Ovo je samo jedan od primjera kako funkcinoše naš zdravstveni sistem-ima ih na desetine. Od toga da, pričaju pacijenti iz gradova za sjevera, da nema konca, zavoja, potrebnih ljekova u domovima zdravlja. Ministar sve to, naravno, negira.
Fakat je, međutim, da je umjesto 16 miliona eura za nabavku igala, konaca, katetera, setova za infuziju, sondi, zavoja, stentova, defibrilatori, proteza zdravsteni sistem dobio je svega oko 5 pa iz Fonda upozoravaju da nijesu u mogućnosti da sami riješe nastali problem bez pomoći nadležnih institucija. Ilustracije radi - samo za potrebe Kliničkog centra u Podgorici, kako tvrde, za nabavku medicinskih sredstava neophodno je obezbijediti gotovo 11 i po miliona eura.
Ministar Šegrt tvrdi da se ništa nije desilo: Sa druge strane, ministar Budimir Šegrt, četiri mjeseca od kada je otvorena priča o tome da zdravstvenom sistemu prijeti kolaps, odgovara da se "ništa se nije dogodilo". Šegrt je kazao da do danas nije napravljen bilans stanja na zalihama potrošnog sanitetskog materijala.
"Neko je zbog toga morao da snosi odgovornost i nije slučajno što se u Fondu zdravstva desila promjena čelnog čovjeka", dodao je on.
Šegrt je poručio da alarma nema, sistem funkcioniše i ima svih potrebnih sredstava.
Zašto je opredijeljeno malo novca: Bivši ministar zdravlja Miodrag Pavličić za Portal Analitika kaže da mu nije jasno zašto je tako malo novca opredijeljeno.
“Ministarstvo je trebalo detaljnije obrazložiti takvu odluku da bude
razumljiva javnosti a direktori javnih ustanova, isto tako, sa više podataka izaći u javnost kako oni vide problem. Ovako možemo da nagađamo šta se dešava što je po malo i neodgovorno sa obje strane. Što je motivisalo Ministarstvo da donese takvu odluku ne znam, navodno postoje zalihe medicinskog materijala u bolnicama. Niko ne govori kako i zašto su nastale te zalihe, ako stvarno postoje.Treba reći gdje postoje, građani to očekuju”, kaže on.
Dodaje da je to, ma koji razlog bio, nedovoljno novca za javni sektor jer su medicinska sredstva skupa, uvoze se i ne smije se dozvoliti da ih nema. “Ako se to desi građani će sve to kupovati u našim apotekama a onda se to zove kolaps. Ovdje se misli na na sredstva koja se koriste u operacionim salama, intenzivnim njegamana, klinikama, odjeljenjima”, kaže bivši ministar.
Međusobne optužbe: O tome ko je kriv i što nema više para za nabavku materijala- Šegrt i Kenan Hrapović su se međusobno optuživali mjesecima po medijima. Upućeni kažu da je po srijedi lični sukob, koji datira još od kada je ministar bio na čelu bolnice u Meljinama. Osim o nabavci materijala sporili su se i o tome da li treba da se ljekovi na recept kupuju u privatnim apotekama, zašto još nema Pravilnika o referentim cijenama ljekova, ko sastavlja listu ljekova koji se izdaju na recept...i još ponečega…
Bivšem ministru Pavličiću sve izgleda kao lični sukob.
”Mislim da ima dosta ličnog, a volio bih da je konceptualni sukob, pa da se ta viđenja prezentiraju javnosti. Možda energiju tom sukobu daje partijska ili druga okolina što je uobičajeni folklor za ovaj prostor. Ne bih se čudio da i privatni interesi koji se prelamaju preko novca građana za zdravstvo imaju uticaja. U javnim nastupima obje strane vjerovatno kriju ključne stvari sa kojim ne žele da izađu u javnost”, kaže on.
Dodaje, međutim, da dualitet izmedju Ministarstva zdravlja i Fonda nije problem samo kod nas, već da se dešava i u drugim državama. “Simptom je neuređenosti sistema koji je imanentan društvima na ovom stupnju društvenog razvoja, a to znači da se problemi dijagnostikuju ali u isto vrijeme i ne liječe”, kaže on.
O tome je li zdravstvo pred kolapsom, Šegrt će odgovarati pred nadležnim parlamentarnim odborom.
Senzacionalizam i širenje panike: Do tada iz vladajuće DPS tvrde da je riječ o senzacionalizmu i širenju panike.
„Ovo je ipak ozbiljna država, a čini mi se da pojedinci više vole te neke atrakcije koje se dešavaju da bi uzburkali javnost nego što gledaju na problem onako kako u suštini jeste. Sredstava za zdravstveni sistem u Crnoj Gori mora biti i ona neće biti nedostatna . Siguran sam da će se naći rješenje. Vlada neće dopustiti da građani trpe zbog toga što trenutno ima ili nema novca u budžetu”, kaže dr Halid Duković iz skupštinskog Odbora za zdravstvo rad i socijalnu politiku.
Pred kolapsom ili ne, bio lični ili konceptualni sukob dva do skoro ključna čovjeka, naš zdravsteni sistem evropski potrošački indeks definiše kao najzaostaliji u Evropi. Crna Gora je država koja za zdravstvo izdvaja najmanje iz budžeta od svih evropskih zemalja, pet odsto za razliku od evropskih 8 do 12 posto, ima najmanji broj ljekara po glavi stanovnika u Evropi, najgoru medicinsku edukaciju u Evropi i loše uslove za rad.
Naši ljekari među najmanje plaćenim: Naši ljekari, takođe, su medju najmanje plaćenim, iako se u javnosti barata cifrom da ljekar specijalista koji dežura može zaraditi i više od hiljadu eura mjesečno. Sindikat doktora je izračunao precizno-ako radi duplo radno vrijeme, odnosno 80 sati nedjeljno, specijalista može zaraditi nešto manje od 1.100 eura.
Ministar je sa predstavnicima reprezentativnih sindikata potpisao Granski kolektivni ugovor, kojim je zaposlenima u tom sistemu obezbijeđeno povećanje plate. Kako kažu nadležni, jedino koliko je moguće.
Za predsjednik Sindikata zdravstva Vladimira Pavićevića povećanje nije zanemarljivo-medicinskim sestrama koje rade na težim poslovima i nemaju prekovremenog rada, zavisno od godina staža, povećati će se plata 26 eura.
On je objasnio da će se ljekarima opšte prakse plate povećati oko 60 eura nominalno, specijalistima 84 eura prosječno, a subspecijalistima oko 92 eura.
Ima i onih koji nijesu baš toliko zadovoljni. Sindikat doktora medicine Crne Gore SDMCG, smatra toliko povećanje zarada nije dovoljno i da su potpisnici ugovora izdali interesa doktora medicine zaposlene u javnom sektoru.
I bivši ministar Pavličić, koji godinama ne radi u sistemu javnog zdravstva već se opredijelio za rad u privatnoj praksi, kaže da je povećanje nedovoljno.
“Dok god u državi neko u institucijama koje finansira država ima veća primanja od vrhunskog doktora specijaliste to se zove bolesnim stanjem koje je neodrživo”, ocjenjuje on.
Prema dostupnim podacima, gradjani Crne Gore izdvajaju najviše novca za zdravstveno osiguranje od susjeda i zemalja EU. Da li se od poslodavaca naplati obavezno zdravstveno osiguranje ili im se kao u slučaju poreza na lična primanja toleriše da zbog krize godinama ne plaćaju dadzbine državi, pa budzet ostaje zakinut za ta sredstva? Da li se dobro gazduje novcem i što je istina u međusobnim optužbama Šegrta i Hrapovića oko toga gdje se i kako novac troši? Da li su stvarno najveći problem bolovanja i prekomjereno izdavanje ljekova na recept? Puno pitanja, bez odgovora.
Jedno je sigurno, makar, kad je prosta računica u pitanju. Lijek koji je potreban sagovorniku Portala Analitika sa početka teksta košta ovu državu neuporedivo manje nego što bi ih koštala amputacija noge. Koliko je takvih slučajeva?
Vesna RAJKOVIĆ- NENADIĆ
