Deset zemalja članica priznaje istopolni brak, a i Finska ima zakon koji će tek početi da primjenjuje. Ipak, u većini zemalja se mogu sklapati takozvana registrovana partnerstva ili građanska partnerstva, što parovima daje mogućnost regulisanja pravnih i imovinskih pitanja. Pored toga, istopolni brakovi se u Evropi mogu sklapati i na Islandu i u Norveškoj.
Zakon o istopolnom braku usvojen je ubjedljivom većinom, uz podršku ljevice i stranaka centra. Međutim, nije mogao da stupi na snagu zbog procedure za referendum koji su pokrenule konzervativne grupe uz podršku desničarske opozicije i katoličke crkve.
Parlament je u proljeće blokirao ovu procedru, smatrajući da se ovaj zakon ne može osporavati na rederendumu jer prema mišljenju poslanika spada u oblast osnovnih prava garantovanih Ustavom. Ustavni savjet je 22. oktobra odbacio takvu analizu i naložio nastavak procedure za referendum.
Na sličnom izjašnjavanju 2012. godine 55% odsto Slovenaca izjasnilo se protiv novih prava za istopolne parove.
Novi zakon, koji su prije svega podržali partija centra premijera Mira Cerara i njen socijal-demokratski koalicioni partner, definiše brak kao „doživotnu zajednicu dvije osobe nezavisno od pola”.
U Sloveniji, zemlji od dva miliona stanovnika, za referendum protiv promjene zakona potrebno je prikupiti najmanje 40.000 potpisa, dok je najmanja izlaznost za uspjeh referenduma 21%. Referendumom se ne smije zalaziti u osnovna prava.
Protivnici istopolnih brakova su nakon usvajanja zakona u martu u roku od mjesec dana prikupili 40.000 potpisa.
