Dvije osobe koje su objedinile Nobelovu nagradu i Oskara su američki muzičar Bob Dilan i irski književnik Džordž Bernard Šo.
Dvojica velikana ostavila su trag u različitim oblastima umjetnosti, ali ih povezuje i neobičan odnos prema prestižnim priznanjima.
Jedan ih je primao uzdržano, dok je drugi otvoreno pokazivao koliko malo znače za njegov umjetnički rad, piše Far Out Magazine.
Bob Dilan je 2016. postao druga osoba u istoriji koja je osvojila i Oskara i Nobelovu nagradu.
Švedska akademija dodijelila mu je Nobela za književnost uz obrazloženje da je stvorio "nove pjesničke izraze unutar velike američke tradicije pjesme", čime je postao i prvi muzičar s tim priznanjem. Oskara je dobio 15 godina ranije.
Akademijinu statuu za najbolju originalnu pesmu osvojio je za kompoziciju "Things Have Changed" iz filma "Wonder Boys". Iako je poznat po izbjegavanju zvaničnih priznanja, Dilan je zahvalio Akademiji jer je prepoznala pjesmu koja "ne zatvara oči pred ljudskom prirodom".
Prvi dobitnik: Džordž Bernard Šo
Prije Dilana, isti uspjeh ostvario je irski dramski pisac i socijalista Džordž Bernard Šo. On je bio prvi umjetnik koji je objedinio te dvije nagrade. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1925. godine za djelo koje se, prema Akademiji, "odlikuje idealizmom i humanošću, a njegova podsticajna satira često je prožeta osebujnom poetskom ljepotom".
Šoova reakcija na nagradu bila je slična Dilanovoj kasnijoj uzdržanosti. U početku je odbijao da prihvati priznanje i izjavio: "Nobelu mogu da oprostim što je izumeo dinamit, ali samo bi monstrum u ljudskom obliku mogao da izmisli Nobelovu nagradu".
Ipak, na podsticaj kolega, na kraju je prihvatio nagradu, ali je odbio novac. Zatražio je da se ta sredstva iskoriste za finansiranje prevoda djela švedskog dramskog pisca Augusta Strindberga na engleski.
Oskar i neočekivana ljutnja
Filmska industrija ponovo ga je nagradila 1939. godine, ovog puta Oskarom za najbolji scenario. Priznanje je dobio za adaptaciju sopstvene drame "Pigmalion" u film, kasnije poznat i kao mjuzikl "My Fair Lady". To je njegovo najpoznatije djelo u opusu od šezdesetak drama.
Iako je njegov stil pisanja bio poznat po ležernosti, na vijest o Oskaru reagovao je iznenađujuće ljutito. U izjavi za The Week tada je poručio: "To je čista besmislica! Ponuditi mi ovakvu nagradu je uvreda, kao da nikada ranije nisu čuli za mene, a vrlo vjerovatno i nisu".
Sukob ega i umjetnosti
Njegova reakcija podsjeća na problem koji je opisao upravo u "Pigmalionu". U toj drami profesor Henri Higins obučava cvjećarku Elizu kako bi je pretvorio u damu iz visokog društva.
Međutim, nakon što ona uspješno prođe transformaciju, Higins se prema njoj ne odnosi kao prema osobi, već je i dalje vidi isključivo kao svoju kreaciju.
Postavlja se pitanje da li je i Šo imao sličan problem nakon osvajanja Oskara i da li je dozvolio da njegov ego zasijeni sopstveno djelo.
"Ogledalo koristite da biste vidjeli svoje lice, a umjetnička djela da biste vidjeli svoju dušu", zapisao je 1921. u djelu "Povratak u Metuzalem".
