O novoj knjizi jednog od najznačajnijih crnogorskih pjesnika pisao je Pavle Goranović, koji u predgovoru kaže da Lomparev opus sačinjavaju raznovrsni poetički iskazi, kao djelovi jedne sasvim lične, a opet nacionalne, pa opet univerzalne, poetske kosmologije.
- Navikao nas je Lompar da uvijek piše drugačije knjige, da tvori svjetove kojima obilazimo prostore naših sjećanja, da od proze stvara poeziju i obrnuto, od istorijskih pasaža lirsku fantastiku, od magijskih sadržaja jednu bolnu stvarnost koju gotovo možemo da dotaknemo. I ova knjiga, sastavljena od dva upečatljiva rukopisa ("Vrijeme u kojemu sam prošlost – hronike rastrojstva" i "Mit o izgubljenim dodirima"), ako ništa drugo potvrđuje makar da Lompar i dalje obitava u snovima, koji i odranije bijahu njegovi "najveći posjedi". Nimalo slučajno, u podnaslovu, sam autor određuje ove pjesme "hronikama". Ma koliko da je po srijedi jedna uspjela poetička igra sa žanrovima, toliko je značenjski korektna ova odrednica. Zbilja, slike koje Lompar predočava dešavale su se u različitim vremenima, koja ne liče jedno na drugo, osim po osnovnim znakovima koji prožimaju autorovo pismo. A ti su znakovi kod njega uvijek isti: samoća, daljina, obale, ptice, tišina, melanholija, grijeh...
Smjena vremena se onda odvija kao prikaz smjena čovjekovih nesreća, njegove nenaviknutosti na ovakav svijet. Otuda Lompar obilazi ona vremena u kojima više ništa ne živi, osim tankih i najčešće bolnih uspomena. Što je onda ova knjiga, nego - Lomparevim načinom rečeno - jedan snažan "udah sjećanja". Što je u tom slučaju "Vrijeme u kojemu sam prošlost" nego pronalazak odavno utisnutih zapisa, iz vremena koje nam je toliko daleko ili strano, da nam se više i ne čini našim. Zato su lirska bilježenja tih zapisa označena kao "hronike rastrojstva"... Mladen Lompar se još jednom iskazao kao pjesnik moćnih predskazanja, u našoj literaturi ni na koga nalik i čijom su pjesničkom harizmom dostignuti sami vrhovi savremenog crnogorskog pjesništva - zapisao je Goranović.
Mladen Lompar rođen je 22. marta 1944. godine na Cetinju, a završio je Filozofski fakultet u Beogradu. U njegovom značajnom opusu knjiga poezije, najvažnija mjesta zauzimaju "Pustinožitelj", "Dnevnik iz boce", "Dodir za gubilište", "Kraljica Jakvinta Opat Dolči i vrijeme stida", "Boca lude princeze", "Triptihon iz nacionalne biblioteke", "Noć iz lapidarija" i "Sjena na sceni". Lompar je predśednik Crnogorskog PEN Centra, i potpredśednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, član Matice crnogorske i Crnogorskog društva nezavisnih književnika. Glavni je i odgovorni urednik časopisa Ars. Bio je član Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima su Risto Ratković (2004), Trinaestojulska nagrada (2007), Vito Nikolić (2009), Aleksandar Leso Ivanović (2010) i Miroslavljevo jevanđelje (2010).
