Kami je rođen u varošici Drean, u njegovo vrijeme zvanični francuski naziv je bio Mondovi. Njegov rodni Alžir, zapravo tri sjeverna primediteranska departmana, tada je bio integralni dio Francuske. Pošto je njegova porodica bila skromnih mogućnosti, školovao se uz državnu pomoć. Na Univerzitetu u Alžiru je diplomirao filozofiju. Kami se bavio novinarstvom, počev od 1937. godine. Tokom studija bio je zapažen fudbaler, a tokom Drugog svjetskog rata aktivan učesnik Pokreta otpora.
Njegovo književno djelo izraz je osjećaja opšte paradoksalnosti savremenog svijeta. Smisao je pronalazio u stvaralaštvu, a, prema njegovim riječima, stvarati znači dva puta živjeti.
Roman "Stranac", svojevrsni prikaz besmisla, objavljen je 1942. godine, a tokom te godine pojavio se i njegov esej "Mit o Sizifu". Ostala njegova djela su "Kuga" i "Pad", pozorišni komadi "Kaligula", "Pravednici", "Opsadno stanje" i "Nesporazum", eseji "Svadba", "Pisma njemačkom prijatelju", "Pobunjeni čovjek"...
Švedska kraljevska akademija dodjelila mu je 1957. godine Nobelovu nagradu za književnost, a on je tvrdio da je nagradu dobio za esej "Razmišljanja o giljotini". Smatra se da je taj esej jedan od najznačajnijih tekstova u borbi protiv smrtne kazne. Kami razmatra nedjelotvornost i probleme smrtne kazne na ideološkoj ravni i smatra da ona umnogome zavisi, kao i egzekucija osuđenih, od mjesta i uloge države, ali da "ni u srcima ljudi, ni u prirodi društva neće biti stabilnog mira do onog trenutka kada smrtna kazna bude van zakona - ukinuta".
Kami je poginuo 4. januara 1960. godine u saobraćajnoj nesreći u varošici Vilblevin na sjeveru Burgundije. Automobil je vozio njegov izdavač Mišel Galimar. I danas se polemiše o uzroku tragedije, kao i tome da li bi Kami trebalo da se nađe među "besmrtnima" u pariskom Pantenonu.
