Muzički publicista i poznavalac Hendriksovog stvaralaštva Nebojša Vujović kazao je da ga raduje što je Bakić uspjela da otvori "Hendriksov sarkofag i omogućila čitaocima da proniknu kroz detalje i anegdote u njegovu višeslojnu ličnost".
- Kao što je Kiš svojevremeno govorio da se književnost dijeli na prije i poslije Borhesa, može se reći da se muzičko stvaralaštvo dijeli na prije i poslije - Hendriksa. Poznat kao vrhunski gitarista, Hendriks je bio inovator koji je u svakom smislu pomjerao granicu, naglasio je Vujović.
U knjizi je praćen Hendriksov muzički put počev od njegove saradnje sa Litl Ričardom, Ajkom i Tinom Tarner, kroz njegov boravak u Delta Misisipiju unutar afroameričkog Chitlin’ Circuit muzičkog kruga, zatim kroz rane nastupe (1965-1966) po Grinvič Vilidžu u Njujorku, preko njegovog „londonskog perioda“, odnosa sa Erikom Kleptonom i "Bitlsima", nastupa na kalifornijskom Montriju, boravka u Maroku, učešća u filmu „Rainbow Bridge“, kontroverznog nastupa na Vudstoku, pa sve do njegove prerane smrti, 1970. godine.
Ekskluzivne intervjue Tanja Bakić je dobila od Rodžera Mejera, slavnog inženjera zvuka koji je snimio mnoge Hendriksove hitove i Keti Ečingam, Hendriksove bivše djevojke iz Londona, koja je za potrebe ove knjige ustupila fotografije iz privatne kolekcije.
Bakić kaže da su je oduvjek impresionirale šezdesete godine, umjetnici koji su obilježili taj period, pa ne čudi njena odluka da zaviri u život ovog umjetnika i pokuša da odgonetne kako je Džimi postao - Hendriks.
- U početku je bio plan da ovo bude samo esej, međutim, kako sam istraživala i radila intervjue, odlučila sam da napravim knjigu. Najviše me je zanimalo da shvatim kako je Hendriks postao ono što jeste, ističe Bakić i dodaje da je do Hendriksa došla preko slavne grupe "Deep Purple", koja je bila tema njenog specijalističkog rada.
Autorka se u knjizi bavila uticajem muzike Boba Dilana na Hendriksa, budući da je poznato da je volio njegove pjesme i da je želio, kako kaže, da "stvara sličnu muziku, ali uz koju može da se igra".
- Zanimljivo je njegovo eksperimentisanje sa zvukom. Poznato je da je od tonaca i režisera tražio da mu proizvode zvukove kao da je pod vodom i sve to govori u prilog tome koliko je bio inovativan i poseban, kazala je Bakić.
Recenzent knjige je Bojan Zulfikarpašić, svjetski priznati i višestruko nagrađivani džez pijanista i kompozitor. On je istakao da ga je ova knjiga „toliko zainteresovala sa većinom detalja o Hendriksovim prvobitnim inspiracijama i anegdotama“, te i da se osjeća „beskrajno fasciniran“.
Bakić je istraživala koliko su tačna predanja o okolnostima pod kojim je Hendriks umro, te zašto se i on našao u "grupi 27". U knjizi otkriva da je tokom boravka u Maroku posjetio gataru, te da mu je, gledajući kroz tarot karte, žena otkrila da ga smrt ubrzo čeka, što Hendriksa, navodno, nije iznenadilo.
Prema njenim riječima, Hendriks je znao da iskazuje bunt i revolt prema tadašnjim političkim i socijalnim stegama, što pokazuje njegov nastup na Vudstoku, a o njegovoj naravi svjedoči i zanimljiva anegota, u kojoj nije ni skrivao da se prepuštao psihoaktivnim supstancama.
- Hendriks je bio veliki individualac. Jednom ga je jedan novinar upitao, šta biste radili da nijeste muzičar, a on je odgovorio da bi bio u zatvoru, priča Bakić i dodaje da je upotreba LSD-a, prema nekim pričama, natjerala Hendriksa da promijeni svoje mišljenje o ratu u Vijetnamu.
Na pitanje koliko joj je teško bilo da uspostavi kontakt sa Rodžerom Mejerom i Keti Ečingam, Bakić je odgovorila da je putem interneta uspjela da ih pronađe, te da su sagovornici bili voljni da ispričaju svoju verziju za potrebe knjige.
Bakić je najavila da će se njena sljedeća knjiga baviti Brajanom Džonsom, osnivačem grupe "Rolingstons".
