Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Ovo me neodoljivo podśeća na situaciju u Crnoj Gori u kojoj se svakog dana, po nekoliko stotina puta, ponavlja višljuka, višljuka, višljuka, ... i građani masovno jedu supu viljuškom. Iako crnogorske medije pratim izvan Crne Gore, jednog dana sam samo na državnoj televiziji izbrojao da se 126 puta ponavljaju riječi, organizovani kriminal, korupcija, krađa izbora... I to u kompletu, ne pojedinačno. Doduše, bješe tog dana zaśedanje parlamenta sa predloženom deklaracijom vezanom za pristupanje NATO savezu, ali, svejedno, mogu mislite koliko se to puta dnevno ponovi u svim crnogorskim medijima. I to toliko zveči da i mediji van Crne Gore, koji o njoj suštinski ne znaju skoro ništa, ili znaju naopako, sa velikim zadovoljstvom ponavljaju ta tri izlizana od upotrebe pojma koji treba da se duboko urežu u mozak svakom konzumentu.
Nepodnošljiva halabuka: Jedno drugo vrijeme u kojem su neki drugi akteri ponavljali svakodnevno neke druge konstrukcije, a neki tada, u izmjenjenim ulogama, bili žrtve nepodnošljive halabuke i urezivanja u mozgove pojmova koji su svakodnevno ponavljani u javnom prostoru, nije bilo dovoljan nauk građanima Crne Gore čim i dalje saučestvuju u prljavim političkim kampanjama. I sam sam, nakon roštilj - večere u Budvi sa svojim prijateljima u dvorištu kuće jednog od Komnenića, imao zaginuti kao prvorazredni primjerak „ustaše“ u raskopanim ulicama crnogorske prestonice turizma. Doduše ne „drogiranog“ ali, priznajem, pod dejstvom vatrene vodice. Bješe to u sred ljeta, prije žalosnog oktobarskog pohoda na konavaolske komšije. Već vidim kako ove moje riječi pokušavaju iskoristiti da mi objasne ko je suodgovoran za Konavle i tadašnju crnogorsku sramotu. Baš vam hvala! Što bih ja bez vas da mi vi ne otvoriste oči? Ma ste zaboravili da vam je veliki dio sadašnje opozicije bio aktivni učesnik i, što je još gore, ostao dosljedan u tome da su tada vodili „pravedan rat“! Uključujući i novopostavljenog ministra policije. Ono što je poenta mojega podśećanja na te sramne trenutke jeste da su oni koji su učestvovali u tim događajima bili drilovani da se bore protiv fašizma „koji prijeti da istrijebi srpski narod“. Ne mogu da ne pomenem i sramno putešestvije brigadeTO „Sava Kovačević“ ka mostarskom aerodromu mnogo prije agresije na Konavle i bilo kojeg oružanog sukoba, koje je započeto neviđenim šenlučenjem u nebo nad Nikšićem i koje je nekako potpuno nedopustivo zaboravljeno. U nikšićkom hotelu Onogošt smo, śedeći za šankom, moj kolega iz MONTEX-a, B. Jakšić, i ja , slušali od vozača autobusa koji se upravo vratio sa mostarskog aerodroma, đe je odvezao „teritorijalce“, kako su rezervisti brigade „Sava Kovačević“, na putu do mostarskog aerodroma, sa dugim cijevima ulazili u prodavnice, silovali usput i pucali po kućama pogrešne nacionalnosti ili vjere. Koliko su duboke rezove u moždanoj kori ostavili ondašnji prljavi propagandni centri i medijski poslušnici u nacionalnoj, vjerskoj i iskrivljenoj etičkoj svijesti većine građana Crne Gore govori izmjenjena nacionalna svijest Crnogoraca upoređenjem popisa prije i poslije ratova u bivšoj Jugoslaviji. Hubert M. Shelton je pisao: „Puno je lakše edukovati neuke ljude nego li ponovno edukovati ljude koji su laži uzeli za istinu“. Nekako ne mogu a da ne vjerujem da dobar dio tih „heroja“ danas, kao konzumenti neke druge propagande i kao psi nekog drugačijeg rata protiv Crne Gore, učestvuju u njenom demonizovanju i rušenju.Propagandne konstrukcije: Svakodnevno ponavljanje određenih riječi i pojmova stotinama puta nema drugu svrhu do da građanima implementira u svijest propagandne konstrukcije fašisoidnom tehnikom koju je najbolje definisao Gebels riječima: „Ako kažete dovoljno veliku laž i stalno je ponavljate, ljudi će na kraju u nju povjerovati“. Tako se vremenom može svašta pretvoriti u aksiom i kao posljedicu imamo da se uz pomen ili pomisao na nekog ili nešto automatski lijepi ono što je ponavljanjem utisnuto u svijest. Sličnom tehnologijom je srušena Jugoslavija i posijana mržnja među jugoslovenskim narodina. Većina ovih koji danas viču „lopovi, lopovi“, a i ovih kojima se viče „lopovi, lopovi“, urlali su tih dana kada je rušena vlast u Crnoj Gori „AB revolucijom“ - „lopovi, lopovi“! Što smo u međuvremenu naučili? Ništa! I dalje je populizam omiljena sportska disciplina u Crnoj Gori, a, bogami i šire još više. Adolf Hitler je pisao da propaganda „mora biti potpuno jasna ljudima koji su najmanje inteligentni“, da „manjinu koja bude mislila svojom glavom (treba) demonizovati“. Težnja je i političkih bukača i populista po Crnoj Gopri da zaslijepe sve ljude koji se ne mogu podičiti kritičkim umom. Jedini lijek kojim se građani mogu izboriti protiv svega što im se svakodnevno agresivno servira je da dignu glas protiv političkog, medijskog i svakojakog zagađenja javnog prostora. Mora se o situaciji u Crnoj Gori, o njenoj ekonomiji, vanjskoj i unutrašnjoj politici, sakralnim i nacionalnim pitanjima razgovarati prvo pristojno, zatim argumentovano, profesionalno, stručno i analitički. Bez jeftinog politikanstva i populizma. Sve one koji izbacuju populističke parole, određuju sebe kao žrece istine, poštenja, demokratije, i izriču najteže optužbe drugima bez dokaza, u startu treba ignorisati. Po Hitlerovom receptu, svi oni koji ne pristaju da budu žrtve takvih primitivnih političkih kampanja i koji misle svojom glavom, demonizuju se kao plaćenici i režimski aspiranti, vrlo često i od onih koji su imali više nego unosna namještenja, bilo kao dio vlasti, ili diplomatske službe, ili su bili dio poslovnog odnosa sa vlašću. Imate, gospodo, Danilovića za ministra policije pa utvrdite već jednom ko je plaćenik u Crnoj Gori i čiji! Ili se čovjek uživio toliko u nezasluženu poziciju ministra pa se bavi svim i svačim samo ne kontrolom „fer i poštenih“ izbora. To najbolje govori o poštenju onih koji su, sa namjerom da „obezbjede fer i poštene izbore“, prekršili Ustav i zakone Crne Gore. Valjda je sad jasno svima da su ušli u Vladu samo da promovišu sebe i svoju partiju, zloupotrijebe u propagandne svrhe svoju poziciju i da je to jedino što rade.
Zašto nisam fan Vučića: Postoji više razloga što ne mogu biti fan Aleksandra Vučića. Nije to zbog prošlosti. Što se mene tiče, spreman sam da zaboravim svačiju ružnu prošlost i da dozvolim da se ljudi mijenjaju, shvatajući svoje zablude i pogreške. Prihvatio sam to Đukanoviću, što ne bih i Vučiću. Kao objektivan čovjek, ne mogu mu sporiti niz stvari koje je uradio i koje zaslužuju poštovanje. U Srbiji postoje oni koji svaki potez vlasti dočekuju sa malicioznošću i svaki uspjeh obezvrijeđuju. Tako je je i sa pośetom predśednika Kine i sa mnogim drugim stvarima. Ja nijesam spreman da svaki potez Vučićeve vlasti obezvrijedim i izvrćem ruglu, iako se trudim da sačuvam mentalno zdravlje izbjegavajući da slušam njegove javne nastupe i nastupe njegovog okruženja. U Crnoj Gori je to još drastičnije. Nema većeg grijeha nego reći da je vlast u Crnoj Gori nešto dobro uradila, da je neki pripadnik vladajuće partije napisao, izgradio, uradio bilo što dobro. Odmah ćeš dobiti čuvene epitete o plaćeništvu, podaništvu, poltronstvu... Iako i ja imam, takođe, velike primjedbe na račun crnogorske vlasti, ali se one uglavnom odnose na propušteno. Gle čuda, upravo to propušteno političke partije nimalo ne tangira i potpuno ga izbjegavaju, čast izuzecima, jer im to nije oportuno u borbi za vlast i pridobijanje anticrnogorskih glasova. Bježe od toga da se ne zamjere Amfijevim adorantima i bigoterima.
Kad je Brano čuo pozitivne informacije: Brano Mandić, kolumnista Vijesti, morao je tek gostujući kod Zorana Kesića u „24 časa“, na B92, da prvi put čuje da je MMF za tekuću godinu od svih zemalja u regionu projektovao najveću stopu rasta u Crnoj Gori. Mislim da je 4,7%. Znam da objektivno u tome ima dosta učešća gradnje autoputa Bar – Boljare, ali nije u tome poenta. Poenta je da se od ogromne galame i prljavih kampanja ne može čuti nijedna normalna informacija. Najviše se čuje glas onih koji u parlamentu izgovaraju epohalne gluposti i onih što po medijima truju građane, stvarajući atmosferu sudnjeg dana. I obavezno: organizovan kriminal, korupcija, krađa izbora, organizovan kriminal, korupcija, krađa izbora, organizovan kriminal, korupcija, krađa izbora,, ... Kada sam jednom članu pokreta koji ispisuje an ženeral optužnice i čiji su čelnici nadmašili majku Terezu svojim etičkim vrlinama, sa svim svojim „časno“ stečenim milionima, rekao da u svojim redovima imaju kriminalce, lopove i prevarante (moja provokacija), odmah je izričito tražio da mu kažem po imenu i prezimenu ko su ti! Dočim oni optužuju bez imena i prezimena i bez toga o kojoj je inkriminaciji riječ. Osim: organizovan kriminal, korupcija, krađa izbora, organizovan kriminal, korupcija, krađa izbora, organizovan kriminal, korupcija, krađa izbora,... Skoro smo čuli biser da je čak čitava partija krivično odgovorna što u svojim redovima ima članove koji su činili krivična djela. Ni sud za ratne zločine u Hagu nije utvrdio kolektivnu odgovornost ali u Crnoj Gori ćemo i to izgleda imati. Do sada smo mislili da partije snose samo političku odgovornost koju kažnjavaju birači na izborima, a sada smo saznali i da mogu da snose krivičnu odgovornost. Kolektivno. Još nam samo fale „narodni sudovi“ iz 1945.godine i zabrana rada partija. Supa se ipak jede kašikom. (Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)
