Društvo

Liječenje narkomana u Crnoj Gori: Ko ga je tjerao da se drogira?

Sve smo pokušali - ali bez uspjeha, moj sin se i dalje drogira, kaže za Portal Analitika majka tridesetdvogodišnjeg mladića koji je više od desetak godina zavisnik od heroina. Bio je u bolnici u Kotoru na detoksikaciji, ugradjivao je takozvane blokatore, bio na Kakarickoj gori….razmišljali smo o odlasku u Rusiju jer smo čuli da se tamo za oko desetak hiljada eura uspješno liječe zavisnici, ali na kraju nijesmo otišli jer moj sin nije htio…ovo je samo jedna od priča roditeljima o djeci koja se drogiraju u Crnoj Gori. “Sreća” ove porodice je što su mogli da plate razna liječenja. I što su to htjeli, jer ima mnogih, pokazalo je naše istraživanje, koji kada čuju da im se dijete drogira ne žele da sa njim imaju bilo kakav kontakt.
Liječenje narkomana u Crnoj Gori: Ko ga je tjerao da se drogira?
Portal AnalitikaIzvor

A porodica u kojima ima narkomana u našoj zemlji ima na stotine. Kao i mogućnosti i načina liječenja. Najčešće skupih, koje plaća porodica.

Obično se krene od detoksikacije, u nekom od lokalnih domova zdravlja. Detoksikacija traje nekoliko dana, zavisnici se oslobadjaju od fizičke zavisnosti, čisti im se organizam i tada prebrode čuvene apstinencijalne krize. Najčešće u krugu porodice ili nekog ko o njima brine. Ako baš ne mogu da sve to izdrže završe u bolnici u Kotoru, kada se za njih oslobodi mjesto. Tamo ima oko desetak kreveta i zavisnici budu izmedju sedam i mjesec dana. Najčešće dodju na “ivici života”, tamo se malo fizički oporave i kada izadju nastave starim putem droge. I tako iznova.

Ugradnja blokatora van Crne Gore: Ima i onih koji su čuli za takozvane blokatore, koji se u Crnoj Gori u sistemu javnog zdravstva ne koriste, jer nijesu dozvoljeni metodi liječenja. Zato se ugradnja blokatora radi “ispod žita” ili u nekoj od privatnih klinika u Beogradu.

Detoksikacija i ugradnja implanta u Beogradu košta do 5000 eura. Implant se zavisnicima ugrađuje pod kožu i traje tri, šest ili dvanaest mjeseci. Takozvani blokatori neutrališu želju za herionom, ali je njihova efikasnost problematična.

Postoji i jeftinija varijanta. Implant se kupi u Srbiji za 500 eura. Naravno, ne može ih kupiti svako, nego ljekari iz privatnih ordinacija imaju svoje saradnike. Onda se u Crnoj Gori pronađe hirurg dobre volje koji ga ugradi, pričaju za Portal Analitika roditelji jednog od dugogodišnjih zavisnika. O tome su još prije par godina pisali mediji, ali se stara praksa nastavlja.

„Pokušavamo na svaki način da spasimo svoje dijete“, kaže majka tog zavisnika.

Suboteksi na crnom tržištu: Na crnom tržištu nude se razne tablete za navodno odvikavanje od droga-suboteksi, subofiksi-kako objašnjavaju upućeni-sve to je ustvari samo zamjena za drogu.Po istoj ili najčešće višoj cijeni.

Za one koji se na taj način ne “skinu sa heroina“ ostaje mogućnost metadonoskog ambulatnog liječenja u Domu zdravlja u Podgorici i Kakaricka gora. Za boravak u toj državnoj ustanovi potrebno je mjesečno platiti 230 eura. Što češto porodica iscrpljena finansijski i na svaki drugi način nije u mogućnosti.

NVO traži besplatno liječenje narkomana: Nevladine organizacije koje se bave liječenjem zavisnika su nakon smrti Podgoričanke I.C. dugogodišnje zavisnice od droga i majke troje maloljetne djece, tražile da liječenje u Kakarickoj gori bude besplatno.

sasamijovicok

Kakaricka gora, kako kaže Saša Mijović iz NVO 4 Life, ima godišnji budžet od 700 hiljada eura, a kod njih boravi oko 20 zavisnika. Ostaje nejasno zbog čega naplaćuju participaciju za liječenje od 230 eura, i zbog čega je cijena liječenja zavisnika u Crnoj Gori 1000 eura, kada je u susjednoj Hrvatskoj 500.

Aleksandar Radinović, direktor javne ustanove Kakaricka gora, na sjednici skupštinskog Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje, rekao je da je cijena od hiljadu eura po osobi realna, jer se radi o korektnim uslovima.

On je naveo da jedan dio zavisnika ne želi da se liječi, jedan dio nikad ne uđe u sistem zdravstvene zaštite, a jedan dio završi kao I.C.

,,Ali ne bih se složio da je stanje tako alarmantno kako je prikazano. Ja bih istakao da je stanje u ovoj oblasti u odnosu na prije desetak godina znatno bolje, ali to nije razlog da ga dalje ne unapređujemo i to treba raditi sistemski", poručio je Radinović.

radinovicok

Da li je baš tako:  Godinama, nemamo zvaničnih podataka o tome koliko u Crnoj Gori stvarno ima zavisnika. Tek se obradjuju podaci iz 2013. godine a nevladine organizacije procjenjuju da ih ima čak oko deset hiljada.

Jovan Bulajić iz NVO Preporod naglašava da, i kada se objave zvanični podaci, oni neće predstavljati tačan broj zavisnika, već samo broj onih koji su zatražili tretman.

Granica kada se počinje drogirati je sve niža. “Doveli su mi djevojčicu iz jednog malog mjesta , koja ima 14 godina i koja je već zavisnica od heroina”, ispičao je za Portal Analitika jedan od ljekara koji liječi zavisike.

Posljednji podaci iz istraživanja pokazuju da je 84 odsto ispitanika prvi put probalo psihoatkivne supstance u periodu dok su bili mlađi od 18 godina, a čak 44 odsto njih u uzrastu mlađem od 15 godina starosti. 81odsto ispitanika uzima droge preko igle i šprica, dok je 63 odsto njih počelo na ovaj način uzimati drogu dok su bili mlađi od 20 godina, dok čak 32 odsto dok su bili maloljetnici, odnosno 3 odsto dok su bili mlađi od 15 godina.

Nema dječjeg psihijatra: NVO Juventas je ukazao da je poseban problem to što u Crnoj Gori nema dječjeg psihijatra a kamoli adekvatnog liječenja.

“Roditelji se često obraćaju nevladinim organizacijama po savjet, jer nijesu u mogućnosti da dobiju potrebnu pomoć u okviru sistema zdravstvene, niti socijalne zaštite. Roditelji navode da psihijatri nijesu spremni da liječe maloljetne osobe oboljele od bolesti zavisnosti od psihoaktivnih supstanci, dok radnici centara za socijalni rad “razumiju situaciju, ali su im ruke svezane”, jer ne postoje ustanove za liječenje maloljetnika“., tvrde u toj nevladinoj organizaciji.

U praksi je, kako se dodaje, smiještanje maloljetnika na liječenje u psihijatrijsku ustanovu je praktično nemoguće, posebno onih koji su zavisni od psihoaktivnih supstanci.

„Alternativa koja se roditeljima nudi, a ukoliko maloljetna osoba ima i još neki psihološki ili mentalni izazov, je da se izvrši hospitalizacija, ali da roditelj bude 24 sata prisutan u bolnici tokom cijelog trajanja liječenja. Sa druge strane, roditeljima se često savjetuje da djecu prijave policiji za, najčešće nasilje u porodici, kako bi se smjestili u Resursni centar za djecu i omladinu. Mišljenja smo da ovakav tretman maloljetnih osoba doprinosi direktnom produžetku agonije i njih i njihovih porodica, a pogubno utiče na oboljelu osobu u smislu ranog otkrivanja i liječenja bolesti koje je u driektnoj sprezi sa stopom uspješnosti liječenja i eventualnim konačnim izlječenjem”, kažu u toj nevladinoj organizaciji.

juventas

Dodaju i da je starosna granica za liječenje maloljetnika, koji su opijatski zavisnici, metadonskom detoksikacijom ili supstitucijom, u zemljama Evropske unije, ali i zemljama regiona poput Srbije, Makedonije i Hrvatske, odavno pomjerena na 16 godina starosti ili da je uopšte nema.

No, posebno je pitanje otkud djeci u Crnoj Gori, gdje posebno u malim mjestima  svako svakoga zna, droga? Odavno se zna da svaki ulaz ima svog dilera, sve češće se čuje i da svaka škola ima svog-najčešće učenika škole.

Lako doći do droge: Na pitanje kako objašnjava činjenicu da je danas prilično lako doći do droge, te da se često može čuti kako je lakše kupiti gram heroina nego antibiotik, Jovan Bulajić iz NVO Preporod kaže da nema pravi odgovor. ”U nekim državama  se dilovanje kažnjava kidanjem ekstremiteta ili smrću, ali ljudi i dalje to rade”, kaže on.

jovanbulajicok

Odgovor se, kažu upućeni, krije u stotinama kilograma raznih droga za koje je Crna Gora tranzitno područje- jedan dio mora ostati i u našoj zemlji.

Zato se posebno ukazuje na preventivu a nevladine organizacije koje se ozbiljnije bave ovom problematikom kažu da na tome treba posebno raditi. Kao i na podršku korisničkom servisu. Što vlada i njene razne komisije za raspodjelu novca za nevladine orgzanizacije nijesu prepoznale.

Stotine hiljada eura se godišnje dijeli raznim organizacijama za borbu potiv droge-skoro pa nema čime se ne bore protiv droge- ali, zanimljvo, novac za podršku korisničkom servisu-nijesu dali...Kako se i gdje troši novac koji se godinama dijeli teško je saznati. Prostom računicom je, medjutim, lako utvrditi da je, ako je liječenje na Kakarickoj gori u nekim slučajevima uspješno, za mali dio tog novca makar jedan život mogao biti spašen.

Odavno se govori i o formiranju Komisije za droge, koja je trebalo da bude formirana 2013. godine, a nevladine organizacije traže i da njihovi predstavnici budu uključeni u Državni savjet za sprječavanje zloupotrebe droga. Sa druge strane, Vlada piše Strategije, evaulacije već napisanih primjećuje značajan napredak u borbi protiv droge....

Sve je to lijepo, ali mi od toga nemamo ama baš ništa, kaže majka dugogodišnjeg zavisnika sa početka teksta. Kako kaže, ostaje im još da probaju da pošalju sina u neki od besplatnih centara za liječenje zavisnika za  koje su čuli putem medija. Zavisnici u tim centrima borave najmanje godinu i po, sa njima rade bivši zavisnici, neki od njih „liječenje baziraju na vjeri u Isusa Hrista“ , neki su značajno liberalniji. Nema nikakvih tableta i „“skidaju se na suvo“. Jedan od takvih centara radi već nekoliko godina kod Danilovrada. „Čuli smo sa su se neki izliječili i prestali da se drogiraju“, kaže ona i dodaje da im je to sada jedini preostali način jer više nemaju novca ni za kakvo drugo liječenje.

Rob druge zavisnosti: Nakon toliko godina, ni sama više uopšte ne vjeruje da će njen sin ikada biti dobro. „Dobro je sve što pomaže, ukoliko čovjek ne postane rob neke druge zavisnosti“, prokomentarisao je dr Ljubinko Kaludjerović taj način liječenja.

drkaluderovicok

Dugodišnja zavisnica koja je imala troje maloljetne djece nije preživljela pakao droge. Nikoga nije bilo da joj pomogne- mediji pišu da je ona pomagala drugarici, takodje zavisnici, koja je bila nepokretna i donosila joj hranu i koja je nakon njene smrti ostala sama na ivici smrti.

Koliko je takvih slučajeva? I što sa njima? Jovan Bulajić iz NVO Preporod kaže da Crna Gora još uvijek nije svjesna razmjera ovog problema i njegovih posljedica po društvo. Stoga je, kako kaže, jako važno raditi na podizanju svijesti naroda.

”Ljudi osuđuju. Kažu – ko ga je tjerao da se drogira.” Medjutim, od malih nogu svi nas uče da ne treba brzo voziti, pa ipak ljudi voze brzo i gube se životi.”, odgovara Bulajić.

 Za početak, podizanje svijesti ne znači pričati o ovome samo kada neko umre.

Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ

Portal Analitika