkcionalne mastodonte u kojima od, recimo, 30 zaposlenih zapravo radi samo njih troje. U Crnoj Gori smo naučili da sve mora biti definisano kao javna ustanova, kontrolisano gore spomenutim, svemoćnim i omnipotentnim kafe-kuvaricama, iako je vrijeme pobilo takav koncept, iako se u Evropi i SAD-u stvari u kulturi u 21. vijeku definišu drugačije. Mi smo u Crnoj Gori naučili da se u institucijama kulture od 100% ukupnog budžeta, 80% daje na plate, a svega do 20% na programe. U sferi kulture u Crnoj Gori primjenjujemo mnogo toga što je, prosto, pregažano od vremena i prakse. Konačno, mislim da je vrijeme da i u kulturnoj politici, u menadžmentu u kulturi, u upravljanju kulturom, uhvatimo kopču sa svijetom. Kao što to uspješno i postupno radimo kada je riječ o drugim oblastima - turizmu, vojsci, saobraćajnoj infrastrukturi, itd. Ne kažem da je u bilo kojoj od ovih sfera idealno, ali se stvari se mrdaju sa mrtve tačke i mijenjanju - uvažavajuči nove prakse i modele.
Dakle, kada mi neko danas kaže zašto KotorArt nije javna ustanova, ja pitam - a zašto bi to morala da bude jedina forma organizovanja ako se u praksi dokazuje da ta forma funkcioniše značajno lošije od ove postojeće? Po svim mjerilima. I kad mi kažu da je javna ustanova „stabilnija“ ja ih pitam: je li kamion stabilniji i bolji od aviona zato što ima barem četiri točka? Valjda je onda bolje da se vozim kamionom jer, pored točkova, imam i retrovizore, volan i više prostora, i mnogo toga drugog nego, recimo, u avionu. Avionu sigurno nešto fali kad ima samo tri točka. To je ta logika.
Elem, KotorArt potpisuje ugovore sa Opštinom o izvršnom producentu Festivala, a producenti pojedinačnih programa potpisuju ugovore o realizaciji programa na osnovu ranije dostavljenog plana. Produkcija samog festivala se priprema besprjekorno, mnogo bolje nego što to urade javne ustanove koji za to imaju armije ljudi na platama i doprinosima. Pored samog kvalitetnog programa, pogledajte našu ekipu koja realizuje festival - to su velikom većinom stručna lica, magistri umjetnosti, menadžmenta, vodeći stručnjaci u svojim oblastima. Pogledajte marketnig - naš vizualni identitet za koje angažujemo najbolje dizajnere, fotografe, reditelje. Pogledajte listu naših komercijalnih sponzora - Coca-Cola, Luštica Bay, Prva banka, Sava osiguranje, CKB Banka, da spomenem samo najveće. Čak trećinu ukupnog budžeta KotorArt dobija od komercijalnih sponzora. Niti jedan umjetnički događaj našeg profila u zemlji ne animira toliko sponzora koliko mi, niti jedna javna ustanova kulture. I to nije slučaj samo ove godine. Na uložena dva eura koja dobijemo od države i Grada, mi obezbjedimo još jedan euro od komercijalnih sponzora. Pazite, u pitanju je festival umjetnosti! I ne zaboravimo da se najveći dio novca vrati Kotoru i Crnoj Gori kroz smještajne troškove, avio prevoz, vanpansionsku potrošnju, poreze i sve ostalo što se plaća. Da ne govorim o reklami, kontekstu i imidžu koje Festival pravi za Grad i državu. Pri svemu tome, naše izvještaje i informacije o realizaciji šaljemo pokroviteljima, poštujući ugovore potpisane sa njima kao i sve druge akte koji propisuje djelovanje u našoj struci, tj. i tu smo tretirani kao javna ustanova.
Dakle, sve ovo govori u prilog da mi jesmo institucija i u pravnom i ponajviše u umjetničkom, kvalitativnom, koncepcijskom, programskom, produkcionom, marketinškom, finansijskom, ali i pravnom smislu. Institucija koja je danas umjetnički brend Grada i države u kojoj nema nijednog stalno zaposlenog, i u kojoj više od 80% novca ide na programe, a ne na zaposlene.
Atipični i potpuno novi za crnogorske trendove u kulturi, pa možda još uvijek i neshvaćeni - to smo ponajviše!
ANALITIKA: U posljednje vrijeme čuju se komentari da bi trebalo promijeniti termine održavanja mnogih ljetnjih festivala, uključujući i KotorArt. Što bi takva eventualna odluka značila za turističko i kulturno pozicioniranje Kotora, ali i cijele Crne Gore?MARTINOVIĆ: Kotor, od davnina Grad bogatih pomoraca, danas ima nekoliko fakulteta, srednjih i osnovnih škola, muzeja, galerija, Kulturni centar, svoje fešte i festivale. To je Grad kome, iako još nema zaokruženu priču institucija kulture, predstavlja centar Boke, pa i primorja tokom zime. Život u Kotoru postoji i zimi, imate kritičnu masu ljudi i kada zavlada novembarski mrak i kada padaju februarske kiše, ali morate ih animirati i morate ljudima ponuditi kulturni sadržaj.
KotorArt je prije 15 godina pokrenut kao kulminacija koncertne sezone koju smo tokom cijele godinu imali u Muzičkoj školi. Dakle, ne treba centralni KotorArt izmještati sa ljeta već treba druge najrazličitije kulturne sadržaje van sezone pojačati. Davanja za kulturu moraju da budu značajno veća, tu mislim i na budžetska i sponzorska sredstva, moramo se izboriti za to, a producenti koji rade ljetnje programe, treba da budu angažovani da osmisle i zimske, imajući na umu sve specifičnosti koje taj period nosi. Kulturni turizam ne bi trebala biti samo fraza. Mi smo već u pregovorima oko nekih muzičkih projekata koji bi u Grad mogli dovesti učesnike-turiste, onda kada je Grad pust - tokom zimskih mjeseci i kada je i ono malo hotelskih kapaciteta Grada potpuno neiskorišteno. Dubrovnik je sebe napravio kongresnim centrom, a mislim da Kotor sa svojim pjacama, koje Dubrovnik recimo nema, treba da realizuje ideju cjelogodišnjih umjetničkih i kulturnih dešavanja osmišljenih tako da dovode upravo grupe učesnika, umjetnika, studenata umjetnosti, profesore, umjetničke ansamble u naš Grad van sezone.
ANALITIKA: I – da li je sve spremno za početak VIII Kotora Arta?
MARTINOVIĆ: Uvijek ima još nešto da se doradi, ali smo spremni. KotorArt počinje 1. jula i po običaju, startuje programom festivala za djecu, nastavlja se muzičkim, pa se pridružuju arhitekte, klape i filozofi. U pedesetak dana - od 1. jula do 17. avgusta - 250 događaja glavnog i pratećeg programa izvešće više od 1.000 izvođača, predavača, ansambala i umjetnika iz 23 zemlje na 30 lokacija Kotora i Boke.
Inače, puno je brojeva oko KotorArta. Ovo je zvanično 8. zajednički KotorArt. Najstariji među nama je, paradoksalno, Dječji - sa 24 godine trajanja, pa KotorArt Don Brankovi dani muzike sa 15 svojih ljeta, koliko obilježava i naš Festival klapa. Na prošlogodišnjem otvaranju smo, zbrajajući sve godine pojedinačnih festivala, došli do cifre od ne - sedam godina, nego - sedam decenija uloženih u ovaj festivalski konglomerat. Ove godine je bila dilema da li da festival računamo od godine od kada se KotorArt pravno institucionalizovao (oslanjajući se na naziv festivalskih pokušaja iz 1980-tih) ili da računamo od kada smo udruženim snagama krenuli dalje.
Don Branko Sbutega, intelektualac i humanista kakvog Kotor i Crna Gora nije i neće skoro imati, i ja, osnovali smo KotorArt 2001. I zbog ličnog odnosa prema njemu, čijih 10 godina smrti obilježavamo ove godine, ja ću se i ubuduće zalagati da uvažimo činjenicu da je upravo on osnovao Festival, tako da nam se možda desi da naredne godine iznenada ostarimo za koju godinu, baš kao što se svakom godinom podmlađujemo kroz ponovno rađanje umjetnosti u našem, već „vjekovima mladom Kotoru“.
Kristina JERKOV
Foto: KotorArt
