U antologiji nesvakidašnjeg naziva „Van, tu: free“ nalazi se poezija trideset srpskih pjesnikinja i pjesnika mlade i najmlađe generacije.
Kako je u predgovoru istakao Vladimir Đurišić, riječ je o umjetnicima čije stvaralaštvo predstavlja „neke od najboljih stihova i knjiga u Srbiji“.
- Njihove pozicije unutar scene su različite, kao i njihove poetike. Tu su pjesnikinje i pjesnici koji su na pjesničkoj sceni Srbije postali aktivni već početkom ovog vijeka, zajedno sa onima koji na nju tek stupaju – navodi Đurišić i dodaje:
- Vodila nas je želja da predstavimo što cjelovitiji pogled na savremeni pjesnički trenutak Srbije. Činilo nam se bitnim da knjigom, prvom ove vrste u ovoj bilateralnoj latenciji, predstavimo crnogorskim čitaocima reprezentativan uzorak mnogoglasja koje u ovom trenutku karakteriše sve dinamičniju mladu srpsku pjesničku scenu. Tako ovaj panoramski izbor prije predstavlja uzorak zatečene pluralnosti, nego konstrukt neke preferirane polifonije. Mada, vjerovatno, ni ova druga tendencija nije propustila da u žuđenu neutralnost prenošenja stanja protegne svoje epistemološko – priređivačke pipke.
Pogovor zbirke napisao je Vladimir Stojnić. On podsjeća da se, „u uslovima potrošačke kulture spektakla, složeni odnosi koji utiču na formiranje književnog kanona dodatno usložnjavaju“.
- Paradoksalno, sam književni kanon i potreba njegovog formiranja sve više gubi na značaju. Poezija se, kao nekomercijalni žanr izmiješta u otvorenije prostore, pišu je (preko)brojni autori, sa neograničenim mogućnostima prezentovanja napisanog. U tom demokratičnom mnoštvu, značaj i uticaj poezije naizgled slabi, a u stvari dobija kvalitativno nove vidove koji sugerišu pitanje: kuda nakon kanona? U postkomunističkom ili ranokapitalističkom okruženju kakvo trenutno vlada u Srbiji, mobilizacija društvene svijesti je i dalje upućena na elementarnije aspekte života od umjetnosti i književnosti. Međutim, i u takvim uslovima, ili možda upravo zbog takvih uslova, postoji scena najraznovrsnijih mladih pjesnika i pjesnikinja koji promišljaju svoje izraze i aktivno se bave poezijom na frontovima koji ne podrazumijevaju isključivo njeno pisanje. Za najveći dio najnovije pjesničke scene u Srbiji, karakteristična je neka vrsta vjere u poetičku vitalnost sadašnjeg trenutka, u kojoj posvećenost manje, ali vjerne grupe upućenih čitalaca ima daleko veći značaj od populističke potrebe za dokazivanjem i masovnijom publikom, koja bi bila upitna i u daleko povoljnijim okolnostima. U takvoj atmosferi osjećanje nelagode pred kanonom za većinu polako gubi smisao – zaključuje Stojnić u pogovoru zbirke „Van, tu: free“.
