Dragica Žugić dekanica je Filološkog fakulteta na Univerzitetu Donja Gorica. Za Portal Analitika govori o izazovima s kojima se susrijeće na toj poziciji, ali i o tome kako do rodne ravnopravnosti u našem društvu.
„Svaka rukovodeća pozicija prirodno donosi brojne izazove i u zavisnosti od sfere društvenog djelovanja možemo se suočiti, više ili manje, sa društvenim predrasudama i stereotipima kada su u pitanju žene. Srećom, kako zbog oblasti koju izučavam i predajem i generalno studija filologije gdje su žene pretežno brojnije među zaposlenima i među studentima, tako i zbog akademske zajednice u kojoj sam angažovana, ja se u mojoj univerzitetskoj karijeri nijesam suočavala sa takvim stereotipima. Naprotiv, to što sam žena čak me je preporučivalo za rukovođenje uzimajući u obzir sve karakterne osobine koje, kako ja tako i mnoge koleginice upravo u mom neposrednom okruženju na Univerzitetu Donja Gorica, posjeduju prvenstveno liderske vještine, menadžerske sposobnosti i veliku posvećenost“, navodi Žugić.
Kako dodaje, okružena je i pripada svijetu žena i izuzetnih učiteljica, nastavnica i profesorica od kojih još uvijek uči, odnosno, kako kaže, uvijek koristi termin “krade zanat, akademske manire, nastavnički stil” .
„Tako sada na poziciji dekanice nastojim da služim kao primjer i za primjer mladim osobama da ih rod ne klasifikuje i određuje unaprijed za uspješne odnosno manje uspješne ili čak neuspješne“, ističe Žugić.
Još 30 godina da bismo kreirali ravnopravnije društvo
Prema njenim riječima, filologija je oblast u kojoj su prisutnije žene naučnice i profesorice, a u studionicama su opet studentkinje brojnije i sasvim je logično da je tako, jer su, kako kaže, žene generalno društvenije, elokventnije i komunikativnije.
„Upravo zbog ove činjenice založila bih se da, kao obrazovna zajednica,razbijamo ovaj stereotip vezan za oblast filologije koja, da kažem, pripada trenutno više ženskoj sferi djelovanja. Uopšteno, kada govorimo o nastavi, žene su empatičnije, imaju razvijeniju intuiciju i sposobnost socijalne percepcije i one su, moram naglasiti, orijentisane ka ljudima a to je preduslov da uđete u učionicu“, ističe Žugić.
21
Dalje, dodaje, žene imaju jače izraženu emotivnu i socijalnu inteligenciju, izvanredne verbalne sposobnosti i pregovaračke vještine pa su uspješnije i efektivnije u poslovima gdje je akcenat na međuljudskim odnosima kao što su škole, univerziteti, zdravstvo, ljudski resursi.
„I kada je u pitanju liderstvo tu se mogu sagledati prednosti sve većeg uključenja žena jer istraživanja pokazuju da žena više primjenjuje demokratski stil i participativni stil koji podrazumijeva učešće svih činilaca, i nadasve, samo žena u multitaskingu može da funkcioniše i da joj to bude lifestyle“, ukazuje ona.
Uzimajući u obzir sve, sagovornica Analitike kao ključni faktor za postizanje rodne ravnopravnosti u našem kontekstu, ističe podizanje svijesti i osvješćivanje upravo ovih urođenih sposobnosti, talenata žena.
„To kreće, po meni, najprije iz porodice i neposrednog okruženja i dalje sa najjačim djelovanjem kroz obrazovanje gdje smo mi te osobe zadužene za promjene i podsticanje na mijenjanje svijesti, i na kraju, naravno, kroz sistemsku organizaciju društva koji treba da promoviše rodne ravnopravnosti i podršku ženama u njihovim profesionalnim karijerama. Pritom, ne mislim da se promjene svedu samo na formalno tj, na građenje imenica ženskog roda i njihovu prisustnost u udžbenicima, medijima, već na suštinski sveobuhvatniji pristup podizanja svijesti da uključenje žena u svim sferama društva predstavlja ključni korak prema ostvarenju potpunog društvenog potencijala“, objašnjava Žugić.
Stava je da se u posljednjih 30 godina mnogo stvari promijenilo te da je pozicija žena u našem društvu osnažila. Misli i da će nam trebati još toliko da bismo kreirali ravnopravnije društvo bez podjela na “muško” ili “žensko” i bez staklene tavanice tj. granica do kojih je ženi “dozvoljeno” napredovanje.
„Moram da naglasim da mnogo žena, čak sam se i ja služila tim opravdanjem, i odbija liderske pozicije iz porodičnih razloga kako bi bile posvećenije djeci i kući naročito dok su djeca nižeg uzrasta, a ne zbog toga što imaju manje ili uopšte nemaju prilike, nijesu uključene ili su manje kvalifikovane, sposobne, vrijedne ili odgovorne. I ja to u potpunosti razumijem i opravdavam, jer sami sebi postavljamo prioritete a roditeljima su najveći uspjeh upravo njihova djeca, njihov zdrav razvoj i napredak“, navodi Žugić.
Znanje jezika je poput zanata - uvijek ćete imati posla
Sagovornica Analitike navodi da uvijek postoji interesovanje za filologiju iako u posljednje vrijeme primijetno manje.
„Upravo zbog toga što ne morate studirati jezike na fakultetu da biste ih naučili – sada postoji toliko načina, toliko “alata” za učenje i budući da se počinje od ranog uzrasta sa učenjem, naša djeca zapravo usvajaju jezik zbog toga što su izloženiji sadržajima na stranom jeziku pa su gotovo bilingvali, sa jedne strane, a sa druge strane, znanje engleskog jezika sada se podrazumijeva kao jedna od ključnih vještina i uopšteno, po meni, osnova pismenosti u savremenom svijetu“, kaže ona.
Žugić naglašava da studiranje jezika i književnosti ne znači da mogu imati samo opciju da budu ili nastavnici ili prevodioci.
„Profesionalnu karijeru mogu razvijati u oblastima kao što su novinarstvo, međunarodni odnosi, diplomatija, informacione tehnologije, marketing, književno izdavaštvo i turizam. Kad učite strani jezik, vi istovremeno učite i upoznajete maternji i sva kulturološka bogatstva koja su im svojstvena, tako upoznajete sebe i svoja dva jezička bića“, navodi Žugić.
Dodaje da stoji iza toga da baviti se stranima jezicima predstavlja i lično obogaćivanje duha i sticanje interkulturalnih kompetencija koje podrazumijevaju ne samo jezik, već kulturu i komunikaciju.
„Znanje jezika je poput zanata što znači vi ćete uvijek imati posla, uvijek će tražiti vaše usluge i uvijek ćete biti “na tržištu”. Iako nam vještačka inteligencija šokantno “prijeti” sve brže i više, ja duboko vjerujem da je nastavnik u procesu učenja presudan kao i prevodilac u interakciji između teksta i mašine“, smatra Žugić.
Iako smo patrijarhalno drušvo, žena je ovdje posebno poštovana
Naša sagovornica otkrila je da radi na prevodu jedne knjige o Crnoj Gori (Crna Gora viđena očima stranaca autora Sveina Moneslenda koja je trenutno u pripremi za objavljivanje) i kako su je vidjeli strani putopisci, umjetnici i diplomate koji su je posjećivali tokom 19.vijeka.
„Između ostalog, naišla sam na jedan opis u kojem piše da nigdje žena nije poštovana kao u Crnoj Gori i da ide bezbjedno tamo gdje se muškarac ne usuđuje (W. H. Cozens-Hardy). I, zaista, stoji, iako smo još uvijek patrijarhalno drušvo, da je žena ovdje posebno poštovana, naročito u ulozi majke, da predstavlja moćnu figuru, stub kako porodice tako i šireg društvenog konteksta u cjelini“, smatra Žugić.
Dodaje da je ubjeđenja da UDG, njegujući takav odnos i uvjerenja, sa svojim “ženskim” snagama doprinosi razvoju jedne nove kulture i novog standarda u akademskom svijetu Crne Gore.
„I za kraj, kad govorimo o muškim i ženskim svjetovima i stereotipima koje nalazimo u njima, volim da pomirim te svjetove citirajući Servantesa koji kaže: “Ženski svijet nije bog zna šta, ali je glup onaj koji ga ne primi”“, zaključuje Žugić.
