Neumorna pandemija Covid-19 sada je već dobija četvrti talas. Iako je više od polovine SAD revakcinisano, veoma zarazni delta soj stvara nevolje u cijeloj zemlji, a neka područja bilježe više infekcija na dnevnom nivou nego ikada ranije.
Iako je ovaj trenutak uznemirujući, nadamo se da će prije ili kasnije delta soj nestati. Možda je teško povjerovati, ali to je neizbježno. „Španski“ grip iz 1918. godine, za koji nije bilo vakcine, inficirao je oko trećinu svijeta i na kraju se izgubio nakon trećeg talasa, iako virus, kao takav, nikada nije potpuno nestao: djelovi njegovih gena mogu se naći čak i u današnjim sojevima gripa.
Ono što ode uvis na kraju pada. Varijanta virusa B.1.1.7, koja uzrokuje Covid-19, prvo identifikovana u Velikoj Britaniji, a sada se naziva alfa varijantom, preusmjerena je najvećim dijelom u SAD tokom zime prije nego što se, velikim dijelom zahvaljujući vakcinaciji, broj slučajeva smanjio.
Povlačenje pandemija
Slično tome, treba imati na umu da pandemije na kraju prestaju, uglavnom povlačeći se u „džepove“ bolesti, bilo zato što društvo to efikasno kontroliše, zato što je vakcinacija dovoljno rasprostranjena, a sam virus se pretvara u nešto manje opasno, zbog promjene vremena ili neke druge misteriozne sile za koju se čini da upravlja epidemijama dolazi.
Ovakav pristup otvara sljedeće pitanje koje se sada postavlja u glavama naučnika i veterana zabrinutosti svuda: šta će se dogoditi kada delta soj završi inficiranje? Hoće li se horor konačno završiti? Ili će postojati još jedan talas još jedne varijante, one na koju postojeće vakcine neće uticati? Da li smo pred još gorim zaključavanjem u odnosu na ono mračno iz 2020. prije uvođenja vakcine?
Niko ne zna. Ponavljam: niko ne zna. Niko ne može da zna. Što znači da, iako se možda približavamo nezgodnom početku, pa zaustavljanju, da-ne, opuštanju, pa panici – „da li je zaista gotovo?“ fazi, ne možemo to da vidimo. Izvinjavam se. Ali bez obzira na nesvodljivu neizvjesnost, mi ćemo vidjeti članke – mogo, mnogo članaka, poput ovog – i intervjue – mnogo, mnogo intervjua – o onome što slijedi nakon delta soja. Iako planiranje nije uvijek savršeno, s obzirom na raspon „možda“ je jedini način za pripremu.
Evo mog nagađanja šta nas čeka. Delta soj će i dalje potiskivati nevakcinisane zajednice. Trenutno, Misisipi i Oklahoma imaju stope vakcinacije koje su niže od nacionalnog prosjeka, imaju nezamislivo visoke stope pozitivnih testova, koje prelaze 50%; još šest država ima stope pozitivnih testova veće od 20%. Iako Florida i Alabama ne objavljuju ove podatke Resursnom centru za koronavirus Džon Hopkins, oni su takođe visoki u objema državama, s obzirom na sve veći broj slučajeva.
A ovo su stope prije nego što milioni nevakcinisanih tinejdžera krenu u školu, među kojima većina ne nosi maske. Ovo će vjerovatno dovesti do sve veće, užasne tragedije, od koje se većina mogla zaštititi vakcinacijom. Ovaj nalet novih slučajeva, koji smo vidjeli početkom školske godine 2020, potrajaće neko vrijeme do smirivanja. A do tada će doći zima, kada će se izgledi da smo zaglavljeni u zatvorenom i kada ćemo se iz sata u sat osjećati posebno mračno.
Uporedni kolektivni imunitet
Ali uprkos svemu ovome, donekle sam optimista. U ovom trenutku pandemije, 69% populacije SAD koja ispunjava uslove primilo je barem jednu dozu vakcine i u roku od nekoliko mjeseci, Uprava za hranu i ljekove (FDA) će vjerovatno odobriti trenutne vakcine protiv mRNK za odobrenje za hitnu upotrebu (EUA) kod mlađuh tinejdžera. U ovom trenutku postoji samo toliko nevakcinisanih ljudi koji se mogu zaraziti. Iako se revolucionarni slučajevi svakako događaju, oni su i dalje mala manjina ukupnih slučajeva – barem za sada.
Tako su se, čak i uz uporno širenje poruka protiv vakcina, maski i poruka protiv distanciranja, države sa visokim stopama vakcinisanih zaista izvukle iz zimskog užasa. Iako, naravno, postoji nazadovanje kako se delta soj širi, ova stanja nastavljaju relativno normalno postojanje. Da, maske su se vratile u mnogim slučajevima i čekaju se teške odluke o školama i potrebi za pojačanom vakcinacijom.
Produžavanjem vremena potrebnog za kontrolu pandemije, dramatično smo povećali mogućnosti za pojavljivanje novih varijanti
Nasuprot tome, države sa niskom stopom vakcinacije su na mnogo težem putu i neće uspostaviti ravnotežu sa virusom sve dok hiljade i hiljade drugih ne obole. Oni koji prežive, u kombinaciji sa onima koji su već vakcinisani, na kraju će obezbijediti uporedni kolektivni imunitet koji će im omogućiti da uspostave nešto nalik normalnosti – iako uz ogromnu cijenu života, zdravlja i resursa.
Naravno, sve ovo može da se raspadne zbog drugog problema koji je izazvao naš razuđeni odgovor na pandemiju. Produžavanjem vremena potrebnog za kontrolu pandemije, dramatično smo povećali mogućnosti za pojavljivanje novih varijanti, uključujući i onu sa potencijalnom mutacijom na kraju, koja čini naš trenutnu zastupljenost vakcina beskorisnom.
Iako je moguće, ovo izgleda malo vjerovatno. Vakcine nijesu poput antibiotika; ovi drugi obično djeluju ili uopšte ne djeluju. S druge strane, vakcine, vjerovatno izazivajući mnogo različitih nivoa imunološkog sistema, mogu izgubiti prednost pred novim varijantama, ali ne na način na koji je to slučaj sa antibioticima. Kao što su studije pokazale, mRNA vakcine ostaju prilično efikasne, mada se priznaje da je ta efikasnost manja kod delta soja.
Osim toga, naučna zajednica već dugo ima iskustvo u potrazi za genetskim iskrivljenjem različitih virusa i bakterija. Genetski sastav gripa je čuveno promjenljiv, pa je svake godine potrebna nova vakcina koja ima za cilj četiri najvjerovatnije vrste.
Pneumokoka, najčešći bakterijski uzročnik upale pluća, takođe može promijeniti serotipe, poput sojeva, pa su prilagođavanja neophodna. Ali imamo alatke za relativno brzo identifikovanje i prilagođavanje ovim promjenama.
Nedostatak jasne sezonalnosti
Sve ovo je, naravno, samo moja obrazovanjem podstaknuta pretpostavka. Covid-19 se ponaša na načine koje nikada ranije nijesmo vidjeli – postoji nedostatak jasne sezonalnosti, prenosivost prije kliničkog obilijevanja i hiperinflamacija koja uzrokuje većinu ozbiljnih kliničkih bolesti. Uz vakcine, kao mnoge druge stvari, Covid-19 se možda neće igrati po prethodno utvrđenim pravilima.
Neizvjesnosti trenutno ima na pretek kao i tokom cijele pandemije. Jedina prava sigurnost koju imamo je sledeća: svetsko krdo će na kraju postati imuno na varijantu Delta na ovaj ili onaj način (putem vakcine) ili na drugi način (putem infekcije, bolesti i moguće smrti). Ljudi mogu da biraju između opcija, ali virus je objavio svoju nameru.
Što se tiče toga kako će svijet izgledati poslije delta soja, i to ostaje neizvjesno. Ali Covid-19 sve više izgleda kao da. Kao i u slučaju sezonskog gripa, vjerovatno ćemo u narednim godinama imati epidemije koronavirusa, sa dobrim godinama i lošim godinama i boljim i lošijim učinkom vakcina.
Slično poput ospica, hripavca i drugih infekcija koje se mogu spriječiti, i dalje će biti relativno male grupe ljudi koje radije odustaju od vakcina, uprkos mnogim rizicima. To bi, naravno, moglo da ugrozi ostatak stanovništva.
Bez obzira na to šta post-delta svijet nosi, moramo da radimo mnogo bolje ovdje i sada. Uprkos ogromnim naučnim dokazima koji podržavaju upotrebu vakcina i drugih mjera predostrožnosti, uključujući maske, nastavlja se demorališuća jednostrana rasprava o njihovoj efikasnosti. U međuvremenu, više od 621.000 ljudi – uključujući i malu djecu – već je umrlo i još će ih umrijeti, bilo zbog delta soja ili bilo čega što slijedi.
Čini se da će se ova rasprava, podstaknuta velikim dijelom dezinformacijama, nastaviti sve dok javnost ne prepozna da je pandemiju uzrokovala zarazna bolest, a ne politički oportunizam. S obzirom na ovu jednostavnu činjenicu, neće je zaustaviti prijetnje ili protesti ili govori, već vakcinacija i druge preventivne mjere – baš kao i mnoge zarazne bolesti prije nje.
* * * * *
Autor dr Kent Sepkovic je ljekar i stručnjak za kontrolu infekcija i kolumnista CNN-a
