On je istakao da je pretrpio dosta optužbi od strane loših ljudi, mahom novinara.
- Nekada sam sanjao da ću biti novinar ili književnik. Novinarstvo je toliko važna profesija, i kad se baviš časno tim poslom, onda je to velika stvar. Nažalost, u novinarstvu ima mnogo „boksera života“ i vrlo često, postoje razni kompromisi, pa čak i laži, naročito koje su povezane sa našim ratnim i predratnim užasom, gdje su se pisale i pišu takve svinjarije... tako, da sam ja napisao ovu knjigu da se opravdam od nekih užasnih i monstruoznih laži koje su ispisane o meni - kazao je Šerbedžija.
Šerbedžija je podijelio sa novinarima i to da mu nije bilo lako da napiše knjigu „Do posljednjeg daha“.
- Nije mi bilo lako da napišem ovu knjigu. Ali, kada sam počeo pisati, onda se sjećam da je to bio trans. Ja sam je napisao u četiri mjeseca. Sjećam se tog perioda, kada sam sjedio u Los Anđelesu u mojoj kući..kad svi odu spavati...ja sjedam za svoj kompjuter kao ratnik. Jednom sam izgubio sedamdeset stranica, jer sam prilično nevješt sa pisanjem na kompjuteru...bilo je teško - kazao je Šerbedija i dodao:
- Sada pišem novu knigu „Zelena karta“, ali nijesam je završio, jer sam prestao da je pišem prije pet godina. Stao sam pisati, iako mi se čini da je interesantno to što radim, jer ne pišem sada o tom paklu u kojem sam ja bio ovdje, već o normalnom, finom životu, o Amerikancima, mentalitetima, različitim zgodama, o ljudima koje srijećem i ima puno duhovitosti, humora... prestao sam je pisati jer moram da opišem neke smrti koje su se u međuvremenu dogodile, mojih najbližih prijatelja...
Šerbedžija je naveo da sada opuštenije gleda na svoju profesiju, nego u vrijeme kada je počeo da se bavi glumom.
- U Holivudu je vrlo malo opuštenih glumaca. Svi su u jednoj nervozi od uspjeha i u stresu pred uspjehom. Svi.. mada, ima nekoliko njih koje sam upoznao a da su opušteni.. Majkl Kejn! Baš ga briga (smijeh) Potpuno je kul (cool) i opušten - kazao je Šerbedžija.
On je istakao da sve više voli film i da osjeća kreativnost snimajući filmove, kao i da mu ne predstavlja problem da putuje u različite krajeve svijeta zbog uloga.
- Kad jednom napustiš zemlju u kojoj si rođen, narod s kojim si živio, mentalitet koji je tvoj, i kad postaneš stranac, onda postaneš stranac u svijetu, onda ti je vrlo teško jedno vrijeme dok to prihvatiš, a onda, odjednom te obuzme slatkoća te pozicije i osjetiš se kao Doh Huan u svijetu.. osjetiš se sam i kako je to zapravo lijepo...jer, svi smo isti ljudi... i shvatiš kako je to „jedno veliko pobratimstvo lica u svemiru“ kao što kaže Tin Ujević.
