Svi se sjećamo - kada je 2008. godine cijena sirove nafte krenula vrtoglavo da skače, svi su brže - bolje potrčali i poskupio je cijeli niz proizvoda i usluga, uključujući osnovne životne namirnice.
Svi su objašnjavli kako Crna Gora nema sopstvene prerađivačke kapacitete nafte, da je gorivo jedna od najznačajnijih stavki u cijeni proizvoda i usluga...
Mnogi su tvrdili da je jedini način da cijene u takvim okolnostima miruju – da država smanji dadžbine na gorivo koje su iznosile i iznose 55 odsto od prihoda na jedan litar. No, i država je ostala neumoljiva i nije htjela da se odrekne značajne stavke u budžetu. Naravno, kao ni trgovci dodatne zarade.
„Cijene goriva, ne samo da opterećuju porodični budžet i predstavljaju jako veliki udar za životni standard, nego predstavljaju i značajnu stavku kao input mnogih proizvođača, i na taj način višestruko doprinose porastu cijena i stvaraju jednu nestabilnu ekonomiju“, objašnjavao je tada medijima profesor Milenko Popović.
Na kraju je sve, po običaju, išlo po džepu građana.
Različiti aršini: Posljednjih mjeseci situacija je obratna. Cijena goriva pada, ali više niko ne pominje da bi i neki proizvodi, barem osnovne životne namirnice, trebalo da pojeftine. To više nije bitna stavka u fomiranju konačne cijene. Pa pojefinjenja neće ni biti!
Cijene nafte na svjetskom tržištu su pale na 55 dolara po barelu, cijene goriva u Crnoj Gori takođe. Doduše, ne u onolikoj mjeri koliko bi se očekivalo, za što je objašnjenje stiglo od Ministarstva ekonomije. Iz tog resora, koji određuje maksimalne maloprodajne cijene, više puta je saopšteno da pad ili rast cijena nafte na međunarodnim berzama ne znači da odmah treba da budu i niže cijene goriva na pumpama. Na pumpama se cijene, kako objašnjavaju, ne računaju na osnovu sirove nafte, već cijena naftnih derivata na međunarodnom tržištu i valutnog odnosa eura i američkog dolara.
Tako sada gorivo kod nas košta za oko 20 centi po litru manje nego početkom godine. No, pojeftinjenja ostalih proizvoda nema ni na vidiku. Čak ni pojeftinjenja - prevoza.
Neki razlog uvijek se nađe. Za to bi, kažu, cijene goriva morale biti još niže, čak ispod eura.
Božo Bulatović, vlasnik prevoznog preduzeća „Bulatović trgopolje“ tvrdi da nema uslova za snižavanje cijena karata jer im je sa ovim cijenama goriva i karata poslovanje na ivici rentabilnosti.
Ni taksisti ne planiraju smanjenje cijena usluga. „Ovo je trenutni pad cijena goriva, tako da ne razmišljamo o pojeftinjenjima. Cijene su ostajale iste i kada je litar benzina bio skoro 1, 5 eura“, kazao je Saša Lučić iz Halo taksija.
Jedan taksista nam je ispričao da ne mogu da snižavaju cijene prevoza jer su u međuvremenu poskupile gume i održavanje automobila.
Slično razmišljaju i pekari. Cijena goriva, kažu, ne utiče mnogo na formiranje cijene hljeba i peciva. “Presudnu ulogu u formiranju naših cijena imaju sirovine koje su ove godine bile skupe zbog loše godine u poljoprivredi”, kaže Dubravka Lješković iz pekare Trivit-Nikpek iz Nikšića.
Ipak, za upućene, matematika je jasna. Slažu se da cijena goriva nije odlučujući faktor, ali da jeste bitan.
Nadoknađivaje gubitaka ili nefunkcionisanje tržišnih zakona: Ekonomska analitičarka Ana Nives Radović za Portal Analitika ocjenjuje da je kriza uradila svoje, pa pojeftinjenja neće biti.
„Cijena nafte je samo jedan od faktora kada je riječ o obračunavanju cijene goriva. Mislim da će cijena nafte a samim tim i goriva kod nas padati u narednih desetak dana, ali će se taj trend pada zaustaviti. Sniženje cijene goriva, međutim, neće uticati na snižavnje cijena u maloprodaji jer su naši proizvođači i trgovci poslovali sa gubicima ili na nuli posljednjih godina, tako da će sada iskoristiti šansu da smanje troškove i anuliraju gubitke kako ne bi snižavali zarade i otpuštali ljude. Da situacija nije takva, imali bi prostora za snižavanje cijena robe, jer bi na taj način postali konkuretniji“, kaže ona.
Kako dodaje Radovićeva, prostora za smanjenja cijena ostalih proizvoda bi bilo samo ako bi cijena goriva drastično pala, što se neće desiti.
Predrag Boljević iz Centra za zaštitu potrošača kaže da bi trebalo da dođe do pojeftinjenja, ali je uvjeren da nas tako nešto neće obradovati. Kako je Boljević ranije ocijenio za Portal Analitika, crnogorski trgovac nema logiku da je nekad dobro “otići u rikverc”.
“Ovdje ne važe zakoni tržišta. Mali trgovci nikada nijesu snizili jednom poskupljeli proizvod“, kaže on.
Ista je slika i u regionu. I tamo cijene goriva padaju, ali ne i prevoza, hljeba i mlijeka.
Analitičari u Srbiji u pomoć prizivaju državu.
"Mi imamo totalno liberalizovano tržište naftnih derivata i na neki način liberalizovano tržište nekih proizvoda i usluga. Međutim, država bi morala da bude korektor, mora se signalizirati nekome da je preskup, mora se napraviti mehanizam da tržište počne da funkcioniše, da nema kartelskih dogovora, da drže monopolsku cijenu", kaže Jelica Putniković, urednica u Balkan magazinu i stručnjakinja za energetska pitanja,
Odgovor je svuda isti - tržište je slobodno i država samo kroz limitiranje marži može da utiče na cijene, što rade neke zemlje regiona.
Kod nas marže trgovaca, prema analizi Privredne komore, iznose i do 30 odsto, posebno na odjeću i obuću, dok su na osnovne namirnice manje. A ako slučajno i desi neko pojeftinjenje - u Crnoj Gori se to ne dešava zbog niže cijene goriva, nego zbog deflacije.
Ana Nives Radović kaže da su ipak snižene cijene nekih usluga, na primjer frizerskih, ili premije osiguranja, ali da se ni u kom slučaju ne može govoriti o nekom pojeftinjenju koje će građani osjetiti.
„Dok ne pojeftine osnovne životne namirnice to građani neće osjetiti”, zaključuje ona.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
